StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Mjesto tišine 2‘: Tihi vrisak brege dere

29. svibnja 2021. - 21:25

Repetiranjem puške u ruci Emily Blunt završila je prije tri godine SF hororska blockbusterska senzacija "Mjesto tišine". Završetak se dogodio prilično naglo, na samom vrhuncu filma, što je bio posljednji u nizu hrabrih, riskantnih poteza mladog redatelja Johna Krasinskog, dotad poznatijeg kao glumca ("U uredu", "Novi život", "13 sati", "Jack Ryan").

Naime, Krasinski je uspio ušutkati nerijetko glasnu modernu multipleks-publiku i nagnati je da isprati "A Quiet Place" u potpunoj tišini u mrklom mraku kinodvorane, reflektirajući uzbudljiva zbivanja na ekranu, oslikana u visokom konceptu "survival" filma osovljenog oko preživljavanja čudovišne apokalipse, s naglaskom na obitelj Abbot – oca Leeja (Krasinski), majku Evely (Blunt), kćerku Regan (Millicent Simmonds) i sina Marcusa (Noah Jupe).

FILM: A Quiet Place II; horor; SAD, 2021. REŽIJA: John Krasinski ULOGE: Emily Blunt, Cillian Murphy DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: **** ½

Bilo je to jedinstveno, ekstraordinarno, imerzivno kinoiskustvo, jedno od najboljih proteklih godina. Podsjetimo, u "Mjestu tišine" naš su planet poharala čudovišta lišena osjetila vida, ali iznimno izraženog sluha koja su napadala (na) zvuk, glasan pokret, šum.

Šutnja je zlato i šapat je vaš najbolji prijatelj. Vrisnete li od straha, gotovi ste. Krasinski nije samo testirao kinopubliku, nego i žanr horora s kraljicama vriska, pa i bučni blockbuster kao takav, potvrdivši da bez buke ima nauke. Suvremeni blockbuster je vraćen gotovo u zoru kinematografije, kad su filmovi bili nijemi, a likovi u filmu približno svedeni na praljude u pogledu preživljavanja i komunikacije.

Dijalozi su se sveli na minimum minimuma, reducirani na šapat, komunikacija na pantomimu, govor tijela i očiju, nerijetko i znakovni jezik. Utoliko je i naracija bila izrazito vizualna i auditivna, preko slika i zvukova, ponekad i bez zvučnih senzacija, iz perspektive gluhe Regan koja je svoj slušni aparatić pretvorila u sonično oružje protiv čudovišta (mikrofonija).

Gledatelj je bio uvučen u nepoznati monstruozni svijet baš poput likova i učio o njemu zajedno s njima do posljednjeg kadra i otvorenog kraja, kad je Blunt s puškom u ruci (pristajala joj je i u "Looperu") trijumfalno najavila da će biti svojevrsna Sarah Connor "Mjesta tišine", žena, majka, zaštitnica povišenih majčinskih poriva koja će braniti svoju djecu do zadnje kapi krvi i metka.

Kraj je tražio nastavak i dobio ga tri godine kasnije, nakon nekoliko odgoda "zahvaljujući" koroni (izvorni datum premijere bio je u ožujku 2020.). Odgode su išle u prilog bildanju anticipacije ionako nestrpljivo očekivanog filma pa nastavak prema pretprodaji karata nadmašuje brojke originala, megahita teškog 341 milijun dolara u svjetskim kinima na budžet od 17 "milja".

Također, "novo (ne)normalno" odgovara priči o svijetu koji više nije kakav je bio i "A Quiet Place Part II" u tom smislu bolje rezonira od originala, puštenog u kina tijekom "starog normalnog". Prolog filma, snimljen u formi prednastavka, smješten je na razmeđi starog normalnog i novog nenormalnog, netom prije nego što je svijet otišao kvragu.

Vraćamo se na "dan 1", kad nitko od likova nije znao što će ih ubrzo snaći. Odlična scena je definicija zatišja pred buru. Dan je idiličan u malom američkom gradiću i Abbotovi se nalaze na Marcusovoj utakmici bejzbola, gdje nakratko upoznajemo i njihova prijatelja Emmetta (Cillian Murphy).

TV vijesti u dućanu javljaju o nekoj katastrofi u Šangaju. "Bomba, mislim", kaže netko Leeju, kojemu je prolog produžio filmski život nakon što je – oprez: "spoiler" tko nije gledao original – stradao u prethodniku. Najednom se nebo iznad gradića zapali kao da se meteor probija kroz oblake i svi s utakmice u panici daju petama vjetra.

Obitelj Abbot se razdvaja – mama/sin, otac/kćer. I najednom eto čudovišta, privučenih cikom i vriskom uspaničenih mještana u izvrsno režiranoj sceni novonastala kaosa, s kamerom pozicioniranom u automobilu s Evelyn dok vozi u rikverc, uzmičući pred nadolazećim autobusom.

Prvo "Mjesto tišine" je većim dijelom skrivalo čudovišta kao "Ralje", "Alien", "Predator" ili "Jurski park", a nastavak ih odmah u startu pokazuje kad već gledatelji znaju kako izgledaju. Idilična zajednica nestaje u trenu i ubrzo sviće 474. dan (post)apokalipse, nastavljajući tamo gdje je stao izvorni film kojeg doziva u nekolicini podsjetnika (oštri čavao, kada, grob).

Uvodna scena sugerira da će "A Quiet Place Part II" biti veći, brži i glasniji od prethodnika, što i jest, pridržavajući se pravila nastavaka. No, Krasinski ne odlazi u ekstrem. Netko drugi bi u nastavku pokazao blockbustersku destrukciju gradova prilikom alienske invazije i eksponencijalno proširio broj važnijih likova preživjelih ljudi, ne i Krasinski.

Tragovi alienske invazije otisnuti su usputno na razorenim vagonima vlakova i to je više-manje to. Redatelj je zadržao intimnost i fokusiranost na Abbotovima (uz dodatak Emmeta), iako je povećao broj dijaloga i proširio priču, odnosno mitologiju "Mjesta tišine", ali i ostao dobrodošlo zagonetan.

Još uvijek ne znamo tko su točno monstrumi i odakle su došli, niti koliko je preživjelih na svijetu, već to samo zamišljamo. Opet, tzv. ljudski element je Krasinskome ionako važniji od čudovišta, što i nastavak u suštini čini obiteljskom i humanom dramom ambijentiranom u postapokaliptični "survival" horor.

Kad nepovjerljivi Emmet kaže Evelyn: "Ljudi koji su preostali... to u što su se pretvorili... nije vrijedno spašavati", nećkajući se da pomogne njezinoj obitelji, doznat ćemo kasnije na što, tj. koga misli. Strah od (drugog) čovjeka u nastavku je gotovo jednak strahu od čudovišta.

Međutim, još uvijek postoje ljudi kakve vrijedi spasiti, poput Regan i Marcusa. U nastavku na mladima postapokaliptični svijet ostaje i oni su zalog opreznog optimizma filma koji se ne libi tihih emotivnih pasaža kao kontrapunkta glasnim hororskim "bu" scenama, balansa između emocije i tenzije.

"A Quiet Place Part II" u prvi plan izbacuje kćer i sina Abbotovih koji, prirodno, moraju napustiti (ne)sigurno obiteljsko gnijezdo i ulaze u svijet odraslih na ekstreman način, neovisno o strahu od razdvajanja. "Samo diši", Evelyn tješi Marcusa kad ga ostavi da pronađe zavoje itd. za ranu na njegovoj nozi.

Priča razdvaja likove (s jedne strane Regan i Emmet, s druge Marcus i beba, s treće Evelyn), ali Krasinski duhovno spaja sina i kćer paralelnom montažom u zrcalnoj slici njihova trenutačnog odrastanja u bliskom susretu s čudovištima.

Ekspanzija isprepletenih emocija i tenzija u završnici je audiovizualno intenzivna dok Krasinski pronalazi buku u tišini i tišinu u buci. Gledatelj bi mogao sam sebi govoriti "samo diši", držeći dah da ne vrisne. "Mjesto tišine 2" je nastavak dostojan originala i to treba vrištati na sav glas, pardon šaptati. Pssst part II.

Još veći hit od prethodnika?

Početna zarada "Mjesta tišine 2" (19.4 milijuna dolara u petak) sugerira da bi nastavak u američkim kinima ovog vikenda mogao ostvariti bolje otvaranje od originala. Izvornik se otvorio s 50 milijuna zarade tijekom premijernog vikenda 2018., i to dok su svi veliki ekrani u Americi projicirali filmove, a nastavak bi mogao dobaciti do 57 milijuna, unatoč tome što nisu još otvorena sva kina i što rade ograničenim kapacitetom (sjedala).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. kolovoz 2021 13:24