StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

MATINEJA To je čovjek! To je mrav! To je mravjek!

Piše Marko Njegić
9. lipnja 2020. - 21:04

"B" filmovi i singl-kina dobili su najljepšu moguću posvetu u "Matineji" (1993.) Joea Dantea, skrivenom filmofilskom biseru iz kinematografske školjke devedesetih. Svatko na spomen Dantea ističe "Gremline", "Unutrašnji svemir", "Piranu", "Nepodnošljive susjede"... Međutim, "Matinee" se rijetko spominje, ne samo u kontekstu negova opusa, već i metafilma devedesetih.

Većina filmofila vrisnut će "Scream" i ispaliti "Last Action Hero", a ovaj film prešutiti. Ne treba ih ni kuditi zbog toga: Danteov film je doživio krah u kinima iste godine kao McTiernanov, ali potonuo u sjećanju za razliku od njegova koji je uspio isplivati godinama kasnije.

FILM: Matinee; komična drama; SAD, 1993. REŽIJA: Joe Dante ULOGE: John Goodman, Cathy Moriarty OCJENA: *****

No, "Matineja" je u rangu "Vriska" i "Posljednjeg akcijskog junaka" – nostalgično ljubavno pismo starim hororima i kinima, filmofiliji i kinematografiji. Danteovi filmovi inače pršte filmofilstvom, samo lišeno postmoderne ironije. Sjetimo se "Gremlina 1&2": čak se i anarhični monstrumčići vole skrasiti u kinu i pogledati film.

Prema kinu hita i čudovište u filmu ("Mant") unutar filma ("Matinee") i izaziva metafilmski trenutak na kvadrat kad prođe kroz platno prvog na vrhuncu jednog i drugog ostvarenja, onog koje se gleda i ovog koje mi gledamo. "Mant" je novi "monster movie" kreativnog i strastvenog niskobudžetnog filmaša Lawrencea Woolseyja (John Goodman), "vodećeg filmskog stručnjaka za šok", koji ga je došao promovirati na Floridu.

Woolsey je fikcionalna inačica meštra "B" horora Williama Castlea. On je i Hitchcock koji je režirao filmove o čudovištima pedesetih kao što su "Them!", "Tarantula" i "The Fly" umjesto "Dial M For Murder", "Vertigo" itd. "Nisi li ti onaj tip koji snima horore", pita netko Woolseyja i dobije autogram". "Hvala, gospodine Hitchcock", zamijeni majstora šoka za majstora napetosti.

Redatelj "Manta" je i supstitut redatelja "Matineje": Dante je počeo karijeru kao "B" filmaš kod Rogera Cormana i senzibilizirao ljubav prema kinematografiji tog tipa koja se osjeti i u njegovim "A" projektima s posebnim nagnućem (vremešnom) hororu. Vidljivo je da Dante uživa u (re)kreacijama "monster" filmova pedesetih i odaje im "hommage" putem "Manta" i "Matineje".

Dovoljno je čuti reklamne krilatice za "Mant": "Half man, half ant, all terror" ("Pola čovjek, pola mrav, cijeli teror") ili "It's a man! It's an ant! It's a Mant!" ("To je čovjek! To je mrav! To je mravjek!"). Kad Woolsey otkriva svoju filmaško-hororsku filozofiju, iz njega kao da progovara sam Dante.

Jedna je scena u tom pogledu naročito sjajna i primordijalno svodi smisao, imaginaciju i doživljajnost horor filma kao mješavine strave i zabave. Naime, Woolsey pripovijeda o pračovjeku koji je prije milijun godina živio u špilji i doživio bliski susret s mamutom kad je izašao vani.

Mamut ga je hvatao, on se nasmrt prestrašio, ali uspio pobjeći i na kraju se osjećao odlično jer je ostao živ. Na povratku u špilju nacrtao je mamuta, što radi i Woolsey na zidu ispred sebe, uz pomoć izvrsne animacije. Pračovjek je tad pomislio: ljudi će dolaziti ovo gledati, neka bude dobro, neka mu zubi budu veoma dugi, a oči jako zlobne.

"Boom", prekida Woolsey riku čudovišno nacrtanog mamuta. "Prvi 'monster movie'. Vjerojatno zato i dalje ovo radim. Najprije napraviš zube da budu što veći i onda ga ubiješ, sve je OK, svjetla se upale", zaključi Woolsey, uživljujući se u ulogu gledatelja koji s olakšanjem dočeka kraj horora u mraku dvorane i shvaća da je to "samo film", manje strašan od svijeta izvan kina.

Ako je Woolsey supstitut za Dantea, gledatelj/filmofil može se poistovijetiti s tinejdžerom Geneom Loomisom (Simon Fenton), fanom horora kojemu Vincent Price gotovo da je prijatelj, a sa sobom u kino vodi mlađeg brata Dennisa (Jesse Lee) koji zatvara oči na strašne dijelove, ali svejedno želi poput njega gledati "nadolazeće atrakcije".

Ono što je Danny Madigan za akcijske filmove ("Last Action Hero"), to je Gene za "monster movie" horore - "hodajuća enciklopedija", zna glumce i redatelje, skuplja filmske časopise. U njemu se može prepoznati svaki filmofil iskreno i istinski fasciniran ovim ili onim pokretnim slikama, neovisno o tome voli li horore, je li prijateljevao s Priceom, Freddyjem Krugerom ili Schwarzeneggerom i je li mu daleka era u kojoj je Gene živio.

Vrijeme radnje "Matineje" , početak šezdesetih, podosta nalikuje današnjici. Kubanska kriza u filmu, podcrtana govorom JFK-a na TV-u, takoreći je preslik koronske. Svijet je na rubu, mediji siju (nuklearni) strah i paranoju, u trgovinama panika za potrepštinama uključujući i (pogađate!) toaletni papir.

Film o mutaciji čovjeka u divovskog mrava zaslugom radijacije produkt je nuklearnih strahova, (re)animiran poput onog monstruoznog mamuta i prenesen na kinoplatno, gdje Dante inteligentno i subverzivno prelama filmski i stvarni svijet horora. Stvarnost, tj. mediji režiraju i kontroliraju strahove kao redatelji horora, uz tu razliku da tipuju na egzistencijalizam, ne eskapizam, prilikom konstruiranja bojazni.

Koliko se to može oteti kontroli, svjedoči završnica, kad Woolseyjevi ekstra trikovi za plašenje publike, preteča 4D-a s pomicanjem sjedala itd., izmaknu nadzoru, pa ljudi od drmanja u kinu i praska nuklearne gljive na ekranu misle da je stvarno započeo nuklearni rat.

Završnica je dvostruko vizionarska u smislu da (filmski) svijet više neće biti isti. Kinodvorana puca po pola od napredne tehnologije kakva će godinama kasnije (u)krasiti multiplekse koji su zamijenili stara kina, kao što su horore poput "Manta" nadomjestili horori poput "It-a", a nakon Kube povijest je ispisala (i još uvijek piše) mnoge druge krize, od Vijetnama do korone.

Na kraju filma, kad je sve opet OK i svjetla se pale u "kinu", Woolsey prognozira kako će za nekoliko tjedana ili godina opet doći netko s idejom o smaku svijeta. "Držite oči otvorene za strašne dijelove", poručuje on Geneu i klincima, ali ako ih i zatvore, nema veze. Vidjeli su "nadolazeće atrakcije".

‘Ljudsko-insektna mutacija je daleko od egzaktne znanosti‘

John Goodman je izvrstan u ulozi filmaša kojoj kao da je namiguo godinama kasnije u "Umjetniku", a zanimljvo je da malu ulogu glumice u komičom filmu glumi tada nepoznata Naomi Watts, zagrijavajući se za sličnu izvedbu u "King Kongu".

Dobra je i Cathy Moriarty kao Ruth Corday, njegova glumica i družica, čak bolja u prvoj ulozi, u rekreacijama crno-bijelih horora. "Mlada damo, ljudsko-insektna mutacija je daleko od egzaktne znanosti", govori joj liječnik nakon što njezin suprug mutira u mrava.

U jednoj sceni Ruth u odori medicinske sestre uzima potpise od gledatelja koji time pristaju da neće tužiti ekipu filma ako umru od straha gledajući horor. Medicinske sestre je angažirao i Castle iz sličnih pobuda ne bi li napravio još veću reklamu, a kemijao je i s pretečom 4D efekata.

P.S. "Matineja" se prikazuje 10. lipnja u prijepodnevnim satima na kanalu Cinestar TV Comedy&Family.

#CINEMARK#CINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA#FILMOFILSKI FILMOVI

Izdvojeno

23. lipanj 2020 04:14