StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆNOM KINU

MANK Ne tako dražesni pupoljci fincherovski

8. prosinca 2020. - 20:48

Apsolutnu kreativnu autonomiju dobio je Orson Welles kad ga je, u dobi od svega 24 godine, vrbovao hollywoodski studio RKO. Welles je mogao snimiti "bilo kakav film, o bilo čemu". Snimio je "Citizen Kane", budući "najbolji film svih vremena", za koji je angažirao scenarista zvanog Mank Hermana J. Mankiewicza.

Novi film jednog od najboljih režisera današnjice Davida Finchera "Mank", nastao u produkciji Netflixa, priča je o Mankiewiczu (glumi ga oskarovac Gary Oldman) i nastanku "Građanina Kanea". Priča s kojom se Fincher mogao poistovijetiti, kao i njezinim akterima, od Mankiewicza do Wellesa (dobri Tom Burke).

FILM: Mank; drama; SAD, 2020. REŽIJA: David Fincher ULOGE: Gary Oldman, Amanda Seyfried OCJENA: ***

Kad ga je vrbovao hollywoodski studio 20th Century Fox da režira (podcijenjenog) "Aliena 3", Fincher nije imao 24 godine kao Welles, već blizu 30. No, u svijet filma Fincher je stigao s titulom poznatog redatelja videospotova za Madonnu, Georgea Michaela..., kao što je Welles već bio znan po radiodramama poput "Rata svjetova".

Samo, Fincher na svom prvom filmu nije uživao ni približnu autorsku slobodu kao Welles, već je mic po mic stjecao idućim studijskim projektima ("Seven", "The Game") da bi je napokon stekao u četvrtom ("Fight Club") i uživa je otad pa sve do "Manka" za koji mu je Netflix dao odriješene ruke, zadovoljan njegovim radom na serijama "House Of Cards" i "Mindhunter".

U "Manku", ljubavnom pismu Hollywoodu natopljenom opipljivom gorčinom, čini se kao da Fincher i dalje nije prebolio slučaj "Aliena 3", odnosno to što mu je njegovo prvo filmsko čedo "preoteo" Fox, možda i da je još uvijek malo ljubomoran na Wellesovu neovisnost na redateljskom prvijencu.

Naime, Fincher otvoreno staje na stranu Mankiewicza u pogledu scenarističkog autorstva nad filmom "Citizen Kane" oko kojeg još vladaju kontroverze i peripetije otkako je filmska kritičarka Pauline Kael dovela u pitanje Wellesovu (ravnopravnu) participaciju u pisanju zbog čega su, na koncu, obojica dobili Oscara za scenarij.

Općenito, Fincher se prepoznaje u Mankiewiczu, kreativcu opsjednutom perfekcijom i ogorčenom na Hollywood koji se nije uklapao u studijski sustav, poput njega samoga, Wellesa također, a autobiografske paralele podcrtane su time da je redateljev otac, novinar Jack, napisao scenarij za "Mank" netom prije produkcije "Aliena 3".

Metatekstualnost između dvaju scenarija efektno je podcrtana zvukom tipkajuće mašine koja na ekranu scenaristički ispisuje "eksterijer", "interijer" itd., ovisno o sceni. Očev scenarij Fincher je htio filmovati krajem devedesetih, kad su studiji, navodno, odbili financirati crno-bijelog "Manka", kao da se u tom periodu c/b film nije sretao s onima u boji na raskrižju "Pleasantvillea", odnosno da se, primjerice, nisu snimili "Schindlerova lista" i posebice "Ed Wood", biografija još jednog filmaša.

Stavljanje Wellesa i "najgoreg redatelja svih vremena" Eda Wooda u istu rečenicu možda djeluje neprimjereno, premda je potonji bio još veći hollywoodski izopćenik/autsajder i Tim Burton je baš u "Edu Woodu" upriličio njihov fikcionalni susret. Pa ipak, "Mank" i "Ed Wood" se mogu usporediti kao crno-bijeli (meta)filmovi o filmu, filmskoj magiji, filmašima i hollywoodskoj "tvornici snova", a usporedba je na štetu Finchera u pogledu karakterne studije titularnog lika, naracije...

"Ne možeš pospremiti cijeli čovjekov život u dva sata, možeš samo ostaviti dojam da jesi", govori Mank u jednoj sceni dvosatnog "Manka" kojeg je Fincher snimio kao gorku (p)osvetu demitologiziranom Hollywoodu, za razliku od Burtona.

Međutim, Mank baš i ne ostavlja dojam stvarnog čovjeka od krvi i mesa, unatoč ljudskim osobinama podatnim za velebne teme, poput osjećaja potrošnosti, zdvajanja nad pogreškama prošlosti i "proustovske" potrage za izgubljenim vremenom čiju je prolaznost Fincher bolje kronicirao u "Zodijaku", a Welles u "Građaninu Kaneu".

Fincheru je važnije ostaviti dojam stilom koji je oduvijek bio njegov forte. Očekivano, rekreacija filmova datog razdoblja je prilično impresivna i prava je šteta, ironija čak, da se "Mank", zbog Netlifove politike, većinski gleda na malim ekranima umjesto velikima, uslijed čega paralele sa sadašnjim brigama u vezi budućnosti kina u filmu djeluju pomalo licemjerno.

Rekreacija uključuje i otiske promjene vrpce u projektorima u obliku malih krugova na rubovima kadrova koje je kinooperater Brad Pitt u "Klubu boraca" nazvao "tragovima cigarete". Dojmljivo su i evocirane neke sekvencije iz "Citizen Kane" ako "kaneovska" flešbek struktura ovdje djeluje malo konfuzno – boca klizi iz ruke na pod kao snježna kugla, Mank u ležećem položaju kao da će izgovoriti najveću tajnu Wellesova klasika ("Pupoljak", njegov "kolačić Madeleine")...

Sekvencijama, ipak, nedostaje "fincherovskog" autorstva ili barem istinske pamtljivosti, svojstveno Fincheru koji je režirao neke od najnezaboravnijih (završnih) scena u povijesti filma. "Mank" je imao sve predispozicije da postane veliki, oskarovski film (za filmofile) o velikom filmašu i stvaranju velikog oskarovskog filma od strane velikog redatelja, ali je ispao daleko od novog Fincherovog remek-djela kakvom smo se nadali.

Fincher već odavno zaslužuje Oscara i vjerojatno će ga sada napokon dobiti, iako "Mank" ni izbliza ne pripada vrhu njegova opusa. Šaljemo ga, nemalo razočarani, na začelje, iza "Društvene mreže" kao svojevrsnog "Građanina Kanea" za milenijalce.

Poznata lica iz zlatnog doba Hollywooda

Herman J. Mankiewicz je stariji brat redatelja Josepha L. Mankiewicza, budućeg redatelja filmova "Sve o Evi" i "Kleopatra" kojeg glumi Tom Pelphrey. Novinskog magnata Williama Randolpha Hearsta, koji je nadahnuo lik Charlesa Fostera Kanea, igra Charles Dance u novoj suradnji s Fincherom nakon "Aliena 3". Amanda Seyfried, pak, nastupa kao glumica Marion Davies, inspiracija za lik Susan Alexander Kane, a drugu važniju žensku ulogu nosi Lily Collins kao Mankova tipkačica Rita Alexander. Od poznatih lica iz svijeta ondašnje kinematografije pojavljuju se i "veliki David O." (Selznick), Josef Von Sternberg, Louis B. Mayer i Irving Thalberg (tumače ih Toby Leonard Moore, Paul Fox, Arliss Howard i Ferdinand Kingsley).

Najbolje od Finchera

Fincher ima izniman opus s maksimalnim brojem kvalitetnih filmova. Ako ih treba poredati od najboljeg nadalje, poredak bi bio otprilike ovakav, s time da bi "Mank" mogao i na jedno od zadnja dva mjesta liste prema trenutnom dojmu...
1. "Klub boraca"/"Sedam" (1999., 1995.)
2. "Igra" (1997.)
3. "Zodijak" (2007.)
4. "Neobična priča o Benjaminu Buttonu" (2008.)
5. "Nestala" (2014.)
6. "Društvena mreža" (2010.)
7. "Alien 3" (1992.)
8. "MANK" (2020.)
9. "Soba panike" (2002.)
10. "Muškarci koji mrze žene" (2011.)

item - id = 1062851
related id = 0 -> 1129139
related id = 1 -> 1128493
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. rujan 2021 22:52