Nabrajati hollywoodske filmove snimljene na atraktivnim lokacijama Malte mogli bismo do sutra. "Špijun koji me je volio", "Sudar Titana", "Otok boje krvi", "Podmornica U-571", "Gladijator", "Troja", "Agora", remake "Conana Barbarina", "Svjetski rat Z", "Uz more", "Assassins Creed", "Leptir"...
Međutim, situacija je drukčija ako bi netko zatražio da se nabroje malteški filmovi snimljeni na Malti. Kinematografija Malte još je skromnija od kinematografije Bjelokosne Obale ("Noć kraljeva"). Ilustracije radi, tek je 2014. jedan malteški film, "Simishar", bio prijavljen za oskarovsku utrku u kategoriji izvan engleskoga govornog područja, ali nije uspio upasti na užu listu, niti među pet nominiranih za zlatni kipić.
Situacija bi se mogla promijeniti dogodine zahvaljujući još boljem ovogodišnjem malteškom filmu "Luzzu", osobnom favoritu 14. FMFS-a. Dugometražni prvijenac redatelja i scenarista Alexa Camillerija prvi je film u povijesti malteške kinematografije koji je zimus uvršten na prestižni američki Sundance festival, kamo je naturščik-debitant Jesmark Scicluna osvojio posebnu nagradu za najboljega glumca ("World Cinema Dramatic Special Jury Award").
Lansirna rampa prema Oscarima 2022. je postavljena i nemojte se iznenaditi ako čujete za "Luzzu" u kontekstu zlatnih kipića. Godina je još mlada, ali "Luzzu" zasad definitivno zaslužuje nominaciju i dosad je najbolji film s ovoljetnog FMFS-a gdje stiže kao velika egzotika i teški raritet.
Nemoguće je sjetiti se projekcije ijednoga malteškog filma na hrvatskim velikim ekranima, barem ne u novom mileniju. Čast da bude prvi dobio je upravo "Luzzu" i idealan je za upoznavanje s lokalnim kinematografskim i inim koloritom, možda i najmediteranskiji film u svih 14 izdanja mediteranskog festivala.
Zvuk mora i bacanja mreže otvara film i predstavlja glavnog lika, mladog ribara Jesmarka (Scicluna). "Nađi svoju mamu", kaže Jesmark ribici ulovljenoj u mrežu prije nego što je vrati natrag u more. Jesmarkov ulov je skroman. "Uvijek uloviš nešto", tvrdi neki starčić kad Jesmark pristane na obalu. "Jednu", slegne ramenima Jesmark, čovjek od mora i soli koji potječe iz ribarske loze i ribarenje je tradicija u njegovoj familiji.
Drvena ribarska barka žute, plave, crvene i zelene boje, malteški "luzzu" iz naslova filma, prenosi se generacijama u obitelji, od pradjeda do praunuka Jesmarka. Otisak Jesmarkovih stopala kad je bio beba krasi brod koji ima oči boga Osirisa izrezbarene na provi.
"Koliko će ribe ostati za 20 godina kad temperatura još naraste", netko postavi ekološko pitanje. Riba je sve manje u moru, ribari polako postaju ugrožena vrsta, ribolov zanat na izdisaju, a i restrikcije su sve rigoroznije. Ulovljenu sabljarku Jesmark mora vratiti u more, iako je izdahnula, da ne bi odgovarao za krivolov jer im nije sezona, kako ističe njegov ribarski partner David (David Scicluna, rođak glavnog glumca, također naturščik).
To Jesmarku teško pada jer bi na sabljarki zaradio 500 eura, a pare mu trebaju s obzirom na financijske neprilike. Njegov bebač ima problema s rastom, što iziskuje dodatne financije koje on i supruga, konobarica Denise (Michaela Farrugia), ne mogu priuštiti.
Zbog svega toga, Jesmark promišlja raditi na crno za lokalnog prekupca, krupnu ribu za koju, zahvaljujući razgranatoj mreži korupcije, zakoni ne važe, čak i prihvatiti unosnu ponudu za prekid obrta i recikliranje broda. Što je ribar bez starog dobrog ribarenja i ribarskog broda i što je sin ako iznevjeri očevu/obiteljsku tradiciju, krucijalna su pitanja malteškog filma.
"Pobrinut ću se za nas", obećava ženi Jesmark, kopneći iznutra u filmu istančane neorealističke talijansko-kinematografske tradicije preslikane u malteški kolorit. U isto vrijeme filmičan i dokumentarističan, realističan i simboličan, "Luzzu" je rijetko human i emotivan festivalski film u kojem se priča razvija životnom prirodnošću zahvaljujući spontanoj režiji i glumi.
Ljudska drama o ribaru i ribarenju puna je simbola i lijepih scena, poput uzimanja otiska stopala Jesmarkova sinčića za obilježiti obiteljsku tradiciju i ukrasiti brod koji je sretan dok plovi morem, ali tužan kad je na kopnu. Ravnopravan ljudskim likovima, "luzzu" postaje nijemi svjedok polaganog izumiranja tradicije i tradicionalnih vrijednosti. Morske suze samo što ne poteknu iz njegovih sve tužnijih očiju.