StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Licorice Pizza‘: Savršeno ukusna kriška filma i života

12. siječnja 2022. - 18:44

"Nismo dečko i cura, zapamti to." – "Licorice Pizza" (2021.)

Filmska pizza nije nikad imala tako dobar okus kao "Licorizze Pizza" Paula Thomasa Andersona. Jednom kad filmofili i Andersonovi fanovi kušaju novi film jednog od najboljih američkih redatelja, mogli bi mu lako ostati vjerni kao najdražoj pizzeriji i tražiti još. Još jednu krišku "Licorice Pizze". Još jedno gledanje filma, ranog kandidata za sami vrh godišnje liste najboljih. Alfred Hitchcock je jednom rekao "Neki su filmovi kriške života, moji su kriške kolača".

Tom analogijom, "Licorizze Pizza" je ponajprije kriška kolača, točnije pizze. Kriška filma pa tek onda kriška života. Premda, čini se da je Anderson inspiriran vlastitim životom, odnosno dogodovštinama iz mladosti koje je načinio filmskima i filmičnima.

FILM: Licorice Pizza; humorna drama; SAD, 2021. REŽIJA: Paul Thomas Anderson ULOGE: Alana Haim, Cooper Hoffman DISTRIBUCIJA: Editus OCJENA: *****

Život i film su na trenutke toliko isprepleteni kao opipljiva evokacija Andersonovih sjećanja, jednog vremena i prostora, da se ne zna "je li ovo (rečenica) iz filma ili stvarno", kako komentiraju i likovi. Ipak, film prednjači i ovo je najpunokrvniji Andersonov "movie" još tamo od "Magnolije".

U novom mileniju, od "Bit će krvi", preko "Mastera" do "Fantomske niti", Anderson je većinski servirao kriške života, koliko god filmične bile. Izuzetak je samo "Skrivena mana" kao rijetki trenutak opuštanja redatelja sve opterećenijeg režijskim perfekcionizmom i "kubrickovskim" ponavljanjem kadrova do apsolutnog savršenstva, što je potencirano u njegovim dvjema suradnjama s glumačkim perfekcionistom Danielom Day-Lewisom.

"There Will be Blood", "The Master" i "Phantom Thread" su izvrsni, magnetski privlačni, ali i pomalo emotivno hladni filmovi koji ne zovu na opetovano gledanje iz "gušta" kao raniji Andersonovi biseri, više u svrhu studiranja kadrova i, uopće, režije. "Kralj pornića", "Teška osmica" i spomenuta "Magnolia" možda nisu perfekcija-perfekcija kao navedena trojka, no savršeni su u filmofilskoj savršenosti, pa i nekako ljudski "iskreniji".

Za ljubitelje takvog, "ranog" Andersona, "Licorize Pizza" predstavlja povratak u vrijeme kad su se zaljubili u njegove filmove, a za njega povratak nezavisnjačkim "indie" korijenima devedesetih i mladosti sedamdesetih s, kako se kaže, današnjom pameću, tj. u međuvremenu potenciranim režijskim bravurama i životnom zrelošću. Međutim, Anderson je prizemljio povišenu dramu i opustio redateljsku ruku, relaksiran kao nikad prije, uključujući i "Pijane od ljubavi" kao njegov (dosad) usamljeni izlet u žanr romantične komedije.

"Licorice Pizza" je divotica od filma, romantična i komična, nostalgična i snolika kao California Dream, mladenački zaigrana i zrela, istovremeno Andersonov "Prije svitanja" (Richard Linklater) i "Korak do slave" (Cameron Crowe), kao i njegov "Bilo jednom u... Hollywoodu" (Quentin Tarantino) i "Posljednja noć u Sohou" (Edgar Wright).

U prvom planu preslatkog, neodoljivog filma nalaze se 15-godišnji mladić i 25-godišnja djevojka, Gary i Alana (Cooper Hoffman, Alana Haim), koji se upoznaju u Dolini San Fernando 1973. i počinju izlaziti, ali i upadati u raznorazne avanture i situacije koje graniče od humorno apsurdnih do akcijsko-trilerskih.

Među njima se razvija nježna romansa dok postaju poslovni partneri (biznis s vodenim krevetima), iako to isprve odbijaju priznati i prave ljubomornim jedno drugo zaljubljivanjem u nekog "sa strane", igrajući se "toplo-hladno" odnosa i tome slično.

Film savršeno predočava osjećaj zaljubljenosti i nepredvidljive mladosti, stvarajući jedinstvenu čaroliju za koju gledatelj ne želi da završi i kreirajući neke od najboljih telefonskih scena ikad (prva s šutnjom s obje strane žice, druga sa zavodljivom, "seksepilnijom" prodajom vodenog kreveta preko telefona).

Mladi glumci, oboje debitanti, ključni su za uspjeh gotovo koliko i Anderson. Cooper je sin pokojnog glumačkog genijalca Philipa Seymoura Hoffmana koji je višekratno snimao s Andersonom i ostvario ponajbolju ulogu karijere u "Masteru". Svaka čast Andersonu što je angažirao mladića i time odao počast njegovu ocu, u jednoj sceni takoreći preslikao kadar iz filma "The Master" s Hoffmanom juniorom.

Kad se nasmije ili zarumeni sin je isti tata, s time da starijeg Hoffmana nismo gledali u ovakvim ulogama, niti je zračio nevinošću i optimizmom čak i u na početku njegove karijere ("Miris žene"). S druge strane, članica indie rock benda Haim je magnetična poput buduće filmske zvijezde i na momente izgleda kao mlada Catherine Keener koja je s Hoffmanom glumila u "Sinegdoha, New York".

Hoffman i Haim imaju sjajnu kemiju u zajedničkim scenama, s time da se dobro drže i u interakcijama s poznatim glumcima u sporednim ulogama poput Seana Penna i Bradleyja Coopera. Oskarovac Penn glumi hollywoodsku legendu Williama Holdena, dok popularni Cooper igra Jona Petersa, frizera koji je postao producent i hodao s Barbrom Streisand.

Obojica su veoma raspoloženi u epizodama, no Cooper je upravo urnebesan u sceni kad suludi Peters uči Garyja kako da točno izgovori prezime "Streisand" i prijeti da će mu ubiti bližnje ako zezne montiranje vodenog kreveta u njegovoj i Barbrinoj kućerini.

Cooper je na korak do Alfreda Moline iz "Boogie Nights", a Anderson budi u sebi akcijskog redatelja sedamdesetih (npr. William Friedkin) kad se Alana nađe za upravljačem kamiona koji počinje ostajati bez goriva i snima svoju verziju "Nadnice straha", s vožnjom u rikverc i paranojom od nestanka benzina umjesto praska nitroglicerina.

Apokaliptični naftni embargo 1973. na TV-u najavljuje Nixon, istovremeno kad Gary u novinama vidi najavu "Dubokog grla" u kinima, što je namig prema "Kralju pornića". Nixonovo obraćanje Amerikancima Andersonu je povod za sjajnu scenu kad Gary u usporenom pokretu trči pored kolone automobila dok se David Bowie pita ima li života na Crvenom planetu ("Life On Mars?").

Glazba je odlično ukomponirana i na soundtracku, među ostalim, sviraju Paul McCartney ("Let Me Roll It") i Doorsi ("Peace Frog"). McCartneyjeva pjesma dodatno je uljepšala najljepšu scenu filma, kad Gary posegne za Alaninom rukom dok se ljuljkaju na vodenom krevetu. Nema što, Anderson je audiovizualno evocirao kalifornijske sedamdesete kao Tarantino šezdesete ("Once Upon a Time In... Hollywood") ili Wright "swinging 60's" u Londonu ("Last Night In Soho").

Wright je preduhitrio Andersona u filmofilskom trenutku koji uključuje kino i reklamu za Bond-film. U "Posljednjoj noći u Sohou" bila je to "Operacija Grom" Seana Conneryja, a u "Licorize Pizza" – "Živi i pusti umrijeti" Rogera Moorea. No, Andersonova scena je filmofilski simboličnija. Alana i Gary će se zagrliti ispred kina.

Cooper kao Peters

Jon Peters je producirao niz kinohitova s kraja osamdesetih ("Kišni čovjek", "Batman", "Tango i Cash"...), ali i novu verziju kllasika "Zvijezda je rođena" koju je režirao Bradley Cooper i odigrao glavnu ulogu. Kako se Petersu svidjela Cooperova uloga u "Licorice Pizza", još nije poznato.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. prosinac 2022 16:15