Žiri beogradskog FEST-a je nagradio hrvatsku glumicu Lanu Barić "za hrabru, temeljnu kreaciju žene u potrazi za slobodom". Ključna riječ je, čini se, "temeljna", što glavni ženski lik filma "Tereza37", temeljen na dalmatinskim ženama koje Lana poznaje i voli, čini univerzalnim i prepoznatljivim izvan Splita i Dalmacije.
- Ispast će banalno bilo što da kažem, zato što jako puno žena, ipak najviše žena, izdvaja detalje i to različite detalje u kojima prepoznaju nešto svoje. Ja sam je pisala iz neke istine svog odrastanja u Splitu i ljudi valjda prepoznaju tu istinu.
Nije ona uvijek lijepa, ta istina, dapače, ali je takva. Meni je drago da ljudi reagiraju i da imaju potrebu podijeliti tu reakciju, sad je to već svaki put tako, kad god imamo neku projekciju. Čini se da jesmo uboli nešto što je autentično i onda sam mirna, jer ljudima znači – govori nam Barić.
Kako komentiraš da si za rad na ovom filmu prije prepoznata kao scenaristica i "tek" sad kao glumica?
- Pretpostavljam da je "zanimljivije" bilo to što je glumica napisala scenarij koji je ispao dobar film, ako mislite na nagrade. Kritičari su se generalno pozitivno osvrtali na glumu u filmu, pa i moju, mislim da smo svi skupa napravili dobar posao.
Također, ove su godine moje kolegice Daria Lorenci Flatz i Marija Škaričić odigrale sjajne role i za njih zasluženo bile nagrađene ("Mater" i "Mare"; op.a.). Sretna sam da se "Tereza" pojavila u godini dobrih ženskih uloga na filmu, a presretna da je za ulogu Renate u filmu nagrađena i moja prijateljica Ivana Roščić koja je napravila sjajan posao.
Hoćeš li rasporediti snage ili će Lana glumica i dalje imati prednost nad Lanom scenaristicom?
- U međuvremenu se pojavila i Lana redateljica (smijeh). Nastojat ću balansirati, dobar sam multitasker, puno bolje funkcioniram kad radim više stvari paralelno nego kad radim jednu.
Koja ti je najdraža od svih nagrada za "Terezu37", a nakupilo ih se unatrag nešto manje od godinu dana?
- Najdraže su mi one za najbolji film. "Terezu" je radila divna ekipa ljudi ispred i iza kamere i te nagrade to najbolje obuhvaćaju.
Kakav je bio osjećaj opet doživjeti film s publikom u kinu, odnosno festival i projekciju uživo, a ne "online"?
- Publika u Beogradu je sjajno primila film, mislim da su reakcije bile bolje nego u Puli, ako je to uopće moguće. Divno mi je da smo mogli popričati s ljudima nakon projekcije, nakon ovog filma ljudi imaju tu potrebu i to mi je lijepo, mislim, znači mi to.
Na kraju krajeva, dugo smo radili na "Terezi" i draže mi je da je ljudi pogledaju u kinu nego doma na kompjutoru.
Kad će više "Tereza37" u redovnu (hrvatsku) kinodistribuciju?
- Ide sad 10. lipnja. Napokon!