StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

KUĆA STRAHA Horor nakon kojeg će biti teško unajmiti kuću za odmor

4. studenog 2020. - 23:57

  Poigravanje s očekivanjima karakterizira "Kuću straha" ("The Rental"), redateljski prvijenac mladog glumca Davea Franca koji je ljetos fino punio američka "drive-in" kina. S osmjehom od milijun dolara, Franco je najpoznatiji po ulogama u komedijama pa je bilo za očekivati da će debitirati u tom žanru kad je krenuo koracima starijeg brata Jamesa i stao iza kamere.

Međutim, Franco se odlučio na krajnju suprotnost komediji – psihološki (horor) triler koji počinje kao drama o muško-ženskim odnosima i raspadu veza. Već u startu Franco vješto izvrće očekivanja i nastavlja u tom tonu. Nakon što Franco predstavi dva od četiri glavna lika, Charlieja i Minu (Dan Stevens, Sheila Vand), njihov govor tijela navodi gledatelja da pomisli kako su oni romantični, a ne poslovni partneri, dok se dive "Airbnb" ponudi za kuću na obali sa zaslona računala.

FILM: The Rental; horor triler; SAD, 2020. REŽIJA: Dave Franco ULOGE: Da Stevens, Aliso Brie DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: ****

"Prelijepo je, gledaj tu jebenu obalu, jebeš sve zaslužili smo", planiraju oni proslaviti zatvaranje financijske konstrukcije.

Tek kad Charliejev brat Josh (Jeremy Allen White) uleti u kadar, biva jasno da je Mina njegova djevojka i da se plan kuje za vikend-bijeg u pariće. Dakle, Josh i Mina plus Charlie i njegova partnerica Michelle (Alison Brie).

Kad parići stignu u atraktivni i izolirani "Airbnb", okružem morem i liticama, čovjek bi mogao zaboraviti da gleda hororski triler, unatoč intruzijama tenzija i slutnji da stvari mogu poći naopako. U to ime govori pojava jezivog menadžera (Toby Huss), "jebenog čudaka" koji je naizgled sklon rasističkoj diskriminaciji (čini se da je odbio Mininu rezervaciju zbog njezine boje kože da bi prihvatio Charliejevu) i ulasku u kuću kad su gosti vani u šetnji (pod izlikom da ostavi teleskop za promatranje zvijezda).

Ipak, "Kuća straha" se više ponaša kao nezavisnjačka drama po mjeri koscenarista Joea Swanberga, centrirana na psihoseksualnu karakternu dinamiku i konverzaciju ljudi zapelih zajedno pod istim krovom, gdje će neračišćeni računi polako izlaziti na površinu i doći na naplatu, posebice nakon drogirane večeri i nježnosti u "jacuzziju".

Kako se odnosi među likovima postupno pogoršavaju i kompromitiraju, tako "The Rental" radi "twist", neprimjetno mijenja žanrovske brzine i polako klizi s litice u razjapljene ralje trilera i horora iz podvrste invazije na kuću i "slashera".

Žanrovi kao da su samo čekali da se prijetnja o razdoru bliskih odnosa iznutra materijalizira i postane izvanjska, od nekog maskiranog "stalkera" i voajera, utjelovljenja hororske zadatosti lišene pozadinske priče, koji time hrani poremećeni um i posredno očitava Francovu kritiku sveopćeg "online" nadgledanja i invazije u privatni prostor.

Rođen 1985., na vrhuncu popularnosti psihoseksualnih trilera i "slashera", Franco zna što hoće i iznenađujuće uspješno i zrelo prenosi vibru već viđene žanrovske kinematografije osamdesetih i za njega formativnih trilerskih devedesetih (npr. "Consenting Adults" Alana Pakule), ali i svega što je nastavio gledati ("The Strangers", "Vacancy", "The Invitation") na relaciji prošlost-sadašnjost, od Hitchcocka ("Psycho") do Hanekea ("Funny Games").

Možda "Kuća straha" neće izazvati horor od (budućeg) rentanja "Airbnb-a" kao "Psiho" za motele, no svejedno projicira nelagodu i paranoju od iznajmljivanja, utoliko da biste, prepadnuti spoznajom "netko nas (potencijalno) promatra", mogli tražiti skrivene kamere u glavi tuša – kakve pronalazi Mina – jednom kad se ukine koronska zabrana putovanja.

"The Rental" postaje voajerska napetica sporogorećih, umješno intenziviranih tenzija većinski lišenih prozirnih "bu" prepada i sve zlokobnije atmosfere naviještene subjektivnim kadrovima misteriozna promatrača kojeg ne vidimo, već mu samo čujemo disanje, te pojavom magle koja hororski obavija i guta kuću iz snova da postane razglednica iz snomorica.

Da Haneke režira "Noć vještica" ili "Petak 13." i da se Michael Myers/Jason Voorhees s tinejdžera prebace na "stalkanje" kompleksnijih trideset-i-nešto godišnjaka i izvješte se u postavljanju skrivenih kamera, moguće da bi taj film ispao kao Francov. Mladi redatelj ne skriva što je sve gledao za inspiraciju, ali u "Kući straha" se osjeća ugodno kao kod kuće i uspijeva je načiniti svojom kućicom-slobodicom. Svojim domom.

Sheila se vraća kući sama, noću

Francova vršnjakinja Sheila Vand već je glumila u jednom hororu, kultnom "A Girl Walks Home Alone At Night" (2014.) redateljice Ana Lily Amirpour.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. svibanj 2022 23:12