Pet je godina prošlo otkako je u splitsko Ljetnom kinu "Bačvice" krenuo izvanredni kinotečni program "Klasika al fresco" u suradnji s "Kinotekom". Publika je iz ljeta u ljeto mogla gledati neke od najvećih klasika u povijesti kinematografije starijeg i novijeg datuma. Vlado Ercegović, voditelj "Kinoteke", zadovoljan je dosadašnjim odazivom.
- Kako kaže jedna fraza – bilo je to nezaboravno putovanje... koje još traje. Više nego zadovoljan, bilo je više ili manje posjećenih projekcija, no dvi-tri naprosto treba izdvojiti. Dakle, zovem brata da rezervira (taj) utorak navečer za odlazak u kino. Pita on, šta gledamo, ja odgovaram: šta te briga. Prikazivao se generacijski hit "Ratnici podzemlja", i na ulasku primijetim nekolicinu svojih prijatelja sa sinovima. Znači, ista namjera kao i moja, i na kraju projekcije ovacije punog gledališta.
Drugi je bio "Amarcord", u Fellinijevoj obljetnici. Prikazivali smo ga početkom godine u "Kinoteci" točno na Fellinijev stoti rođendan pred punom dvoranom (Fellini je, uz Almodovara, Jarmuscha i Woodyja Allena neosporni ljubimac naše publike), došla je korona, smanjio se broj u dvorani. Nije mi dao vrag mira i nakon popuštanja mjera dogovorim s Alenom Munitićem da ponovimo "Amarcord" na Bačvicama.
Taj utorak nagovorim suprugu Taju (neš‘ valjda opet gledat "Amarcord") da se spustimo u kino da se pozdravim sa svojih tridesetak stalnih posjetitelja koji ne propuštaju "Amarcord" na velikom platnu, kad ono iznenađenje: skoro nisam imao kome reći "dobra večer", u gledalištu preko dvjesto (meni nepoznatih) mladih ljudi – prosjek godina 20 – 35!?
I treće: prikazivao se meni najdraži James Cameron, "Bezdan", kojeg nikad nisam gledao na velikom platnu. Bermude i japanke su naprosto bile loš izbor za ljetno kino uz more i film od dvi ipo ure, pa sam se, lagano smrznut, nakon uru ipo, vratio doma i nastavio s blurayem gdje sam stao, Ali, to nije bilo to – "The Abyss" naprosto traži veliko platno, i gledajući ga na Bačvicama, guštao i razmišljao kako je platno ipak "moglo biti veće", barem dva puta – ispričao nam je Ercegović.
Kinotečni program na Bačama se nastavlja i ovog ljeta, ali u nešto drukčijem izdanju. Umjesto klasične "Klasike al fresco" dominiraju glazbeno (ili plesno) intonirani filmovi, počevši od modernog instant klasika "Zvuk metala" koji nije imao redovnu hrvatsku kinodistribuciju. Nakon toga redom slijede "Tommy", "Gigi", "Američki grafiti", "Zlatni baršun", "Nashville", "Posljednji valcer", "New York, New York", "Briljantin"; "Isus Krist Superstar", "Cabaret", "Jeste li za ples?", "Pink Floyd: The Wall" i "The Beatles: Osam dana u tjednu".
- Plan je bio sasvim drugačiji, no u jednom trenutku – okidač je bio BG-masakr - odbacio sam cijeli (već napisani) program i odlučio se za zaokret iz jednog jedinog razloga: pokušati složiti filmove bez pucanja, nasilja, krvi i smrti. Žao mi je samo što nismo uspjeli doći do prikazivačkih prava za meni jako drage filmove "Billy Elliot", "The Commitments" i dokumentarni "Monterey pop festival" – govori Ercegović.
Vraća li se iduće godine program na staro ili će ići na ovom ciklusnom tragu, pitamo za kraj.
- Mislim da ćemo se vratiti na staro, dužan sam u 2024., mojoj zadnjoj godini kao selektora, prikazati neke naslove koje nisam uspio nabaviti u proteklim izdanjima "Klasike al fresco": nešto što se u Splitu na velikom platnu nije vidjelo skoro 50 godina, "Let iznad kukavčjeg gnijezda", te meni jako dragog Stephena Frearsa, "The Snapper", dragulj s početka devedesetih.