StoryEditor
Film & TVOSCAR I JEDAN GOVOR

John Wayne htio ju je tući, Clint Eastwood je ‘popljuvao‘, a sada joj se, nakon 50 godina, Amerikanci ispričavaju. Tko je Sacheen Littlefeather

Piše Eda Vujević
17. kolovoza 2022. - 10:14

Te večeri 27. ožujka 1973., kada se popela na pozornicu gdje se prvi put u međunarodnom izravnom prijenosu odvijala 45. dodjela Oscara, Sacheen Littlefeather imala je svega 27 godina i bila je anonimna.

Ta djevojka, rođena 1946. u nedopuštenom braku, od oca Indijanca iz plemena Apache i Yaqui i od bijele majke, te je večeri, međutim, stekla mračnu slavu koja joj nije donijela ništa dobroga, a sada, pola stoljeća kasnije, Američka filmska akademija odlučila joj se ispričati.

 

Tako će, kako je najavljeno, 17. rujna, “na večeri iscjeljenja, slavlja i dijaloga” ispriku dobiti u Muzeju filma u Los Angelesu u Kaliforniji, a koji je posvećen povijesti, znanosti i kulturnom utjecaju filmske industrije. Pozivnicu je, čini se, danas 75-godišnja, teško bolesna Sacheen Littlefeather prihvatila. O čemu je zapravo riječ?

Te večeri voditelji ceremonije Roger Moore i Liv Ulman proglasili su Marlona Branda najboljim glumcem za njegovu ulogu u danas kultnom filmu “Kum”, redatelja Francisa Forda Coppole.

No umjesto Branda, probijajući se kroz masu glamurozno odjevenih muškaraca i žena, na pozornicu je, u opravi od jelenske kože, spletene kose, okićena indijanskim ukrasima, izišla Sacheen Littlefeather. S izrazom tužne sabranosti, pred 85-milijunskim televizijskim auditorijem kazala je da Brando ne može prihvatiti nagradu zbog “odnosa filmske industrije prema američkim Indijancima”. Publika je bila u šoku, dio ih je zapljeskao, dio je zviždao i bučao, no ona je dodala: “Oprostite... I zbog odnosa prema Indijancima na televiziji, kao i zbog nedavnih događaja u Wounded Kneeju.”

image
Afp

Njezin govor od 60 sekundi je, primjerice, toliko razbjesnio Johna Waynea da su ga, u pokušaju da na nju fizički nasrne, morala obuzdavati šestorica zaštitara, a Clint Eastwood je, najavljujući sljedeće laurerate, posprdno kazao: “Ne znam bih li trebao uručiti ovu nagradu u ime svih kauboja snimljenih u svim vesternima Johna Forda tijekom godina.” To je bio samo početak 50-godišnjeg šikaniranja Sacheen Littlefeather, a ni Marlon Brando nije prošao neokrznut.

Sacheen Littlefeather je prethodno imala tek nekoliko manjih uloga u filmovima, uključujući ‘Freebie and the Bean’ i ‘The Trial of Billy Jack’, a nakon dodjele Oscara našla se na crnoj listi Hollywooda.

”Nisam mogla naći posao. Znala sam da je J. Edgar Hoover išao okolo i govorio ljudima u industriji da me ne zapošljavaju jer će im on zatvoriti talk show ili uništiti produkciju. S druge strane, i Brando je postao žarište kontroverzi, što na bilo kojeg glumca, pa i najvećeg, ostavlja posljedice, osobito na blagajnama kinodvorana”, kazala je lani u jednom intervjuu Sacheen Littlefeather. No o čemu je zapravo tada govorila ova žena?

image
Afp

U više od 4000 filmova Indijanci su uglavnom prikazani kao krvožedni divljaci koji su ubijali nevine bijele doseljenike. Tako ih se prikazivalo u većini filmova koji su se bavili tematikom osvajanja današnjih Sjedinjenih Američkih Država u 18. i 19. stoljeću. Danas filmova o životu Indijanaca, barem onih koji dolaze iz Hollywooda, zapravo i nema, jer se ostvarila namjera doseljenika - Indijanci su za većinu Amerikanaca zaboravljena nacija, potisnuta u zabačena ruralna područja, gdje još žive ispod granice siromaštva.

Danas u SAD-u živi oko 2,5 milijuna Indijanaca, a procjenjuje se da ih je u vrijeme kada je Kolumbo doplovio do američkog kontinenta na području koje zauzimaju današnje Sjedinjene Američke Države živjelo između 12 i 15 milijuna.

Nakon stoljetnog nemilosrdnog iskorištavanja Indijanaca, istina, Obamina je administracija, nakon više od deset godina suđenja, pristala isplatiti više od milijardu dolara indijanskim plemenima - riječ je o 41 plemenu - u sklopu parnice o korištenju njihove zemlje i dobara. Tim su sporazumom, u visini 1,023 milijarde dolara, zaključene tužbe ponekad stare više od 100 godina te pregovori dugi 22 mjeseca između predstavnika plemena i savezne vlade.

Samoubojstva, kućno nasilje, bolesti poput dijabetesa i karcinoma, alkoholizam i zloporaba droga pošasti su koje i danas razaraju američke Indijance.

U rezervatu Cheyenne River u Južnoj Dakoti, četvrtom po veličini indijanskom rezervatu u SAD-u, zabilježeno je u prosjeku između tri i sedam pokušaja samoubojstava tjedno. Pokazalo se da je čak 50 posto srednjoškolki iz škole Red Lake pokušalo samoubojstvo barem jednom, dok je u Pine Ridge rezervatu u Južnoj Dakoti, osmom po veličini u SAD-u, stopa tinejdžerskih samoubojstava 70 posto veća nego u ostatku zemlje. U Pine Ridgeu žive Oglala Lakote, poznatiji kao Siouxi, u većinom neljudskim uvjetima, a čak 80 posto odraslih ljudi ima problem s alkoholizmom.

Istu sliku i obiteljsku anamnezu od samog rođenja ponijela je i Sacheen Littlefeather, čiji je otac bio obiteljski nasilnik, a i otac i majka bili su psihički bolesni pa je djevojčicu već s tri godine preuzela majčina majka.

image

Sacheen Littlefeather na dodjeli Oscara 1973. godine

Foto Academy Museum

Pine Ridge je postao paradigma mukotrpnog indijanskog života u 20. stoljeću gdje se dogodila i posljednja indijanska pobuna upravo 1973., a događaj je poznat pod imenom Wounded Knee Incident, koji je u svome govoru na dodjeli Oscara i apostrofirala Sacheen Littlefeather.

Oglala Lakote su se bili pobunili protiv diskriminacije i unutar i izvan rezervata, a posebno su se željeli riješiti tadašnjega plemenskog predsjednika Dicka Wilsona koji je autokratski vladao Pine Ridgeom, protežirajući stanovnike miješane krvi, kakav je bio i sam, dajući im zaposlenja i pomoć federalne vlade nauštrb punokrvnih Indijanaca, zbog kojih je, da bi ih nadzirao, osnovao i privatnu miliciju.

Nakon što je pokušaj njegove smjene propao, pobunjeni su Indijanci zauzeli Wounded Knee, niti dva mjeseca prije dodjele Oscara, zahtijevajući, osim Wilsonova micanja s mjesta predsjednika, i obnovu pregovora s federalnom vladom.

Opsada je trajala 71 dan i inspirirala je Indijance širom SAD-a da im se pridruže, ali nakon okršaja i pogibije saveznog šerifa, te dvojice Indijanaca, starješine Oglala zaključile su da opsadu treba prekinuti. Otvoreni sukob doveo je do toga da je u Pine Ridgeu u iduće tri godine zabilježena najveća stopa ubojstava u cijeloj zemlji - 170 ubijenih na 100.000 stanovnika.

Osim ostaloga, Wounded Knee, koji danas broji tek nekoliko stotina stanovnika, mjesto je krvavog posljednjeg masakra koji je Vlada počinila nad Indijancima. Bilo je to 29. prosinca 1890., kad je 7. konjica poubijala više od 200 Indijanaca, uglavnom žena i djece, a trag izmasakriranih tijela navodno se protezao kilometrima. Drugim riječima, Wounded Knee je za sve Amerikance bolna točka međurasnih odnosa i spomen na to mjesto je bila crvena krpa bijelim suprematistima, premda je tom posljednjem masakru Indijanaca prethodilo više od pola stoljeća sličnih užasnih događaja.

Krajem 19. stoljeća savezna vlada osnovala je internate za Indijance: trogodišnju su djecu oduzimali roditeljima i odvodili u škole udaljene stotinama kilometara.

Tamo se pokušalo “ubiti Indijanca, a očuvati čovjeka” u svakom djetetu: brutalno ih se tuklo ako su govorili vlastitim jezikom ili ako su upotrebljavali imena koja su im nadjenuli roditelji. Uostalom, i Sacheen Littlefeather bila je zapisana kao Marie Louise Cruz...

Kakvi su uvjeti u internatima bili, najbolje govori činjenica da se između 1880. i 1920. gotovo pola odvedene djece nije vratilo živo iz škola.

image

Brando nije preuzeo svog Oscara, došla je Sacheen, nastao je skandal profimedia

Profimedia

S vremenom su internati kao ideja napušteni i na scenu stupaju indijanski rezervati, čiju kontrolu u početku preuzimaju svećenici, svaki je rezervat bio pod patronatom neke crkve kojima je zadatak “civilizirati” Indijance. Zapravo, zadatak im je isti kao i internatima - natjerati Indijance da zaborave svoje podrijetlo i prihvate bjelačke običaje i vjerovanja. Uostalom, i papa Franjo je nedavno od kanadskih Indijanaca zatražio oprost zbog zlostavljanja koja su pretrpjeli u kanadskim školskim internatima kojima je upravljala Katolička crkva. Američki Indijanci još čekaju takvu ispriku.

Zbog slične sudbine, i Sacheen Littlefeather je godinama mukotrpno lutala u potrazi za vlastitim identitetom, poboljevajući od raznih bolesti, od tuberkuloze do depresije, radi čega je u ranoj mladosti jednom pokušala i suicid.

Na pozornicu, gdje su 45. put u Los Angelesu dodijeljeni Oscari, popela se kao prva nebijela osoba ikada no, premda je zbog toga tijekom proteklih 49 godina pretrpjela ozbiljnu diskriminaciju, nikad nije požalila zbog toga.

Radila je u aktivističkim udrugama, radila je kao zdravstvena savjetnica u rezervatima, radila je s Majkom Terezom brinući se za pacijente s AIDS-om u hospicijima, vodila je San Francisco Kateri Circle, katoličku skupinu nazvanu po Kateri Tekakwitha, prvoj svetici američkih domorodaca... U rujnu će dobiti ispriku Američke filmske akademije.

- Kad odem u svijet duhova, ponijet ću sve priče svojih predaka sa sobom. Ali nadam se da mogu podijeliti neke od njih još dok sam tu. Otići ću na drugo mjesto, u svijet duhova svojih predaka i oprostiti se od svega i oprostiti svima. Zaslužila sam pravo da budem ono što jesam - kazala je nedavno u intervjuu koji je dala preko Zooma s bolesničke postelje. •

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. listopad 2022 00:08