"Obećaj mi da ćeš se vratiti ovoj priči za pet godina", Hayes je rekao Solene u jednoj sceni "The Idea Of You". Hoće li se, u prenesenom smislu, publika vratiti filmu "The Idea Of You" za njegovu petu godišnjicu, teško je reći. No, zato se lako vraćati romantičnoj komediji "Ja u ljubav vjerujem" ("Notting Hill", 1999.) nakon pet, deset, petnaest, dvadeset i 25 godina, na svaku (polu)okruglu godišnjicu filma redatelja Rogera Mitchella i scenarista Richarda Curtisa.
"Ja u ljubav vjerujem" je jedan od onih filmova koji se uvijek mogu pogledati i popravljaju raspoloženje apotekarskim omjerom romanse i komedije, filmskom ljubavnom magijom, opipljivom kemijom centralnog para, inteligentnim dijalozima i živopisnom galerijom sporednih likova, počevši od otkačenog cimera Spikea (Rhys Ifans), za koje se Curtis specijalizirao u izvrsnom rom-comu "Četiri vjenčanja i sprovod".
Gledanje "The Idea Of You" inspiriralo je povratak njegovoj preteči, klasiku iz panteona romantičnih komedija devedesetih i šire. "Notting Hill" je sve bolji na svako novo gledanje i puno je više od odlične romantične komedije – britak, pa i satiričan komentar sprege filmske industrije i medija (uključujući i tzv. "press junket" intervjue sa zvijezdama u hotelima najviše klase poput "Ritza") te dvosjeklog mača slave (konstantno pod povećalom tabloida i javnosti).
U vrijeme izlaska filma potpisnik ovih redaka nije znao što su "press junketi", a u međuvremenu im je više puta nazočio i može iz prve ruke posvjedočiti da na njih znaju dolaziti i novinari/kritičari koji se doimaju kao da su pali s Marsa, šlepaju se na račun drugih, ne poznaju dobro materiju i postavljaju blesava pitanja iritirajući glumce/filmaše, poput lika Hugha Granta kad glumi da je iz nefilmskog časopisa "Horse & Hound" kako bi intervjuirao hollywoodsku megazvijezdu u koju se zaljubio.
Angažman superzvjezdane glumice Julije Roberts ("Čelične magnolije", "Tanka linija smrti", "Zgodna žena", "Urota", "Moj dečko se ženi", "Pomajka") u ulozi same sebe, "najveće zvijezde Hollywooda" Anne Scott, daje ekstra slojevite "meta" konotacije priči. Kad Anna otkrije da je za posljednji film dobila 15 milijuna dolara, to je isti iznos Julijina honorara za "Ja u ljubav vjerujem".
Roberts je dobro upoznata s Hollywoodom i tabloidima, baš poput Granta, tako da njezina opažanja u vezi tog svijeta imaju osobnu notu u filmu za koji je Curtis dobio scenarističku ideju razmišljajući o tome kako bi njegovi prijatelji reagirali da dođe kod njih na večeru s nekim poput Madonne.
Jedna od krucijalnih scena odvija se na rođendanskoj zabavi Honey (Emma Chambers), sestre Grantova nedavno razvedenog lika Williama Thackera, gdje on dolazi zajedno s Annom nakon što je velika zvijezda banula u njegovu malu knjižnicu u Notting Hillu i počeli su se družiti. Na stolu je ostao posljednji "brownie" i dobit će ga onaj tko ispriča najtužniju priču o sebi.
Ispostavlja se da hollywoodska božica ima tužniju priču od običnih smrtnika, možda čak i od Maxove (Tim McInnerny) supruge u invalidskim kolicima Belle (Gina McKee), a svakako od burzovnog mešetara Bernieja (Hugh Bonneville). "Na dijeti sam svaki dan od svoje devetnaeste godine, što u biti znači da sam gladna cijelo desetljeće. Imala sam niz loših momaka, od kojih me jedan udario. Ah, i svaki put kad mi se slomi srce, novine to raspale u naslovima kao da je zabava", veli Anna i nastavi.
"Bile su potrebne dvije prilično bolne operacije da ovako izgledam. Jednog dana moj će izgled nestati, otkrit će se da ne znam glumiti i postat ću neka tužna sredovječna žena koja pomalo izgleda kao netko tko je neko vrijeme bio poznat", sumira Anna iskrenu ispovjed.
Gledatelj ima dojam da Julia između redaka barem djelomično govori o sebi, posebice jer je "Notting Hill" nastao prije nego što je dobila Oscara za dramsku izvedbu u filmu "Erin Brockovich" i bila (konačno) potvrđena kao dobra glumica. Zbog nešto-sasvim-osobno sloja priče Roberts je ovdje možda nikad bolja, divna i suptilna u ulozi zvijezde koja čezne za normalnim životom obične djevojke "milijunima milja daleko" od Hollywooda (Notting Hill-Beverly Hills).
"Mogu li ostati još malo?", Anna pita Williama kad prenoći kod njega u "kući s plavim vratima u Notting Hillu" i u jednom trenutku se usporedi s Ritom Hayworth, citirajući njezinu poznatu izjavu "Muškarci idu u krevet s Gildom, a bude se sa mnom" ("Spavali su sa snom i nisu voljeli kad bi se probudili sa stvarnošću"). Zahvaljujući glumici osjećamo svaku Anninu čežnju i srcobolju. Upravo zato, krasna, čuvena scena filma "Ne zaboravi, ja sam također samo obična djevojka koja stoji ispred dečka i traži od njega da je voli" ima najveću težinu. Hollywoodska božica reducirana je na smrtnicu željnu ljubavi.