StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

‘Između života i smrti‘: Bolničar na kraju grada

15. travnja 2021. - 20:11

Zadnji film legendarnog Martina Scorsesea iz 20. stoljeća, podcijenjeni "Između života i smrti" ("Bringing Out The Dead", 1999.), ujedno je i jedan od posljednjih punokrvnih "scorseseovskih", ako ne i posljednji. Tako, "Između života i smrti" ima prikladan hrvatski naslov. Ključna riječ je "između" – između starog i novomilenijskog Scorsesea.

Naravno, redatelj je i u novom mileniju iznimno živ i vitalan ("Bande New Yorka, "Vuk s Wall Streeta", "Irac"), premda su ga neki pokopavali, no "Avijatičar", "Otok Shutter", "Hugo" i "Šutnja" više su Scorsesevi nego "scorseseovski" filmovi u najpunijem smislu te riječi.

FILM: Bringing Out The Dead; drama; SAD, 1999. REŽIJA: Martin Scorsese ULOGE: Nicolas Cage, Patricia Arquette OCJENA: ****

"Pokojni" je, u usporedbi s "Ulicama zla", "Dobrim momcima" i "Casinom", najbolji primjer da to nije sto posto onaj isti režijski razbarušeni i eksperimentalni Scorsese iz devedesetih, osamdesetih i sedamdesetih, redateljevih najboljih godina koje "Bringing Out The Dead" objedinjuje i priziva duhove njegovih starijih klasika. Duhovi krimi drame "Taksist" i crne komedije "Idiotska noć" proganjaju "Između života i smrti" onako kako protagonista, bolničara Franka Piercea (Nicolas Cage u jednoj od najboljih uloga nakon Oscara za "Napuštajući Las Vegas"), proganjaju duhovi ljudi koje nije uspio spasiti.

Nitko ne snima New York usred noći kao Scorsese i "Bringing Out The Dead" kao da čini treći dio nekakve neslužbene newyorške trilogije s filmovima "Taxi Driver" i "After Hours", a snimljen je prema istoimenu romanu nekadašnjeg newyorškog bolničara Joea Connellyja.

Scorsese se ovdje pojavljuje glasom u vokalnoj ulozi dispečera britkog na jeziku koji bi mogao svaki čas izrecitirati neki morbidni dijalog iz pera kultnog scenarista Paula Schradera ("Taksist", "Razjareni bik", "Posljednje Kristovo iskušenje") kao nekoć njegov putnik u taksiju, a glavnu žensku ulogu igra Patricija Arquette, mlađa sestra Rosanne iz "Idiotske noći".

Situacije u kojima će se Frank zateći tijekom tri noćne smjene s trojicom različitih kolega-kopilota (John Goodman, Ving Rhames, Tom Sizemore) podjednako su realne i surealne da bi se negdje po cesti, tipa na "crvenom" na semaforu, lako mogao sresti s taksistom Travisom Bickleom, možda i u nekoj glavnoj ili sporednoj ulici naletjeti na Paula Hacketta dok proživljava idiotsku noć.

Radnja se odvija u New Yorku ranih devedesetih, ali mogla bi se odvijati i sedamdesetih i osamdesetih. New York je i u ovom filmu (još veći) urbani pakao ili čistilište za izgubljene duše: "Između života i smrti" je okupan "paklenim" crvenim rotacijskim svjetlima ambulantnih kola, a ona kao da krvare i prelijevaju se u kadru zajedno s jarkim i zamućenim svjetlima velegrada (neonskim reklamama itd.), reflektirajući se na Frankovu licu i braneći ga od tame noći koja bi ga mogla progutati.

Na trenutke se čini da su ulice doslovce krvotok velegrada, još više nego u "Taxi Driveru". Scorsese opipava puls grada jednako kao što Frank provjerava bilo umirućih i bolesnih ljudi na terenu. "Grad ne diskriminira, ubit će nas sve", komentira Frank tijekom odiseje u urbanom svemiru. Newyorčani umiru, ali New York je živ, a živ je i "Bringing Out The Dead", ima bilo i odbija klonuti duhom, postati ravna crta, zahvaljujući Scorseseovoj energiji i režiji na kofeinu, da ne kažemo "speedu".

"Mi smo morski psi, moramo se gibati", drži Frank, dok velika bijela ambulantna kola jure gradom žderući cestu ispred sebe i vrteći se u začaranom krugu ubojstava, samoubojstava, predoziranja, a njegovu začaranost potencira učestala pojava ludog beskućnika s "dreadlocksima" (jedva prepoznatljiva pop zvijezda Marc Anthony) koji postaje doslovno utjelovljenje "running gaga".

Uz pomoć izvrsnog direktora fotografije, trostrukog oskarovca Roberta Richardsona ("JFK", "The Aviator", "Hugo"), Scorsese je u ovom filmu snimio neke od najboljih kadrova karijere, "au pair" s "Taksistom" kojeg napose doziva u prizoru kad ambulantna kola, kao svojedobno taksi, prolaze pokraj pare iz ulične šahte. Redatelj savršeno preslikava stanje svijesti bolničara s manjkom sna u očima i viškom kofeina u krvi.

Scene se usporavaju do pospanog "slow motiona" i montažno ubrzavaju do adrenalinski frenetičnog "fast motiona" s Frankom za volanom jurećih ambulantnih kola i kamerom zakačenom na rotirku (suludi gornji rakursi i nagnuti, izokrenuti kadrovi). Noćni prizori su hipnotički, eterični, košmarni u filmu koji djeluje kao uprizorenje nesanice, halucinacije, sna i snomorice čovjeka uhvaćenog u procjep između života i smrti.

Nadrogirani Frank u možda najboljoj sceni filma sanja kako spašava duhove ljudi stradalih za vrijeme njegove smjene, a oni mu pružaju ruke izvirući iz pločnika da ih izbavi iz zagrobnog svijeta, nakon čega slijedi buđenje uz njegov bolni vrisak, bolniji od zavijanja sirene ambulantnih kola.

On je opsjednut spašavanjem nakon što nije uspio spasiti mladu 18-godišnju beskućnicu s astmom Rose (Cynthia Roman) koju vidi na svakom uglu, zbog čega okajanje i iskupljenje ključaju njegovim tijelom, kao i kod mnogih Scorseseovih likova, od "razjarenog bika" Jakea LaMotte nadalje.

Problem je što Frank nije odavno nikog spasio i to razdire iznutra čovjeka koji se počeo gubiti pregoren od posla i dao bi sve za "par laganih noći i slobodnih dana", da se naspava jer podočnjaci su mu sve veći i izgleda sam poput duha, živog leša, smrti na dopustu, hraneći se kavom i viskijem.

"Dužnost zove, grad te treba, dat ću ti otkaz sutra", šef (Arthur J. Nascarella) obećava Franku kojemu kolege savjetuju "Trebao bi se pogledati u zrcalo", ali on to ipak neće napraviti, niti zapodjenuti razgovor sa sobom u ogledalu kao "God's lonely man" Bickle i izgovoriti "Are you talking to me?!".

Između Franka i Travisa postoje sličnosti i razlike. I jedan i drugi su fiksirani na žene koje žele romantičarski spasiti, Frank konkretno na kćerku srčanog bolesnika u tumačenju Cageove tadašnje supruge Arquette. Obojica su naratori svoje priče i voze (taksi, ambulantna kola, sebe) po tankoj granici razuma i bezumlja ili su se, fragilne psihe, već dovezli na rub sloma i ludila, nalazeći se svake večeri oči u oči sa smrću i bolesti, prljavštinom i boleštinom iz utrobe grada.

Međutim, dok sociopatski Travis (i)zaziva kišu koja će saprati prljavštinu/ološ s ulica ("kurve, dilere, đankije..."), Frank pokušava izliječiti boleštinu i spasiti koga kod može da se iskupi i osjeća bolje, čak i "dealera" Cya (Cliff Curtis) u jednoj od nezaboravnijih scena "Između života i smrti".

"Spašavanje života je kao zaljubljivanje, najbolja droga na svijetu", pripovijeda Frank. U Scorseseovu opusu krcatom nasilnim muškarcima s navikom da oduzimaju živote, Frank živote pokušava spasiti, ulazeći u red najplemenitijih redateljevih likova u jednom od najplemenitijih "scorseseovskih" filmova.

Bez ijedne nominacije za Oscara

Cage i Scorsese proveli su mnoge noći zajedno s pravom bolničarskom ekipom prije početka snimanja. Koliko je film podcijenjen, ilustrira i činjenica da je jedini Scorseseov iz devedesetih bez ijedne nominacije za Oscara. P.S. "Bringing Out The Dead" se prikazuje 15. travnja na kanalu Cinemax 2 u kasnijim večernjim satima, a repriza je 26.4. u "prime time" terminu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. kolovoz 2021 15:08