Anomalija u beskraju Netflixove ponude. Tako bismo mogli titulirati novi film genijalnog Charlieja Kaufmana, scenarista umno stimulirajućih filmskih bisera "Biti John Malkovich", "Adaptacija" i "Vječni sjaj nepobjedivog uma", njegov prvi nakon petogodišnje pauze od "Anomalise" i ukupno treći u ulozi redatelja ("Sinegdoha, New York").
Netflix baš i nije prirodno okruženje za Kaufmanov "I'm Thinking Of Ending Things". Ovakav film se ne gleda nasumično odabran iz ponude zbog, recimo, neobičnog naslova i premise koja vuče na hororsko-trilerski "Get Out!". Ne gleda se s manjkom koncetracije, dok vam mobitel u ruci traži da se spojite na društvene mreže.
"I'm Thinking Of Ending Things" je film kakvom se treba u potpunosti prepustiti jer nije posrijedi neka "netflixovska" akcija za brzinski provjetriti mozak nakon napornog dana, već "kaufmanovska" apstrakcija koja traži od publike da uključi sve "klikere". Film koji je uputno gledati kad ste "u filmu" za Kaufmana, spremni izgubiti se u labirintu njegova uma.
Dakle, više projekt za Kaufmanove vjerne poklonike i ambicioznije filmofile, nego slučajne namjernike. Iako može biti dobar početak za retroaktivno upoznavanje Kaufmanova lika i djela, prozor u vječni sjaj nepobjedivog uma ("window into his origins"), "I'm Thinking Of Ending Things" je logičan nastavak egzistencijalno-tjeskobnih motiva kojima je ovaj filmaš stremio kao scenarist i redatelj – usamljenosti, povezanosti, starenja i starosti, same biti postojanja i življenja.
Možda i točka na kraju svega toga, ultimativni film (Kaufmanova) toka svijesti koji u naslovu svodi "raison d' etre" njegove "mindfuck" filmografije – "thinking", tj. razmišljanje. Preko glavnog (za promjenu ženskog) lika, u sjajnom tumačenju glumice u usponu Jessie Buckley, Kaufman kao da propituje smisao svega, (svoj) život i (svoje) filmove, sebe samoga kao jednog od najoriginalnijih filmaša unatrag 20-ak godina.
"Je li neizgovorena ideja originalna", razmišlja u sebi Mlada žena (Buckley) čije se ime i životni poziv/struka mijenja od uvodne do odjavne špice (studentica, neapstraktna umjetnica...), ali njezina ponavljajuća rečenica, izrečena u naslovu filma i nezaobilazna u unutarnjim monolozima, ostaje ista – "I'm Thinking Of Ending Things".
Misli protagonistice su glasne da ih zamalo čuje i momak Jake (Jessie Plemmons) kad jednog snježnog dana krenu upoznati njegove roditelje (David Thewlis, Toni Collette) na osamljenoj farmi van grada. Jake u jednom trenutku i prekida njezine misli usred rečenice "I'm thinking of...", da nije uspjela dovršiti ono "... ending things".
Ipak, Mlada žena razmišlja da okonča (neke) stvari, vezu s Jakeom, a možda i život, ili bar onaj koji je dosad vodila, tko zna. U razgovoru u kojem se dotiču i filmova, ona i Jake spominju Cassavetesovu "Ženu pod utjecajem" s Genom Rowlands na rubu živčanog sloma i suicida.
Mlada žena preuzima riječi kritičarke Pauline Kael, čiju knjigu vidimo na polici Jakeovih roditelja, te govori kako "ništa što ona (Rowlands) radi u tom filmu nije pamtljivo jer radi previše" i da je sam film "isplaniran, ali ne promišljen". Rečeno kao se može prenijeti na glavnu žensku ulogu u "I'm Thinking Of Ending Things", pa i sam film, samo u obliku inverzije.
Film je "kaufmanovski" promišljen, ali ne isplaniran. Teško ga je kategorizirati i strpati u ladicu. Recimo da je to "bergmanovska" egzistencijalna drama s žličicom nadrealnog "lynchovskog" košmarnog (horor) trilera i telefonskim pozivima čiji trag seže do "Izgubljene ceste", sve na subjektivni Kaufmanov način.
"Nema objektivne stvarnosti", kaže netko u filmu koji "stvarnost" ušuškava u san i seli naprijed-natrag kroz vrijeme. "Životinje žive u sadašnjosti. Ljudi ne mogu. Zato su izmislili nadu", govori Mlada žena.
Negdje oko polovice priče Jakeovi roditelji stare i ponovno postaju mladi, a prošlost, sadašnjost i budućnost žive pod istim krovom, prolazeći sve faze života, od mladosti do starosti. Kaufman daje materijala za razmišljanje nakon gledanja filma i pisanja o njemu. Razmišljam o tome da je vrijeme za okončati recenziju. Razmišljam o...