"Grof Monte Cristo" bio je planiran za novu visokobudžetnu ekranizaciju u francuskoj produkciji nakon dvodijelne adaptacije "Tri mušketira" Alexandrea Dumasa i evo ga u kinima godinu dana kasnije.
Film je djelo ekipe "The Three Musketeers", scenarista Matthieua Delaportea i Alexandrea de la Patellierea, u ovom slučaju i redatelja, također nastao uz financijsku podršku kompanije Pathe, vrijednu blockbusterskog proračuna od 40-ak milijuna eura. Pitanje koje su mnogi postavljali u vezi "Tri mušketira" vrijedi i za "Grofa Monte Crista". Treba li nam još jedna adaptacija Dumasova često adaptiranog (remek-)djela iz 19. stoljeća o osveti i (ne)pravdi?
Naime, "The Count of Monte-Cristo" gotovo je jednako frekventno ekraniziran kao "The Three Musketeers". Dosad je snimljeno blizu deset filmova, od čega par baš u francuskoj produkciji, a široj publici najpoznatije verzije zasigurno su one iz 1975. i 2002. s Richardom Chamberlainom i Jimom Caviezelom u režiji Davida Greenea i Kevina Reynoldsa.
Ipak, odgovor na pitanje je potvrdan ako ekranizatori mogu obraditi roman kako dolikuje i iznjedriti dobar film. Novi "Grof Monte Cristo" ("Le comte de Monte-Cristo"/"The Count of Monte-Cristo") jest dobar film. Štoviše, superiorniji je recentnim "Trima mušketirima" i spada među najbolje ekranizacije Dumasova golemog romana.
Pathe i dvojac Delaporte – Patellier naučili su grešku iz prethodnika i snimili "The Count of Monte-Cristo" kao cjelovito djelo, bez razdvajanja filma na dva dijela i prekidanja momentuma. Znači, jedan trosatni film umjesto dva dvosatna. U prvom planu je moreplovac Edmond Dantes (vrlo solidni Pierre Niney; "Yves Saint Laurent", "Crna kutija") koji dobiva promaknuće nakon što spasi jednu djevojku od utapanja.
Sve to izazove zavist kod bivšeg kapetana Danglarsa (Patrick Mille; glumio i u "The Three Musketeers"), istovjetnu ljubomori prijatelja Fernanda de Morcerfa (Bastien Bouillon; "Noć zločina") na Edmondovu ljubav s Mercedes (Anaïs Demoustier; "Alice i gradonačelnik"), stoga se zavidni ljudi urote protiv njega zajedno s tužiteljem Villefortom (Laurent Lafitte; "Elle") i lažno ga prokažu kao pristašu Napoleona.
Iako je nevin i nije baš ništa skrivio, Edmond je uhićen na vjenčanju s Mercedes i bačen u izolirani morski zatvor, k tome proglašen mrtvim za obitelj. Na bijeg iz tamnice Edmonda je, uz vlastitu želju za osvetom, dodatno osokolio zatvorenik Abbot Faria (Pierfrancesco Favino; "Amore") i usput mu otkrio da se na otoku Monte-Cristo nalazi blago.
Kad pobjegne iz zatočeništva, pronađe blago i vrati se u Pariz, Edmondu je samo osveta na pameti i preuzima identitet bogatog grofa Monte Crista ne bi li je sproveo spram trojice muškaraca koji su ga izdali i oduzeli mu život kakvog je imao, a u čemu mu pomažu mladi asistenti Andrea (Julien de Saint Jean) i Haydee (Anamaria Vartolomei; "Događaj"), pogođeni nedjelima istih ljudi.
"Uzet ćemo vremena za osvetu", govori Edmond, spreman učiniti ono što Bog nije mogao i kazniti odgovorne za nepravdu. "Nije to osveta, to je pravda", precizira Edmond, a njegov slojevit plan minuciozno je izložen u filmu koji, dakle, uzima vremena za pričanje arhetipske osvetničke priče da uđe pod kožu osvetnika.
Trajanje jest pozamašno, ali roman je obiman i "vaše strpljenje bit će višestruko nagrađeno", kako metafilmski čujemo u jednoj sceni. Unatoč trajanju, "Grof Monte Cristo" prilično glatko teče i polako uvlači gledatelja u protagonistovu potragu za osvetom/pravdom. Film oslikava protok vremena (četiri godine, pa deset...), tj. sve ono što vrijeme može uzeti čovjeku.
Utoliko je psihološki intoniran možda više od ijedne prijašnje verzije i podsjeća na "Brodolom života". Osveta nije jedina sila koja je Edmonda održala na životu, to je i ljubav prema Mercedes, tako da je njegovo razočaranje tim veće kad uvidi da je krenula dalje s životom, uvjerena da je mrtav.
Edmondova bol nadvija se nad svakim kadrom kompleksnog i iznenađujuće emotivnog filma koji propituje pravdu, smisao osvete, život osvetnika i prolaznost vremena (protagonist s maskom u ruci podsjeća na Hamleta s lubanjom), ali i donosi klasičnu staromodnu mačevalačku epsku avanturu na veliki ekran, osvježavajući repertoar u nedostatku takvih ostvarenja od Europe do Hollywooda.
Visoke produkcijske vrijednosti veoma su izražene, s naglaskom na "widescreen" fotografiju Nicolasa Bolduca i raskošnu scenografiju Stéphanea Taillassona, uparene s epskom glazbenom orkestracijom Jérômea Rebotiera. "The Count of Monte-Cristo" traži kino.