Građanski rat u postsovjetskoj Rusiji pokretač je radnje podmorničkog akcijskog trilera "Grimizna plima" ("Crimson Tide", 1995.), jednog od najboljih filmova s potpisom režisera Tonyja Scotta i producentskog dvojca Don Simpson-Jerry Bruckheimer. Situacija opisana u uvodu "Grimizne plime", inspirirana konfliktom u Čečeniji iz sredine devedesetih, djelomično podsjeća na stvarnost tri desetljeća kasnije na relaciji Rusija – Ukrajina – ostatak svijeta.
Pazite ovo... Pobuna u Čečeniji dovela je do masivnog ruskog raketiranja. Amerika se uključila u zbivanja i s Francuskom i Velikom Britanijom suspendirala stranu pomoć Rusiji. "Licemjerno" upletanje američkog predsjednika bilo je okidač da fanatični ruski ultranacionalist Vladimir Radčenko (Daniel von Bargen; znate ga npr. iz "Slomljene strijele" i "Univerzalnog vojnika 2") zauzme nuklearnu bazu s golemim brojem sljedbenika.
Prijetnja nuklearnim napadom nije bila tako opipljiva od Kubanske krize, ističe reporter CNN-a (Richard Valeriani), izvještavajući uživo s nosača aviona negdje u Mediteranskom moru nakon što uvodni natpis ispiše "Tri najmoćnija čovjeka na svijetu: predsjednik SAD-a, predsjednik Rusije i ... kapetan američke nuklearne podmornice".
Gledati napeti "Crimson Tide" danas je još napetije iskustvo nego 1995. računajući frekventno zveckanje nuklearnim oružjem, upotrijebljenim u Drugom svjetskom ratu kad je američka atomska bomba bačena na Hirošimu i Nagasaki. Upravo se toga, Hirošime i Nagasakija, dodiruju glavni akteri filma, kapetan nuklearne podmornice "USS Alabama" Frank Ramsey (Gene Hackman) i njegov novi zamjenik, prvi časnik Ron Hunter (Denzel Washington).
"Mislite li da je to bila greška?" pita Ramsey, ciljajući na bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki. "Pa, da tako mislim, gospodine, ne bih bio ovdje", odgovara Hunter "vrlo pažljivo". Da netko Ramseyja pita isto pitanje, on bi jednostavno odgovorio: "Svakako, bacite ih dvaput." Intrigantan dijalog na nuklearnu temu ide dalje nakon što Ramsey citira Von Clausewitza i kaže "Rat je nastavak politike drugim sredstvima", a Hunter doda da su stvari malo kompliciranije od toga.
"Cilj rata jest da služi političkom cilju, ali prava priroda rata je da služi samom sebi." Naime, Hunter se ne slaže s onim što je Von Clausewitz "pokušavao reći", a Ramsey zaključio, konkretno da "mornar koji će najvjerojatnije dobiti rat jest onaj koji je najspremniji rastati se od političara i zanemariti sve osim uništenja neprijatelja". "Mislim da u nuklearnom svijetu pravi neprijatelj ne može biti uništen", smatra Hunter. Jer u tom nuklearnom svijetu, dodaje on, "pravi neprijatelj je sam rat".
Tada je jasno da kapetan i njegov zamjenik imaju različite ideologije i znojava tenzija se polako uvlači u klaustrofobičnu podmornicu koja postaje "prva i posljednja linija obrane". Tenzija i karakterizacija likova sklonih verbalnim duelima o ratu i ratnoj strategiji najjače je (nuklearno) oružje "Grimizne plime", najboljeg modernog podmorničkog filma nakon "Podmornice" Wolfganga Petersena i "Lova na Crveni oktobar" Johna McTiernana.
"Das Boot" se primarno fokusirao na klaustrofobiju života u podmornici i mehaniku stroja koja razbija tišinu oceana, a "The Hunt For Red October" je bio čitav u taktizaciji, režiran poput podmorske šahovske igre s nuklearnim raketama. Zanimljivo, ni "Podmornica" ni "Lov na Crveni oktobar" ne navode se u metafilmskim pozivanjima na podmorničke filmove.
No, spominju se "Run Silent, Run Deep" s Clarkom Gableom i Burtom Lancasterom te "Enemy Below"/"Obračun na Atlantiku" s Robertom Mitchumom, sve zaslugom Quentina Tarantina koji je nadopisao dijaloge u scenarij Michaela Schiffera, uključujući i popkulturne referencije na "Zvjezdane staze" i strip "Silver Surfer" (je li ga bolje crtao Jack Kirby ili Jean "Moebius" Giraud?).
"Tko je glumio njemačkog zapovjednika u filmu ‘Enemy Below‘, Curt Jurgens ili Hardy Kruger?" postavljeno je pitanje tijekom filmofilskog dijaloga napisanog Tarantinovim rukopisom koji je krasio i Scottovu "Pravu romansu", a vidljiv je i u rečenici "Ne stavljaš kondom ako nećeš ševiti".
Takvi humorni trenuci dobro dođu za kratki predah od tenzija, a one se bildaju otkako se čini da je rat "iminentan" i "USS Alabami" se približi se ruska podmornica klase "Akula", izgledajući prijeteće poput "ajkule", velike bijele psine, u odnosu na američku nalik divovskom kitu.
Napetost raste i potencira je sve veće razilaženje Ramseyja i Huntera. Kad veza bude prekinuta, hitna akcijska poruka od Pentagona nije ispisana do kraja, stoga je pitanje je li lansiranje odobreno ili otkazano. Ramsey drži da trebaju napasti, a Hunter se tome usprotivljuje.
Obojica mogu biti u pravu i krivu dok se njihove ideologije sudaraju za vrijeme eskalirajuće krize i dovode do toga da se "Crimson Tide" pretvara intrigantan spoj filmova "The Hunt For Red October", "Fail Safe" i "Bounty", uz tu razliku da imamo pobunu na nuklearnoj podmornici s časnicima i mornarima razapetim između kapetana i njegova zamjenika (u glumačkoj ekipi se ističu George Dzundza, Viggo Mortensen, James Gandolfini...).
Hunter se pozicionira kao pravični junak, ali što ako nije u pravu i Rusi prvi lansiraju rakete? Posada ruske podmornice "Akule" je, primjerice, laka na okidaču torpeda u nekolicini "scottovski" uzbudljivih akcijskih scena po mjeri prvog ljetnog blockbustera 1995. godine.
Scott je bombastičan akcijski redatelj ("Top Gun", "Policajac s Beverly Hillsa II", "Dani groma", "Prljavi igraju prljavo", "Tjelesna straža"), ali akcija se u "Grimiznoj plimi" pretežno ogleda u eksplozijama rafalnih dijaloga i verbalnih duela izvrsno suprostavljenih glumačkih titana Washingtona i Hackmana.
Tome je podređena i Scottova prepoznatljivo raskošna spotovska stilizacija. Uporaba neonskih boja, od oceanski plavozelene do paklenocrvene, ovdje je suptilnija i simboličnija: Scott hvata odraze podmorničkih svjetala na znojnim licima glumaca u nizu sjajnih kadrova i dodatno podiže grimiznu plimu tenzija. "Crimson Tide" je najzrelije i najodmjerenije režiran Scottov film.