Četvrtak je obično dan za početak redovne kinodistribucije filmova u Hrvatskoj, ali dokumentarac "Greta" ("I Am Greta") kreće od subote. Distribucija dokumentarca tako pada na na tzv. Globalni dan akcije, što ima smisla s obzirom na aktivistički ton filma koji, k tome, kronicira put mlade Grete Thunberg od lokalne do globalne ikone u borbi protiv klimatskih promjena.
Početku distribucije prethodila je premijera u petak, uz razgovor o "načinima borbe protiv klimatskih promjena" s Marijom Miletom (Zelena akcija) i Leonardom Šmigmator (Fridays for Future), a za nekoliko dana hrvatski učenici, potaknuti Gretom, organiziraju "Klimatski marš za opstanak".
Lijepo je znati da se Gretin utjecaj osjeti i u Hrvatskoj, stoga dokumentarac stiže kao naručen u kina kao potvrda njezina značaja, ali i "last minute call" za spas planeta, "zadnja prilika da nešto poduzmemo".
Dokumentarac redatelja Nathana Grossmana, premijerno prikazan na Venecijanskom festivalu, starta s Gretom u održivoj jedrilici na valovitom Atlantskom oceanu i njezinim razmišljanjima.
"Sve što sam doživjela je nalik snu ili filmu, ali vrlo lošem filmu jer taj bi film bio vrlo nerealan", govori Greta. Srećom, "Greta" nije vrlo loš, već solidan i hvalevrijedan film koji protagonistici suprotstavlja kolaž vijesti, tipa da je "priča oko globalnog zatopljenja prijevara, 'fake news' i lažna znanost", odnosno da "čovjek ne može mijenjati klimu".
Aktericu dokumentarca zatječeno 2018. u Stockholmu, u trenutku kad je, kao 15-godišnjakinja, započela školski štrajk za klimu ispred parlamenta, razočarana što "nikoga nije briga za klimatsku krizu". Tad ju je dokumentarist Grossman i počeo snimati, nesvjestan u što će se i ona i njegov film pretvoriti.
Kratak je put od lokalne prosvjednice do globalne aktivistice i ekološke ratnice koju je 2019. časopis "Time" proglasio osobom godine i bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir, a Greta će ga proći u nekih godinu dana. Dobila je krila 2018. kad je legendarni glumac, bivši guverner Kalifornije i veliki borac za zaštitu okoliša Arnold Schwarzenegger podijelio njezin video.
"Ima više od četiri i pol milijuna pratitelja" (danas pet puta više; op.a.), komentira Greta sa sveprisutnim tatom Svanteom koji, zajedno s majkom Malenom, dirljivo brine o kćerki i njezinoj prehrani, pazeći da ne zaboravlja jesti u pretrpanom rasporedu, pa makar da pojede bananu.
Ona je i sama na dobrom putu da dobije jednak broj pratitelja kao i Schwarzenegger, ali nastoji ostati s obje noge čvrsto na zemlji. "Meni nije stalo do popularnosti već klimatske pravde i opstanka planeta", kaže u jednoj sceni. Schwarzenegger je osobno pozvao mladu švedsku aktivistkinju na R20 Austrijski svjetski "summit", tj. "networking" skup za gradove i regije koje su pokrenule inicijative za zaštitu klime, a nakratko se pojavljuje u filmu, kao i papa Franjo koji ju je želio upoznati.
Vidimo i njezin razgovor s Emmanuelom Macronom, ali i, da ne bude sve jednosmjerno, što o njoj misle Vladimir Putin, Donald Trump (na spomen Grete njegovi poklonici ispuste kolektivni "boooo") i još neki ("derište"). Zanimljivo je da se Greta kao "radikalno dijete" suočava s negativnim komentarima svjetskih lidera preko videa na društvenim mrežama, kao što se suočavaju i njezini vršnjaci koji traže svoje mjesto na svijetu i žele biti prihvaćeni od drugih ako su na ovaj ili onaj način "drukčiji", samo što, eto, nemaju posla s političarima.
"I Am Greta" je dijelom film i o mladima kao takvima, odnosno brzom odrastanju u ubrzanom svijetu u doba interneta, društvenih mreža, negativnih komentara i povišenog medijskog interesa za sve i svakoga. Naravno, fokus "Grete" je na Greti i ovo je primarno njezina priča, ali je univerzalna.
Gretina osobna bitka s Aspergerovim sindromom prelama se s njezinom borbom za bolje sutra, kao i odlukama o vlastitoj budućnosti, karijeri, životu, prihvaćanju odgovornosti za ono što jesi ili što možeš biti, u čemu se svi mladi mogu prepoznati.
Najbolja scena dokumentarca odvija se daleko od mikrofona i konferencija, na Atlantskom oceanu, kad se Greta zaputila na dvotjedno putovanje održivom jedrilicom iz engleskog Plymoutha u Ameriku kako bi prisustvovala "summitu" Ujedinjenih naroda u New Yorku jer odbija letjeti s obzirom da je zračni prijevoz "štetan za klimu".
Valovi udaraju u jedrilicu, dok se Greta suočava sa samom sobom i smislom svega što radi, težinom svijeta koju je naprtila na vlastita ramena, a iziskuje brojna odricanja (od jedenja mesa, letenja...). "Ovo je ogromna odgovornost, ne želim to raditi, previše je to za mene", ispovijeda se Greta sa suzama u očima kao obična djevojčica, a ne aktivistica čije su riječi "oštre" tijekom govora.
To je, inače, drugi put da je vidimo kako plače nakon što je zasuzila dok je držala govor o izumiranju životinja i deforestacija. Međutim, njezine suze neće biti samo kapi u moru/Atlantskom oceanu, budući da je ipak prihvatila odgovornost i odlučila iznijeti težinu na plećima kao "netko tko bi poslao poruku današnjim mladima".
"Čini mi se da je ovo moja dužnost na neki način", zaključila je u trenutku definitivnog samootkrivenja i preuzimanja uloge aktivističke liderice i heroine koju igra za mlade generacije suočene s nesigurnom budućnosti i motivira ih da poduzmu nešto i mijenjaju svijet nabolje.
"Trebala nam je tvoja priča da znamo kako i mi mladi možemo nešto promijeniti", govore Greti. U tom trenutku izvorni naslov filma kao da približava Gretu junaku Spartaku. I Am Spartacus. I Am Greta.