"Nisam znao da je i ona iz Hrvatske", njemački kolega kaže Xhaferu nakon što čuje kako on priča s čistačicom na svom materinjem jeziku. "Hrvatske", nacrta se upitnik na Xhaferovu čelu. "Zar niste pričali hrvatski", upire kolega. "Albanski", ispravlja ga Xhafer.
U filmu "Exil" Visara Morine, drugom friškom kandidatu za godišnju listu najboljih nakon "Berlin Alexanderplatz", Xhafera još barem jednom zamijene za Hrvata. To je zanimljivo jer Xhafera igra njemački glumac hrvatskog podrijetla Mišel Matičević koji izgleda kao spoj Leona Lučeva, Nathana Filliona i Nikolaja Coster-Waldaua.
No, nacionalnost glavnog lika nije toliko bitna ni presudna, iako to što je Albanac čini priču osobnijom za Morinu, njemačkog redatelja kosovskog podrijetla. Mogao je to biti bilo koji stranac poput Xhafera, useljenik u "wannabe-kultiviranoj, folirantskoj zemlji".
On će uvijek biti to, makar je vrhunski obrazovan, dobro situiran i u Njemačkoj je podigao obitelj s lokalnom ženom Norom (Sandra Hüller; "Toni Erdmann"). Xhafer je maknut s mailing liste i nije dobio obavijest o promjeni konferencijske sobe gdje se održava sastanak u matičnoj biokemijskoj kompaniji, kolege ne dijele s njime ključnu informaciju za projekt na kojem radi ili otaljavaju izvršiti svoj dio posla itd.
"Možda je bio previd", referira se Nora na mailing listu. Možda, ali kad se to dogodi dvaput, a dogodilo se, paranoja polako raste. Paranoja možda ne bi počela rasti da Xhafer u uvodnoj sceni nije pronašao krepanog štakora, obješenog na vratima od vrta, tik ispred kuće, baš onakvog na kakvima se vrše pokusi u njegovoj kompaniji i kakvi mu izazivaju fobiju, i to kolege znaju.
"Da bar izgledaš kao Arap, bilo bi mi jasnije, ali možda to nije samo zato što si stranac, već te ne vole kao osobu", razmišlja Nora, dok Xhafer upada sve dublje u začarani krug paranoje, uvjeren da je, slučajno ili namjerno, meta otvorenog rasizma, diskriminacije i šikaniranja.
Glumački prilično dobro dočarana rastuća paranoja može se rezati u zraku, kao i klaustrofobija Xhaferova radnog mjesta, nalik labirintu za štakore, kako bi "kafkijanski" birokratsko-uredski košmar bio kompletniji, pomiješan s nadrealnim osjećajem nekakvog redateljevog moralno provokativnog socijalnog eksperimenta nad protagonistom, pa i gledateljem.
Znoj na Xhaferovu licu i vratu je trajan i gotovo da je sam lik nelagodna i izvrsna filma u kojem Kafka sreće Michaela Hanekea iz faze "Skrivenog", ali i Rubena Östlunda (kriza muškog identiteta, portret braka pod opsadom nekog vanjskog čimbenika) i Yorgosa Lanthimosa (apsurdistička uporaba glazbe).
Kamera je, kako nalažu pravila režije novovjekog festivalskog arta, često postavljena iza Xhaferova vrata i snima kapljice znoja koje će svako smalo orositi i njegovo čelo. Ne sjećamo se kad smo gledali ovako znojav festivalski film. "Egzil" je zaslužio ulazak na listu najznojavijih filmova kao što su "Tjelesna strast", "Hot Spot", "Dan ludila"...
Morina će orkestrirati jednu vruću scenu tjelesne strasti, no "Exil" je u znojavoj poetici bliži filmu "Faling Down". Dakle, frustracije i stres na eks, ne seks. Atmosfera je tenzično sporogoreća, ali ključajuća i izaziva bijes i ljutnju kod gledatelja, a spram Xhaferovih kolega poput Ursa i Manfreda (Rainer Bock, Thomas Mraz) koji mu okreću leđa i u njemu potiču ne samo paranoju, već i opsesiju da otkrije misteriju tko je odgovoran za mrtve štakore u njegovom vrtu i zapaljena dječja kolica na pragu kuće.
Je li to Urs ili možda predtinejdžerski sin čistačice (Flonja Kodheli) koji je uhvatio majku u preljubu s Xhaferom i zna se motati oko njegova dvorišta? Netko treći i četvrti? Što se događa i zašto?
Budući da Nora ne reagira (eksplicitno) na štakore i kolica, postoji opcija i da je posrijedi košmarna sanjarija i Xhafer sve umišlja, tj. preuveličava kao čovjek u unutarnjem konfliktu sa samim sobom, ali i vanjskom, s okolinom na poslu i ženom kod kuće kamo ga također pere paranoja ("Zašto je daska podignuta u WC-u?"). Ništa nije crno-bijelo u misterioznom "kafkijanskom" trileru, režiranom s velikim samopouzdanjem i "hanekeovskom" preciznošću u nijansiranju sive. Odgovor se nalazi skriven u egzilu.