StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

DRAGULJ S NILA Pustolovina u zalasku sunca

20. studenog 2020. - 19:12

Pisaća mašina leti u more unutar prvih pet minuta "Dragulja s Nila" (1985.) Lewisa Teaguea, inferiornijeg, ali i ususret 35. godišnjici još uvijek dragog nastavka akcijsko-avanturističko-komičnog klasika "Lov na zeleni dijamant" Roberta Zemeckisa. Spisateljica romantičnih avantura Joan Wilder (predivna Kathleen Turner) nije zadovoljna napisanim.

Kao i u uvodu "Romancing The Stone", njezina naracija, ono što piše, pretvorena je u zamišljenu filmsku sliku, roman/film-u-filmu. Joan na brodu nasred mora, u zalazak sunca, ulazi u bračnu luku s pustolovom Jackom Coltonom (šmekerski Michael Douglas), junakom s kojim je doživjela avanturu u Kolumbiji.

FILM: The Jewell Of The Nile; avanturistička komedija; SAD, 1985. REŽIJA: Lewis Teague ULOGE: Michael Douglas, Kathleen Turner OCJENA: *** ½

Vjenčanje prekidaju "nepozvani gosti", nekakvi kvazigusari protiv kojih će se njih dvoje boriti i sipati humorne šlagvortiće.

No, rekreacija gusarske pustolovine nije na zavidnoj razini imaginacije prethodnika, a i dijalozi nisu toliko vrckavi.

Scena je za klasu ispod otvaranja Zemeckisova filma s poletnije rekreiranom vestern-avanturom i nadahnutijim rečeničnim razmjenama između Wilderičine seksi heroine Angeline i negativaca, tj. pozitivca Jesseja. Ispada da je beznadna romantičarka Joan bila inspiriranija dok je maštala o avanturama u svojoj glavi i izmaštala ih u roman(e) tipkajući njihov "svrše... tak" suznih očiju.

Svakako više nego nakon što je doživjela pustolovinu uživo i sama preuzela ulogu Angeline, a Jack bio oživljena romantična predodžba njezina Jesseja. Sada kad su njih dvoje postali ekvivalent likova iz romana i ona je iskusila jedan romantični zalazak sunca za drugim, romansom prezasićena Wilder gubi inspiraciju. "Koliko romanse jedna žena može podnijeti? Romansa mi se više ne čini stvarnom", požali se izdavačici.

"Ti ne pišeš o stvarnosti, nego o zalascima sunca", podsjeti je izdavačica. "Što idući dan, kad sunce izađe?" pita se Joan. "Nema idućeg dana u romansi. Zato i jest romansa. Ne brkaj stvarni život i ljubavni roman", kaže izdavačica u potentnom "meta" dijalogu koji bi se mogao naći u "Lovu na zeleni dijamant", kao i Wilderičina opaska da "Jack ne bi umro a da joj to ne kaže".

U ljubavnom romanu avantura a la "Romancing The Stone" trebala bi biti perpetualna kao "Groundhog Day" od izlaska do zalaska sunca i prolongirati jahanje ili plovidbu u "sunset" kako idealna romansa ne bi morala preživljavati ono što u stvarnosti slijedi jutro poslije, iza odjavne špice koja ne završava nužno (s) "happily ever after".

"The Jewel Of The Nile" je (na početku) interesantno postavljen između romantične fantazije i stvarnosti. A stvarnost, kako znamo, nije uvijek romantična fantazija. Likovi filma, usto, imaju, čini se, dovoljno (samo)svijesti da shvate kako su obični ljudi, ne nečije predodžbe junaka. Ili Jack barem više nije "jessejevski" muškarac iz snova nakon što ga je Wilder bolje upoznala (voli ispijati pivo) i rutina se nastanila tamo gdje je carevala pustolovina.

Sa svim tim na pameti, kao i ponovnim čitanjem dijaloga Joan i izdavačice, jasno je da nastavak između redaka propituje koncept nastav(a)ka, vlastiti smisao, jer s njegovim postojanjem znači da je "sunce izašlo" i ima "idućeg dana". Nastavak je bio požuren neočekivanim uspjehom originala i ugovorom uvjetovanim glumcima koji nisu s oduševljenjem prihvatili tu ideju, nakon što je stradala neprežaljena scenaristica Diane Thomas.

Autorica metatekstualnog scenarija prvog filma, na određeni način "prava" Joan Wilder, zaslužna je za maštu Zemeckisove romantične avanture, svojevrsno romansiranje "Indiane Jonesa". Njezini nasljednici Mark Rosenthal i Lawrence Konner samo su naznačili metatekstualnost (Wilder se poziva na svoju knjigu kad se našla u situaciji kao Angelina kojoj su trebale "dvije stranice" da se izvuče iz zarobljeništva).

Nastojali su koncipirati "Dragulj s Nila" kao akcijsko-avanturističko-komične prizore iz predbračnog života, "Istinite laži" prije "Istinitih laži", pustolovinu o muško-ženskim vezama i paljenju stare iskre kad je ugasi monotonija. Jack i Joan su super par kad pucaju na njih, ali u sporijim dijelovima ne klapaju baš najbolje.

Kako bi Colton i Wilder opet pronašli izvorni "klik", scenarij ih pomalo nasilu razdvaja da se mogu jedno drugoga zaželjeti i ponovno doživjeti uzbuđenje. Veliki prostor dobiva lik Ralpha u tumačenju vječito raspoložena Dannyja De Vita koji je zaslužio više od gegova s devama i mulama, kao i ovaj nastavak, skloniji (prizemnijoj) komediji od originala.

Gledatelj, stoga, želi da se Jack i Joan što prije spoje i upale žeravu romantično-komične kemije, ali Teague ih drži odvojeno gotovo cijelu prvu polovicu, razmjerno subverzivno ne ispunjavajući želje, vidljivo i po tome da titularni "dragulj" nije pravi dragulj kao dijamant u "Lovu na zeleni dijamant", već nadimak arapskog svetog čovjeka (Avner Eisenberg).

Dragulja je zatočio Wilderičin fan Omar (Spiros Focas) kako bi preuzeo njegovu ulogu spiritualnog vođe, omađijao lokalni narod i zavladao Sjevernom Afrikom. Tretman Arapa nije najs(p)retniji u filmu koji je, olakotno, snimljen kao lakonotna zabava.

Pohvalno je da Teague, dotad znan po hororima "Cujo" i "Cat's Eye", nije snimio kopiju Zemeckisova izvornika, premjestivši radnju iz (južnoameričke) džungle u (afričku) pustinju prije "Ramba III" s kojim "The Jewel Of The Nile" veže Focas, kao i scene budžetiranije akcije spram "Romancing The Stone".

Skupocjene eksplozije jahti, helikoptera i bojnih aviona, razaranje setova arapskog sela strojnicama i raketama iz mlažnjaka u vožnji, ne letu... Sve je to bila Teagueova preporuka za režiju akcijskog spektakla "Navy Seals". Ipak, Teague u pojačanoj akciji i komediji nije posve zaboravio na "indianajonesovsku" avanturu (lijane, zamke, štakori, lubanje...).

Takvoj avanturi bolje pristaje prašuma, ali Teague je povremeno kreativno prenio neke "booby traps" na pustinjsku lokaciju i možda pritom inspirirao Jigsawa. Omarovi ljudi su u jednoj sceni objesili Joan i Jacka iznad bunara krcatog štakorima, mameći ih krvlju i usput postavivši mehanizam smrtonosne trapule tako da kiselina polako nagriza konope na kojima oni vise.

Trapula je kopirana iz Wilderičine knjige, što ona prepoznaje. "Jesse je imao skriveni nož u čizmi. Nemaš slučajno nož, zar ne?" Joan pita Jacka. "Nemam ni gaćice", sasječe on. Slična scena mogla se naći u nekom "Indiani Jonesu", ali ne bi imala "meta" odmak. Od svih kopija "Otimača izgubljenog kovčega" u osamdesetima, "Lov na zeleni dijamant" i "Dragulj s Nila" najviše su "indianajonesovsku" avanturu načinili "svojom" prije pravodobnog odlaska u trajni zalazak sunca. "Svrše... tak."

Douglas i Turner su se vratili u antiromantičnom ‘Ratu Roseovih‘

"The Jewel Of The Nile" je imao američku premijeru 4. prosinca 1985., a u kina krenuo tjedan dana kasnije. Zaradio je 75 milijuna dolara samo u Americi i još 20-ak u ostatku svijeta. Gledajući zaradu u svjetskim kinima, prošao je malo bolje od "Lova na zeleni dijamant", a od njega zaradio milijun manje u američkima. Do trećeg dijela nije nikad došlo, iako su postojali planovi. No, Douglas i Turner glumili su opet pet godina kasnije, i to supružnike, u antiromantičnom i antibračnom "Ratu Roseovih" zajedno s De Vitom koji je tu crnu komediju i režirao. P.S. "Dragulj s Nila" se emitira u kasnijim večernjim satima petka 20. studenoga na RTL-u, a repriza je u noći sa subote na nedjelju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. studeni 2020 11:45