StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Donnie Darko‘: Snoliki smak svijeta

23. studenog 2021. - 20:44

Proročanstvo o smaku svijeta ima jednaku težinu danas kao i prije 20 godina kad ga je najavio groteskni divovski zec Frank u kultnom "Donnieju Darku" (2001.) Richarda Kellyja. Osvrnite se malo oko sebe, pogledajte vijesti, kliknite na portale i uvjerit ćete se da svijet odlazi kvragu ("Mad World" na odličnom soundtracku filma), tj. da bi sumrak civilizacije svakog dana mogao dovesti do njegova smaka. Činilo se tako i 2001. godine.

Strah i neizvjesnost od novog milenija ("millenium bug" itd.) manifestirao se na najgori mogući način u terorističkom napadu na World Trade Center 11. rujna, kad su dva oteta Boeinga 747 udarila u "tornjeve blizance" i Amerika za odmazdu krenula u "rat protiv terora".

FILM: Donnie Darko; psihološki SF triler; SAD, 2001. REŽIJA: Richard Kelly ULOGE: Jake Gyllenhaal, Jena Malone OCJENA: *****

A "Donnie Darko" kao da je predvidio ili barem naslutio taj napad. Misteriozni psihološki SF triler koji govori o kraju svijeta i putovanju kroz vrijeme imao je premijeru na Sundance festivalu u siječnju 2001., da bi u jednoj sceni filma motor zrakoplova, k tome Boeinga 747, pao s neba na gradić u kojem živi titularni protagonist u tumačenju Jakea Gyllenhaala i srušio se baš na njegovu sobu.

Bilo je to zasigurno nezgodno za vidjeti američkim gledateljima kad je "Donnie Darko" krenuo redovno u kina koncem listopada te godine, a dašak misterije u filmu potenciran je time da američke vlasti ne znaju odakle se motor stvorio (iz budućnosti?) jer nijedna aviokompanija nije prijavila pad zrakoplova ili njegov nestanak.

"Za 28 dana, šest sati, 42 minute i 12 sekundi... tada će biti kraj svijeta", zeko Frank je najavio Donnieju, a krajem 2001. je izgledalo da bi se to moglo i ostvariti. Ako se 9/11 dogodio u rujnu, što nas čeka do kraja godine koja se polako odbrojavala kad je "Donnie Darko" igrao u američkim kinima?!

Isto se pitanje može postaviti i danas, kad se "Donnie Darko" obljetničarski emitira na TV-u na izmaku studenoga, približno taman da do kraja još jedne apokalitične godine ostane 28 dana, šest sati, 42 minute i 12 sekundi. Signalizira to koliko je "Donnie Darko" još uvijek svjež 20 godina nakon što se pojavio u američkim kinima, zanimljivo, svega tjedna dana iza Lynchova remek-djela "Mulholland Drive".

Kellyjev film jest svojevrsni tinejdžerski "Mulholland Drive", "lynchovski" tip "mindfuckovski" nedokučive, hipnotične, snoliko-košmarne fantazmagorije, a kao "time-travel" priča o odrastanju rezonira čak i više sada kad je 20 godina proletjelo ("In my mind's eye One little boy, one little man Funny how time flies...", pjeva Tears For Frears u pjesmi "Head Over Heels" na soundtracku).

Od 2001. do 2021. nekadašnji 20-godišnjaci izrasli su u 40-godišnjake s više filmofilskog i životnog iskustva, ali sjećaju se nekadašnjeg sebe i mogu vratiti sjećanje, ako već ne i vrijeme, na početak novog milenija, kao i na (u filmu evocirane) osamdesete.

"Donnie Darko" je bio pionir nostalgične novomilenijske evokacije osamdesetih u kinematografiji i na TV-u ("Super 8", "Stranger Things"...), a s putovanjem kroz vrijeme ("Vremenski policajac", "12 majmuna") nadopisao je filmove devedesetih o zbilji kao iluziji ("Potpuno sjećanje", "Igra", "Grad tame", "Trumanov show", "Matrix"...), boraveći na "lynchovski" tankoj granici san-java i njegujući senzibilitet modernog mladenačkog američkog nezavisnjaka.

Uvodna scena "indie" vibre efektno svodi čitav film. Darko se budi u zoru negdje na cesti u brdima s pogledom na dolinu i izgleda kao da se nečega sjetio ili nešto pomislio, valjda ono(ga) što je sanjao. S tim u mislima on sjeda na bicikl i pedalira prema kući u predgrađu, nošen pogođeno odabranom pjesmom "The Killing Moon" benda Echo and the Bunnymen (nomen est omen), iako je mogla zasvirati i REM-ova "It's The End Of The World As We Know It".

Dakle, san, buđenje, sjećanje, prošlost, sadašnjost i budućnost, eho osamdesetih i zec. Ključne su to riječi filma koji stvarajući povećan odmak od stvarnosti uspijeva povezati Lyncha i Johna Hughesa, biti istovremeno "Twin Peaks" ili "Plavi baršun" i "Slobodan dan Ferrisa Buellera", pa i "Povratak u budućnost" i "Vrtlog života" kao vjesnik sve snažnijeg "indie" strujanja komercijalne američke dramske kinematografije.

Da je Ferris Bueller, kao Darko, mjesečario, patio od halucinacija i posjećivao psihijatricu koja na seansama rabi i metodu hipnoze ("Kad pljesnem dvaput, probudit ćeš se!") te da je njegov film umjesto Hughesa režirao Lynch s primislima na "Back To The Future", ovo bi možda bio taj film. Prva trećina "Donnieja Darka" je originalna kombinacija Lyncha osamdesetih (obitelj iz predgrađa) i tinejdžersko-dramskog Hughesa (neprilagođeni srednjoškolci-čudaci).

"Baš si čudak... to je bio kompliment", Donnieju kaže nova cura u školi Gretchen (Jena Malone) nakon što se, na prijedlog profesorice engleskog (Drew Barrymore) da "sjedne do dečka koji joj je najslađi", pozicionira upravo do mladića s kojim će kasnije slušati "Love Will Tear Us Apart" na Halloween tulumu i otići u kino na "The Evil Dead".

Pojava zeca Franka mijenja žanrovski  fah kad se počne Donnieju javljati u snovima ili podsvijesti, tražeći od njega da ga "slijedi u budućnost" i podsjećajući da se "svijet bliži kraju" i sat otkucava (još 24 dana...), nakon čega on, s njime i film, postaje fasciniran "Filozofijom putovanja kroz vrijeme", vizijama prošlosti i budućnosti, astralnim projekcijama, paralelnim svemirima i vremenskim crtama dočaranim "Bezdanovim" tekućim vizualnim efektima iz "TimeCopa".

Snolikost je najveći zalog "Donnieja Darka", od mjesečarenja kroz budući svijet odraslih na simboličnoj ravni do "ja ću budan sanjati" halucinacija i "daydream" priviđenja, a isprepletena je s filmom kao naljepšim snom i iluzijom. Najsnolikija scena filma odvija se, prirodno, u kinu, na projekciji "Zle smrti", gdje su Donnie, Gretchen i Frank sami u dvorani.

"Zašto nosiš taj glupavi kostim zeca", Donnie pita Franka za kojeg se ispostavlja da je isto adolescent. "Zašto nosiš taj glupavi kostim čovjeka", Frank odgovori filozofskim protupitanjem, dok je Gretchen pored njih sklopila oči, utonula u san i presanjala cijeli film.

Sličan učinak može izazvati i "Donnie Darko", uljuljkavajući gledatelja u san svojom snolikošću i hipnotičnošću. Potpisnik ovih redaka je, umoran od putovanja na relaciji Zagreb-Split-Zagreb, sanjao gledajući hipnotizirajućeg "Donnieja Darka" prvi put na videu jedne kasne subotnje večeri cca 2004. i probudio se kad je zasvirala "Love Will Tear Us Apart.

Povijest se zamalo ponovila na novo gledanje gotovo 20 godina kasnije, također pred odlazak na put u Zagreb. Sasvim prikladno za film koji potencira "time-travel" komponentu i prepliće san i javu, zbilju i iluziju, toliko da ni Donniejeva budnost/stvarnost možda nije stvarna ili, ako jest, on ju je moguće (od)sanjao negdje/nekad u budućnosti. Kad pljesnem dvaput, probudit ćeš se?

Patrick Swayze kao ‘self-help‘ guru

U sporednoj ulozi "self-help" gurua nalazi se Patrick Sawayze. Donniejevu mamu glumi Mary McDonnell ("Ples s vukovima", "Dan nezavisnosti"), a sestru Jakeova prava sestra Maggie Gyllenhaal ("Tajnica", "Odgajateljica"). Mamu prvi put vidimo s Kingovom knjigom "It" u ruci. Interesantno je i da u kinu u koje Donnie i Gretchen dolaze igra i "Posljednje Kristovo iskušenje", Scorseseov portret Isusa iz alternativnog svemira.

item - id = 1145461
related id = 0 -> 1146862
related id = 1 -> 1146559
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. studeni 2021 20:57