Stomak mlade djevojke u odrazu zrcala jedan je od polaznih kadrova filma "Događaj" ("L'événement"/"Happening"). S druge strane zrcala stoji studentica književnosti Anne u tumačenju sjajne Anamarije Vartolomei, koja izgleda kao "spoj" Marion Cotillard i Rosamund Pike.
Anne na trenutak-dva proučava svoj stomak u kojem se razvija plod, ona je trudna, ali ne namjerava zadržati bebu. Jednog dana bi htjela imati dijete, no sada je premlada za to i zato želi pobaciti kako bi nastavila sa studijem, a ne krenula tragom svoje radničke familije radeći do kraja života u kafiću kao njezina majka (redovito dobra Sandrine Bonnaire). Međutim, problem je što Anne živi u Francuskoj početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je pobačaj bio zabranjen i ilegalan.
Odraz stomaka studentice je simboličan jer u njemu redateljica "Događaja" Audrey Diwan hvata refleksiju prijašnjih filmova o djevojkama koje se odlučuju na (ilegalni) pobačaj, kao što su "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana" Cristiana Mungiua i "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek" Elize Hittman.
Na koncu, trudna mladica je i u potonjem filmu stala ispred zrcala i gledala svoj, doduše nabujali, stomak. Interesantno, "4 Months, 3 Weeks and 2 Days" je osvojio nagradu u Cannesu, "Never Rarely Sometimes Always" na Berlinaleu, a "Happening" u Veneciji.
Dogodilo se tako da Venecijanski festival drugi put u proteklih 20 godina osvaja film sa sličnom tematikom nakon "Vere Drake", ali drama Mikea Leigha bila je fokusirana na ženu koja izvodi ilegalne pobačaje, dok je u "Događaju" u centru pažnje mlada cura, odlučna da napravi abortus.
Možda bi se Anne obratila za pomoć Veri Drake da je živjela u Londonu pedesetih, a ne u Francuskoj dekadu kasnije. Da je živjela u Čaušeskuovoj Rumunjskoj osamdesetih, možda bi došla do gospodina Bebea, kao protagonistica "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana", filma koji "Događaj" dostojno nasljeđuje, jednako kao i "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek".
"Happening" zaokružuje moćan trolist drama na ovu temu kao film na zlatnoj sredini između realistične brutalnosti Mungiuova ostvarenja i intimne nevinosti Hittmaničina. I toliko je dobar da mu se može kroz prste progledati malčice iznuđeno kratko koketiranje s #MeToo pokretom kad Anne opiše svoje stanje kao "bolest koja pogađa samo žene i pretvara ih u kućanice".
Pred redateljicom Diwan nije bio lagan zadatak nositi se s ostavštinom ovakvih prethodnika, ali ona je u "Događaju" uspjela iznijeti težak teret i iznjedrila je jednako svjež film s vlastitim identitetom. Naime, "Happening" se gleda s podjednakim zanimanjem i strepnjom za protagonisticu, a ima još bolji tajming računajući prosvjede protiv rigidnog zakona o pobačaju u Poljskoj, odnosno teksašku zabranu pobačaja nakon šestog tjedna trudnoće.
Za razliku od "4 Months, 3 Weeks and 2 Days" i "Never Rarely Sometimes Always", glavni ženski lik je većinski prepušten samoj sebi dok razmatra opcije za prekid trudnoće. Bez pomoći/podrške cimerice ("4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana") ili rodice koja se u najmodernijem filmu u nizu, "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek", ambijentiranom u današnjicu, uputila u veliki grad s maloljetnom protagonisticom budući da u njihovom pennsylvanijskom gradiću maloljetnica ne može pobaciti bez dopuštenja roditelja.
Anne se boji povjeriti kolegicama, poput "najupućenije djevice" Brigitte (Louise Orry-Diquero) koja jastukom demonstrira kako se treba seksati, ali ustukne na spomen seksa i moguće trudnoće. "To bi bio smak svijeta", komentira Brigitte opciju da "završi trudna" i sasječe Anne nakon što se ona na njezin komentar nadoveže s "postoje načini". "Nemoj to ni govoriti", zaključi Brigitte. A kad Anne otkrije što je tišti, kolegice će je otpraviti riječima "to se nas ne tiče", u strahu da ne odu u zatvor s njom.
Početkom šezdesetih Francuska je djelovala kao napredna zemlja s bujanjem "novovalnih" filmova ("Do posljednjeg daha") i rođenjem rock 'n' rolla (Johnny Hallyday), ali još nekoliko godina udaljena od kulturne i seksualne "Egalité! Liberté! Sexualite!" revolucije 1968. i legalizacije pobačaja, strogo zabranjenog do 1975. godine.
"Zakon nema milosti", jasan je liječnik i upozorava Anne da može završiti u zatvoru, ukoliko ne umre ako se stvari zakompliciraju, sve to nakon što potvrdi da je trudna. Trudnoća iznenađuje Anne, kao i gledatelja s obzirom da seks nije prikazan, a još će je više iznenaditi kad dozna da joj je liječnik dao lijek koji i jača plod, umjesto nešto što bi moglo inicirati pobačaj.
"Većina liječnika je protiv abortusa", iako neki od njih razumiju njezinu motivaciju ("mlada majka, nije lako, cijeli život pred vama"), stoga ona mora brže-bolje tražiti ilegalnu alternativu, odbijajući "prihvatiti to" da je trudna i da mora roditi. Diwan upošljava elemente trilera unutar drame u formi kucajućeg sata i rastućih tenzija junakinjine traume i agonije, što Mungiu i Hittman nisu radili u "4 Months, 3 Weeks and 2 Days" i "Never Rarely Sometimes Always".
Svako toliko na ekranu se pojavi broj tjedana trudnoće u kojem se Anne nalazi (od 4 do 12, kad je pobačaj "graničan, ali izvediv") i čini se da je ona na dobrom putu da dosegne "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana". Kad do pobačaja napokon dođe, ona mora trpjeti bol i ne smije "pisnuti" ("zidovi su pretanki"), pa strepimo hoće li izdržati.
Prije toga, u jednom momentu očajna Anne će čak i sama pokušati terminirati trudnoću koristeći iglu za pletenje (dezinficiranu vatrom iz upaljača) u sceni kakvu nismo vidjeli kod Mungiua, kamoli Hittmanice, a navodno je poslala u nesvijest nekoliko gledatelja tijekom venecijanske projekcije i dovodi "Događaj" u vezu s kontroverznim "Titanom" Julije Ducournau i njegovim visceralnim tjelesnim hororom.
Gledajući "Happenning", publika bi se povremeno mogla uzvrpoljiti u kinofotelji, dakle kao i za vrijeme gledanja "Titanea", jer se Diwan ne ustručava realizma i ne pokušava uljepšati situaciju. No, razlika je u pristupu: Diwan nije distancirana kao Ducournau, već poput Hitmmanice iskreno mari za protagonisticu koju čitavo vrijeme drži blizu sebe, tj. kamere, stvarajući osjećaj intime, nečeg osobnog što je netko nekad proživio. Jer, jedan od najboljih filmova godine upravo to i jest. "Događaj" je snimljen prema bolnom iskustvu Annie Ernaux, ovjekovječenom u njezinu istoimenom autobiografskom romanu.