Igrač s brojem 10 na leđima, Maradona, svatko je htio biti u drugoj polovici osamdesetih, kad bi se bacilo na velike ili male branke. Nije samo Maradona bio Bog baluna u Napulju, već i Splitu. Dobio je i nadimak "Mara koja pije Donu", skovan od milja iza bazena POŠK-a, gdje su se, prije ili poslije treninga plivanja, razmjenjivale samoljepljive sličice za album "Meksiko '86.". Naravno, Maradonina "slija" je bila najtraženija, posebice kako je svjetsko prvenstvo u Meksiku odmicalo, a on sve više očaravao driblinzima i golovima, nogom, glavom, rukom.
Očarao je i potpisnika ovih redaka u razdoblju kad je pratio nogomet približno jednakim žarom kao film. Bilo je nečeg filmskog (i svakako filmičnog) u Maradoninoj igri i njegovim akcijama na terenu. Imao je najzvučnije i "najakcijskij...