Slavlje američkog blagdana 4. srpnja ovog vikenda uveličat će emitiranje prigodnog megahita "Dan nezavisnosti" (1996.). Vatromet u stvarnosti, vatromet na televiziji. "Independence Day" je baš to – vatrometni blockbuster, jedan od najvatrometnijih u povijesti kinematografije.
"Nisam li ti obećao vatromet", kaže sinu glavni junak "Dana nezavisnosti" Steven Hiller (Will Smith), pilot koji mašta da radi za NASA-u. Vatromet su obećali redatelj/scenarist Roland Emmerich i producent/koscenarist Dean Devlin ("Univerzalni vojnik", "Zvjezdana vrata") te ispunili to obećanje.
Najveći kinohit ljeta i godine 1996., koji se u Splitu prikazivao istovremeno u čak dva kina ("Central", "Tesla"), definicija je i arhetipologija modernog blockbustera. Velika je šansa da vam upravo "Independence Day" prvi pada na pamet pri spomenu riječi blockbuster.
Sama kovanica "blockbuster" iskovana je prema avionskim bombama koje su razarale gradske blokove u Drugom svjetskom ratu, baš kao što ih razara Emmerich u filmu. Njemački režiser je zamijenio avionske bombe za izvanzemaljske zrake i redefinirao pojam "blockbuster".
Nikad prije Emmerichova megaspektakla blockbusteri nisu bili ovako rušilačko-eksplodirajuće raspoloženi. "Dan nezavisnosti" je podigao "blockbusting" skalu inspiriran SF-ovima pedesetih o invazijama izvanzemaljaca u letećim tanjurima i filmovima katastrofe sedamdesetih tipa "Potres" ili "Meteor".
Primjerice, u "Umri muški" trebalo je čekati finale da krov staklenog nebodera spektakularno eksplodira i povuče helikopter sa sobom u vatrenu smrt. U "Independence Day" Bijela kuća eksplodira na sličan način već u prvih sat vremena, helikopter uključen, a neboderi se rasprskavaju kao kule od pijeska, od krova naniže, dok eksplozije raznose sve oko sebe, zgrade, prometala, ljude...
Scene u "Danu nezavisnosti" su (efektno) potencirani prizori nuklearnog košmara iz "Terminatora 2" koji su poprimili formu destrukcije u svijetu blockbustera. Međutim, rijetko je tko eksplozije tempirao s dozom tenzije, humora, subverzije pa i ironije kao Emmerich, Nijemac na radu u Hollywoodu i veliki Spielbergov učenik ("Ralje, "Bliski susreti treće vrste").
Kad su suvremeni blockbusteri u pitanju, iščekivanje ili "build up" ovog filma gotovo je bez premca, čak i u odnosu na "Jurassic Park", također s Jeffom Goldblumom u jednoj od glavnih uloga i brojanjem minuta do ukazanja T-Rexa. Film se otvara kadrom Zemlje nalik franji gledano s Mjeseca.
Zemljin satelit ubrzo natkriljuje golema sjena – divovski svemirski brod hita prema našem planetu, promjera većeg od 550 kilometara i s masom ekvivalentnom otprilike četvrtini Mjeseca. Iz njega, tzv. "mothershipa", izlijeću manji, ali opet veliki svemirski brodovi, svaki promjera 20 kilometara. Leteći tanjuri ominozna izgleda tiho se pozicioniraju iznad glavnih gradova Amerike i svijeta.
Dolazak letjelica je pamtljiv i najavljen uskovitlanim nebom i ključajućim oblacima, a kad njihove sjene polako prekrivaju/gutaju gradove i spomenike (Lincoln Memorial, Bijela kuća, Kip slobode, WTC...), to su neke od najupečatljivijih slika unutar blockbustera i šire. Ljudi gledaju u nebo s vilicom spuštenom do poda, promet se zaustavlja, auti udaraju jedni u druge. Histerija i panika spaja se s blockbusterskim "sense of wonder".
Druga polovica filma, od trenutka kad Smithov heroj izrazi izvanzemaljcu dobrodošlicu na Zemlju šakom u glavu i šlagvortom "To ja zovem bliski susret!", pretvara se u "no brainer" blockbuster kojeg od sličnih "glupastih" trenutaka spašavaju više ili manje uspjele varijacije na "Star Warse" (zračne bitke su "Ratovi zvijezda" na Zemlji), "Top Guna" (zrakoplovi protiv izvanzemaljskih letjelica), "Aliena" (scena u tajnoj bazi "Area 51")...
No, prvoj polovica baštini ono najbolje od magije, anticipacije i karakterizacije iz Spielbergovih hitova i nekadašnjih "disaster" filmova (portretiranje/spajanje likova u mozaik). Ipak, ovo je "bliski susret rušeće vrste" i Emmerichovi alieni su bili sve samo ne miroljubivi suprotno Spielbergovima uslijed čega pilot Hiller "jedva čeka da ET-jima dade po turu".
Oni ne dolaze "in peace" (u miru), a Zemlju će ostaviti "in pieces" (u komadićima), da parafraziramo "Dark Angel". Tu u oko upada Emmerichova subverzija. Bijela kuća je bila svetinja, kao i Kip slobode i ostale znamenitosti američkih velegradova, poput Empire State Buildinga i World Trade Centera.Emmerich ih je sve bez milosti sravnio sa zemljom ili uništio, ironično očitavši bukvicu američkom imperijalizmu preko imperijalističkih došljaka iz svemira.
Bijela kuća je prasnula poput lubenice, zraka izvanzemaljskog broda probila je Empire State Building od vrha do dna i rascvjetala ga. Kip slobode se našao u horizontali, s licem u moru, prilikom panoramskog pogleda na ostatke New Yorka uključujući nebodere World Trade Centera, otkrhnute i u plamenu kao 11. rujna 2001. godine u najvizionarskijem kadru filma.
Prizori razaranja i uništavanja dan-danas izgledaju uvjerljivo zbog toga što je Emmerich većinski rabio makete itd., pa tek onda CGI, i to u vrijeme kad je Hollywood trajno zarazio kompjuterski virus i onesposobio štitove praktičnih efekata, baš kao što je David (Goldblum) napravio izvanzemaljskim brodovima i izvojevao pobjedu.
To je jedan od tragova koje je film ostavio. Svaki blockbuster/"disaster movie" devedesetih i dalje imao je slične scene pornografije betona i stakla, od "Armagedona", preko Emmerichove "Godzille", do superjunačkih spektakala i Devlinova "Geostorma", a čak su i akcijski heroji (Keanu Reeves, "Lančana reakcija") bježali od "independencedayovskog" kovitlaca eksplozije.
Jednako tako, "Dan nezavisnosti" je navijestio rasni i ini diverzitet u modernom Hollywoodu – bijelci, crnci, Židovi, farmeri, homoseksualci, striptizete... redom obični ljudi, ne neki superjunaci, neovisno o tome što je američki predsjednik (Bill Pullman) sjeo u bojni zrakoplov kao bivši ratni pilot, a zaprašivač usjeva (Randy Quaid) dao obol u borbi protiv aliena zdravoseljačkim žrtvovanjem.
Svi su oni dobili svojih 15 i više minuta slave u filmu koji je, uz (pro)američki patriotizam, njegovao neke optimistične ideale o ujedinjenom svijetu, ma koliko da je Amerika predvodila spas tog istog svijeta i zbog toga se "Independence Day" čini(o) propagandističkim.
Ideali filma u međuvremenu baš i nisu zaživjeli. Ikonički, pompozni govor predsjednika SAD-a pred odlučujuću bitku za planet o "pomirivanju razlika" i tome da se "Dan nezavisnosti neće slaviti samo kao američki blagdan" u današnjem svijetu djeluje kao obična tlapnja. Sretan "Independence Day" svima koji slave.