‘Crvene sobe‘: Crvenilo mračnog weba

Opsesija serijskim ubojicama doseže neku novu razinu u "Crvenim sobama" ("Les chambres rouges"/"Red Rooms"). Kanadski film redatelja Pascala Plantea bavi se fiktivnim slučajem serijskog ubojice Ludovica Chevaliera (Maxwell McCabe-Lokos), optuženim za umorstva triju tinejdžerica, koja je, da stvar bude još gora, snimao za klijente spremne platiti i gledati njegov gnjusni (zlo)čin u "crvenim sobama" na tzv. mračnom webu.

Suđenje Chevalieru izaziva senzaciju, a odvija se na višem sudu Quebeca, gdje kamera ulazi u uvodnoj sceni. "Upozoravam sve prisutne da su dokazi u ovom suđenju iznimni zbog svoje eksplicitne i nasilne prirode. Smatrate li da ih nećete moći gledati, najbolje da odete iz sudnice", obraća se okupljenima sudac višeg suda. 

Njegove riječi naizgled su upućene i gledateljima "Crvenih soba", ali Plante Chevalierova videa brutalnih zločina u stilu sadističkih "snuff" filmova ostavlja većinski neprikazanima.

Tako "Red Rooms" subvertira "serial killer" žanr kao moralno dvosmislena kombinacija sudske (manje) i psihološke drame (više) s "meta" elementima cyber ili techno trilera o današnjem utjecaju ekrana i medijskog krajobraza čiji morbidni sadržaji zombificiraju konzumente toliko da gube humanost i ne osjećaju stid zbog toga što konzumiraju.

Postavljajući pitanje je li gore proizvoditi i konzumirati takvu vrstu materijala, film je forenzički zainteresiraniji za jednu djevojku, Kelly-Anne (Juliette Gariepy), koju opažamo na suđenju od prvog dana i posvećeno ga prati kao da je član porote. Kad je TV ekipa zaustavi ispred suda i pita zašto je tu, Kelly-Anne odgovara "Iz znatiželje".

Morbidna je to znatiželja preko ruba bolesne opsesije koja potencira mračnu stranu ljudske prirode i reflektira modernu opsjednutost serijskim ubojicama koje se zna glorificirati. Upravo zato, "Crvene sobe" više su fokusirane na Kelly-Anne nego na serijskog ubojicu i suđenje. Plante odškrinjuje vrata Kelly-Anneina života.

Kelly-Anne živi samački u stanu u ostakljenom neboderu, čiji klinički oslikani interijer može podsjetiti na sudnicu, tim više što je Chevalierova optuženička klupa smještena iza stakla. Doznajemo da je model za nakit, da igra online poker i da je hakerica.

Nakon što Kelly-Anne upozna Chevalierovu "obožavateljicu" Clementine (Laurie Babin), uvjerenu u ubojičinu nevinost i da mu je sve smješteno, njezina fiksacija odlazi u krajnost, toliko da ispada gotovo strašnija od serijskog ubojice.

Primjerice, u jednoj sceni Kelly-Anne će provaliti u kuću jedne Chevalierove žrtve na koju nalikuje i opaliti "selfie", a u drugoj doći na sud odjevena poput nje u učeničku odoru i biti izbačena iz prostorije. Potonju scenu Plante ozvučuje vriskovima nesretne žrtve s jednog od Chevalierovih videa da podcrta Kelly-Anneinu psihologiju.

Scena je uznemirujuća i nelagodna, kao i cijeli film unatoč tome ili baš zato što redatelj ne pokaže ništa s videa, odnosno snimke su svedene na zvuk i/ili kadrove crvene sobe, čime se nagoni gledatelja da u glavi sam slaže monstruoznu sliku. Jedna ubojičina snimka prikazana je iz perspektive ekrana i sagledana (u) očima Kelly-Anne i Clementine, obasjanim crvenom svjetlošću "snuffovskog" videa. One gledaju ekran, ekran uzvraća pogled.