‘Crni pojasevi u službi‘: Taekwondo policajac

Službenici za borilačke vještine iz filma "Crni pojasevi u službi" ("Mudosilmugwan"/"Officer Black Belt") donekle i postoje u Južnoj Koreji. Za pomno praćenje "visokorizičnih" bivših kriminalaca Južna Koreja je 2008. uvela elektroničke "nanožnice"s GPS-om, koje se nose na gležnju,  kako bi ih se moglo lako pronaći u slučaju ponovljenog prijestupa.

Tu nastupaju majstori borilačkih vještina i pomažu u radu službenicima za probaciju, intervenirajući u hitnim slučajevima kad rutinska uhićenja onih koji prekrše uvjetnu kaznu prerastu u verbalne i nasilne svađe, odnosno suzbijajući fizički sukob. Sve ovo inspiriralo je Jasona Kima da napiše i režira "Crne pojaseve u službi", posebice nakon što je u susjedstvu imao susret s tipom koji je nosio elektroničku "nanožnicu".

U prvom je planu mladi Lee Jung-do (Kim Woo-bin), samouvjereni i bezbrižni "martial arts" majstor specijaliziran za judo, kendo i taekwondo. "Ja uvijek pobjeđujem", tvrdi Lee, koji radi kao dostavljač hrane u pauzama od treninga, a njegova se bezbrižnost očituje u izblajhanoj kosi.

Jednoga dana on će posvjedočiti sukobu policajca i kriminalca te će priskočiti u pomoć da se ne dogodi zlo. Nakon što je efektno neutralizirao kriminalca, Lee dobiva ponudu od probacijskog službenika Kima Seon-mina (Kim Seong-gyoon), zaduženog za prevenciju kriminala.

Kim nadzire bivše zatvorenike s elektroničkim "nanožnicama", a Lee bi kao službenik za borilačke vještine asistirao njemu i njegovim ljudima na terenu te ih "čuvao od nevolja", opasan elektrošokerom i pancirkom koja "sprječava rezove", ali "snažan ubod ostavlja modrice".  On postaje svojevrsni "taekwondo cop", onako kao što je Jackie Chan bio "karate policajac" u ex-YU naslovu "Policijske priče".

Isprva Lee na dužnost gleda kao na zabavu, no od jedne situacije do druge uviđa ozbiljnost posla za koji je odgovoran, podjednako psihičke naravi (razgovor s osumnjičenikom suicidalnih tendencija) kao što je i fizički (borilačko svladavanje potencijalnih recidivista), usput se mijenjajući kao osoba i obojivši kosu u crno. Taj prijelaz nije karakterno i žanrovski izveden besprijekorno u trenucima kad Leejeva izjava "Ja uvijek pobjeđujem" bude dovedena u pitanje, kao i ono da snažan ubod (u pancirku) ostavlja modrice.

Sudeći po vedrom plakatu s Woo-binom kako nasmijan razbija staklo šakom, "Officer Black Belt" očito se radije pozicionira kao "jackiechanovska" akcijska komedija, iako se film pretvara u mračniji i brutalniji akcić poput "Racije" kad se Lee počne sučeljavati ne samo s reformiranim kriminalcima, nego i s bandama i otmičarima djece.

Najbolji Jackiejevi filmovi i "The Raid" nedostižni su uzori, ali Woo-bin se solidno snalazi u energičnoj "chanovskoj" borilačkoj improvizaciji (trenirao je taekwondo, kendo i judo četiri sata dnevno tri mjeseca prije početka snimanja), a redatelj Kim povremeno uspijeva uprizoriti krvavu i krckajuću akciju po uzoru na "Raciju".

Međutim, "Crni pojasevi u službi" iznenađujuće su korektni u pojedinim neakcijskim prizorima fokusiranim na likove i njihove odnose koji gotovo da ispadaju forte priče i razbijaju žanrovske konvencije. "Officer Black Belt" kao film u konačnici zaslužuje barem zeleni pojas ako ne crni.