StoryEditor
Film & TVpotresno

‘Četiri godine u razredu, a nismo znali da je naša kolegica seksualno zlostavljana. Za 15. godišnjicu mature sve nam je ispričala‘, kaže filmaš Gavran

Piše Marija Mlačić
9. listopada 2020. - 10:16

Na međunarodnom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDoxu prikazan je film 'Jedna od nas' Đure Gavrana o njegovom i iskustvima njegovih školskih kolega u suočavanju s teškom traumom djevojke M. iz razreda koja je seksualno zlostavljana tijekom sve 4 godine srednje škole. Oni o tome nisu znali ništa dok nisu dobili mail povodom organiziranja 15 obljetnice mature. Naprosto nisu mogli vjerovati da se to događalo doslovno pored njih i to toliko dugo.

-Moj otac je psihopat, čovjek bez savjesti koji mrzi čitav svijet, pa se iživljavao na jedinoj osobi koju može kontrolirati. Svom djetetu. Moj otac me silovao. Silovao me kroz sve četiri godine srednje škole. Čovjeku okruženom neprijateljima jako je teško držati se svoje stvarnosti i istine. Pogotovo ako se radi o djetetu ili mladome čovjeku. Nitko nije rođen strateg, sa znanjem kako da se obrani i postavi, kako da isplanira bijeg. To se ne može očekivati od djeteta. Te vještine - kako se obraniti, to se uči od dobrih roditelja koji vole i štite svoju djecu. Situacija je očajna kada ljudi koji bi trebali ispunjavati tu ulogu koriste svoju poziciju da naude svome djetetu, samo su dijelovi njenog pisma.

Njena majka znala je otpočetka što joj čini otac, ali je okrivila nju. Nitko drugi nije pretpostavljao ništa i zato su školski kolege bili u potpunosti šokirani pismom koje im je uputila kao dio vlastitog suočavanja sa svim što je proživjela praćeno psihoterapijom.

Sitna kovrčava djevojka bila je najbolje učenica u njihovom razredu, sa svima u dobrim odnosima, ali nije ni s kim bila pretjerano bliska. Danas živi u inozemstvu daleko od oca, diplomirana je inženjerka elektrotehnike i u sretnom je braku, a djece nema.

Jedna od najstrašnijih detalja ove ionako mračne priče je da je M. smogla snage da svog oca prije 3 godine prijavi što je samo po sebi teško, ali je tužba odbačena zbog nedostatka dokaza.

image
Redatelj Đuro Gavran
Biljana Gaurina/Cropix

-Većini nisu poznati šokantni podaci istraživanja Vijeća Europe i Svjetske zdravstvene organizacije, koji kažu da je jedno od petero djece seksualno zlostavljano ili uznemiravano. Među njima je svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak. A počinitelji nisu neki stranci iz mračnog haustora, nego u čak 85 posto slučajeva ljudi bliski djetetu - otac, djed, stric, ujak, trener, svećenik...

Djeci je u prosjeku potrebno 13 godina da priznaju da su bila žrtve seksualnog nasilja. Mnoga od njih, u vrijeme kad se ono događa, napominje Gavran, nisu ni svjesna da je riječ o seksualnom nasilju jer većina slučajeva počinje nevino - davanjem darova, blagim dodirima, malim tajnama, rekao je redatelj filma za Gloriju.

Gavran se odlučio da neće raditi film iz perspektive žrtve, čak niti o ovom pojedinom slučaju već kako ljudi reagiraju na tabu temu, kako se nose s ovakvim saznanjima. Inspiraciju za redateljski postupak našao je u realnoj situaciji pa film prati bivše kolege iz školskih klupa okupljene nakon puno godina u pokušavaju pronalaska načina kako pričati o tome što su saznali.

Iznenadilo ga je koliko malo toga uistinu i sam zna kada je razgovarao sa znanstvenicom Stjepkom Popović koja predaje kolegiji Seksualno zlostavljanje djece na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci. Pokazao joj je film, a ona mu je objasnila da su njihove reakcije tipične, a za žrtvu i druge osobe koje se nalaze u istoj situaciji štetne. Kada pričaju o tome ljudi pokazuju sablazan onime što su čuli, emotivno reagiraju, čak agresivno. Žrtve se toga boje jer je nažalost počinitelj često njihova bliska osoba i usprkos svemu ne žele da ga netko ubije, kastrira, muči ili što god ljudi često počinju instinktivno govoriti.

Potaknut sviješću o vlastitom neznanju Gavran je odlučio, osim što će film maturanti gledati u nezavisnim kinima diljem zemlje, napraviti i edukativnu kampanju na društvenim mrežama pod nazivom 'Jedna od nas'.

Za kampanju je napravljeno 10 intervjua s eminentnim stručnjacima u područjima koja se tiču prevencije nasilja, njegova prepoznavanja, pružanja pomoći, ali i onima koji rade sa zatvorenicima osuđenima za seksualno zlostavljanje kako ne bi došlo do recidiva. Riječ je o psiholozima, psihijatrima, profesorima i sucima, a surađivao je i s udrugama Korak po korak, Hrabri telefon i Centar za sigurniji Internet koji u videima i člancima osvjetljavaju temu iz svih kuteva kako bi pomogli mladima i djeci.

Osim toga uputio je i Otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske i Saborskom odboru za obrazovanje, znanost i kulturu s ciljem uvođenja programa za prevenciju seksualnog nasilja koji bi bio obavezan. Danas postoje udruge koje se aktivno bave time, ali s obzirom na prije navedeni podatak o broju zlostavljane djece trebalo bi se takve projekte institucionalizirati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

11. listopad 2020 21:29