StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

BUNTOVNIK BEZ RAZLOGA Rebelija Jamesa Deana veća od filma i života

17. studenog 2020. - 23:12

Odavanje počasti starom, klasičnom Hollywoodu u "La La Landu" nije moglo proći bez "Buntovnika bez razloga" (1955.) Nicholasa Raya. Jazz-glazbenik i filmofil Sebastian citira Jamesa Deana u titularnoj ulozi buntovničkog Jima Starka ("Meci su kod mene!") i poziva glumicu Miju u legendarno hollywoodsko kino "Rialto" na retrospektivnu projekciju Rayeva klasika nakon što otkrije da ga nije nikad gledala, a dobila je ulogu u sličnom filmu.

Spletom okolnosti, Mia zakasni i ulazi u dvoranu kad je film već počeo, magično okupana svjetlosti s velikog ekrana. Filmska magija se nastavlja kad sjedne do Sebastiana, ali biva naglo prekinuta.

FILM: Rebel Without a Cause; drama; SAD, 1955. REŽIJA: Nicholas Ray ULOGE: James Dean, Natalie Wood OCJENA: **** ½

Točno kad u "Rebel Without a Cause" krene scena posjeta zvjezdarnici "Griffith", Sebastian i Mia isprepletu prste i približe usne, no film se "istopi" i projekcija se prekida na vrhuncu romantičnog trenutka, nadomak poljupca.

Na svu sreću, Mia ima ideju i njih dvoje kreiraju svojevrsni nastavak filma u stvarnosti odlaskom do zvjezdarnice, gdje će zaplesati sa zvijezdama.

Divna filmofilska posveta "Buntovniku bez razloga" može se sagledati i kao nešto više od filmofilije. Naime, Deanova filmska karijera i život sam bili su naglo prekinuti njegovom pogibijom u automobilskoj nesreći 30. rujna 1955., nekih mjesec dana prije nego što je premijeru imao "Rebel Without a Cause", koji bi ga lansirao u zvijezde kakve je gledao u zvjezdarnici u Rayevu filmu i filozofski rekao: "Da otputuješ gore, znao bi da si negdje bio."

No, mit o Deanu nastavio se posthumno, nakon prekida mladog života u dobi od svega 24 godine, taman kad je trebao doživjeti vrhunac slave. Zamrznut u vječnoj mladosti kao Jim Stark, simbol tinejdžerske rebelije, angsta i alijenacije za sva vremena, od pedesetih godina prošlog stoljeća naovamo, Dean je nastavio živjeti i sjajiti kao zvijezda, ostavši zauvijek mlad na ekranu, besmrtan.

Glumac je doživio samo premijeru jednog ("Istočno od raja") od svoja tri filma (treći je "Div", pušten u kina 1956.), ali najzaslužniji za "deanovski" mit upravo je ikonički "Buntovnik bez razloga", film koji je za njega napravio ono što je, na primjer, "U zmajevu gnijezdu" napravio za također prerano preminulog Brucea Leeja. Filmska ikona je rođena nakon smrti, legenda ispisana.

Na ponovno gledanje "Rebel Without a Cause", Dean je u zvjezdanoj ulozi Starka veći od filma, veći od života. Nije to samo zbog posthumne perspektive, bio bi takav i da nije umro. Čovjek je bio vraški zgodan tip, Brad Pitt prije Brada Pitta, faca, frajer, pojavno i glumački kao novi Marlon Brando (konkurentski "Divljak"), no opet svoj, utjelovljenje misterije i apstrakcije, glumac kakav dotad nije bio viđen.

"Zgodan je, ali okrutan. Apstraktan je, drukčiji", opisuju Starka u filmu preko kojeg se prelama sam Dean. Crvena jakna stoji mu kao da je krojena za njega, a cigareta kao da je rođen s njom na usnama..., no jednako je zanimljivo ono što se iščitava ispod maskuline površine. "Ne mogu hiniti gruba frajera", požali se Stark ocu Franku (Jim Backus).

Stark je nježni testosteronski grubijan, iznutra ranjiv, proganjaju ga "daddy's issues", a i njegova seksualnost je zagonetno dvojbena u skladu s Deanovom navodnom ambivalentnošću u stvarnom životu. "Razdirete me", zadere se Stark na roditelje, majku (Ann Doran) koja ždere njegova kukavičkog oca iznutra i izvana dok Dean demonstrira povišenu metodsku glumu sa školskog sata učitelja "Actor's Studija" Leeja Strasberga u toj naveliko citiranoj sceni, među ostalim i u kultnoj "Sobi" Tommyja Wiseaua.

To što mu otac nije "pravo muško", već "slabić" (u najmanje jednoj sceni, neobično za ono doba, nosi pregaču preko odijela), izjeda mladića mačistički konfliktiranog iznutra. Odvodi ga na put mladenačke delinkvencije i erupcije bijesa iskaljena na jednom radnom stolu i umjetničkoj slici, dodatno potaknutih od okoline i njegovih vršnjaka poput Buzza (Corey Allen) koji ga izaziva na borbu "skakavcima", koliko god on nastojao izbjegavati nevolje.

"Što moraš napraviti kad trebaš biti muško?" pita Jim oca. Dakako, otac nema pojma pa Stark, napose osjetljiv kad ga netko nazove "kukavicom", mora sam donositi "mačo" odluke uz "hamletovske" dvojbe, hoće li ili neće sudjelovati u "kukavičkoj utrci" automobilima do ruba litice s pravilom "prvi koji iskoči je kukavica". Biti ili ne biti, pitanje je sad za tinejdžerskog bitnika prije svoga vremena. Biti frajer, ma uopće biti, postojati, živjeti.

"Ti živiš ovdje, zar ne?" Jim pita vršnjačku susjedu Judy (nikad ljepša Natalie Wood). "Tko (uopće) živi", odgovara ona filozofski kao da je dospjela iz "Blade Runnera". Filozofski egzistencijalizam zavučen je duboko pod film od njegova početka, a podcrtan kad predavač sa zvjezdarnice "Griffith" naglasi da "problemi čovjeka, koji egzistira sam, djeluju trivijalno suočeni s beskonačnosti svemira".

"Zašto ovo radimo", Stark zaskoči pitanjem "izazivača" na "kukavičku utrku" Buzza. "Nešto se mora raditi", kaže Buzz u još jednoj filozofskoj opasci filma. Likovi moraju raditi nešto tako, biti takvi kakvi jesu jer "Buntovnik bez razloga" je prije svega "movie" u raskošnom "Cinemascopeu" u kojem su kaput i ruž Natalie Wood toliko jarko intenzivno crveni, crveniji od Deanove jakne, da ostatak kadra gotovo izgleda crno-bijeli (izvorno je bio snimljen u c/b tehnici i prebačen u kolor).

Vjerojatno se majstor melodrama Douglas Sirk crvenio od ljubomore gledajući "Rebel Without a Cause". Međutim, za jedan film, osobito film onoga vremena, što Rayev klasik vidljivo jest (onodobna gluma starijih aktera; Dean ih jede za doručak), "Buntovnik bez razloga" bio je dosta životan u adresiranju osjećaja o kojima se onda nije smjelo (eksplicitno) razgovarati, a danas lakše silaze s usana.

Sve to na momente zastarjeli film čini bezvremenim. Jasno, problemi psihološki profiliranih likova i njihova previranja u potrazi za pripadnošću jedni drugima, ako ne društvu, implicitno su naznačeni u filmu, ali svakako je posrijedi bilo nešto radikalno za sredinu pedesetih zaslugom biseksualna Raya.

Primjerice, treći najvažniji lik filma, mladi Plato (Sal Mineo), nedvojbeni je gay i potiho zaljubljen u Jima. Nakon što ga Stark u jednoj sceni prebaci doma, Plato ga pita bi li došao kod njega jer nema nikog kod kuće. Jimov pogled žudnje seže prema Judynoj kući. Žudnje koja će biti iskazana u sceni prije njihova nestrpljivo očekivana, a postupno bildana poljupca, evokativno snimljena u krupnom planu.

Svejedno, čini da Stark djelomično uzvraća ljubav Platou, koja odašilje i očinske "father figure" vibre, samo što je ne izgovara niti između redaka. Dok Plato uopće nema roditelje i odgaja ga tamnoputa kućepaziteljica (Marietta Canty), Jim i Judy su nezadovoljni svojima.

Otac (William Hopper) kudi Judy što ga je poljubila u obraz jer je prestara za takve stvari, kao da zauzdava nedozvoljene osjećaje prema kćeri koje potencijalno gaji. Nagovještaji homoseksualnosti i incesta skriveni su ispod naizgled normalne površine likova i njihovih sve samo ne normalnih obitelji.

Osjećaj obiteljske normalnosti Stark, Judy i Plato pokušavaju postići kad se sklone u napuštenu rezidenciju nedaleko od zvjezdarnice kao da su alternativna familija prije klimaksa koji – oprez: "spoiler" ako tko nije gledao – nije mogao biti drukčiji nego tragičan za barem jednog od likova.

U redu, neće stradati Jim, ali Deanova tragedija kao da je prorokovana scenom "kukavičke utrke" i mnogim trenucima kad likovi spominju neko vrijeme koje tek dolazi, "za deset godina". Dean to vrijeme na kraju nije dočekao, ali "Rebel Without a Cause" jest. Deset godina, 20, 65...

Specijalni efekti: iako mrtav, glumit će u novom ratnom filmu
Krajem prošle godine objavljena je vijest da će Hollywood digitalno oživiti Jamesa Deana pomoću CGI efekata. Dean bi trebao "glumiti" glavnu ulogu u ratnom filmu s tematikom Vijetnamskog rata "Finding Jack". Plan je da se računalni efekti koriste zajedno s Deanovim postojećim, neiskorištenim snimkama i fotografijama, što je odobrila njegova obitelj. To ne bi bio prvi put da netko "oživi" zaslugom efekata. Oživio je Humphrey Bogart na par minuta u "Posljednjem akcijskom junaku", a posljednjih godina postao je trend pomlađivanja glumaca, tj. rekreiranja njihovih mladenačkih verzija, od "X-Mena" i "Benjamina Buttona", do "Trona", "Terminatora" i dalje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. studeni 2020 13:55