"Mogu ovako po cijele dane." – "Boss Level" (2021.)
Krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme. Opis Willisova akcijskog junaka Johna McClanea, objelodanjen u "Umri muški 2", može se prenijeti na Franka Grilla. Jednog od najpostojanijih akcijaša 2010-ih nazvali smo "novim Jasonom Stathamom" kad smo ga prije sedam godina vidjeli u drugom dijelu serijala "Pročišćenje", ali Grillo nikako nije uspio dobiti projekt koji bi ga gurnuo u prvu ligu akcije i spremio za junačenje u glavnoj ulozi, što je već odavno zaslužio.
Sad kad je prekaljeni novomilenijski akcijski redatelj Joe Carnahan ("Narc", "As u rukavu", "A-Team", "Opstanak", "Stretch") napokon prepoznao njegov legitimni junački potencijal i stavio ga u prvi plan visokobudžetnijeg akcića-biserčića "Boss Level", dogodila se korona i reducirala kinodistribuciju filma u Americi i svijetu (kod nas je, srećom, dobio velikoekranski tretman).
Nesretne okolnosti su spriječile da danas 55-godišnji Grillo napokon stekne titulu akcijske zvijezde kakvu zavrijeđuje i uđe u elitno društvo mišićavih akcijaša starog kova iz novog milenija poput Stathama, Vina Diesela i Dwaynea "The Rock" Johnsona.
Grillo je faca, enormno tjelesan i dostatno karizmatičan, izvodi akcijske scene mahom bez usluge kaskadera..., dakle baš poput Scotta Adkinsa, još jednog junaka na krivom mjestu u krivo vrijeme (čekamo njihov "buddy" akcić). Dušom i tijelom Grillo pripada vremenu akcijskih heroja "old school" vrste i vjerojatno bi postao "action star" da se pojavio ranije, barem krajem devedesetih/početkom dvijetisućitih, kadar sam iznijeti film na nabildanim leđima.
Vjerojatno zato Carnahan snima "Boss Level" dobrim dijelom kao nostalgični akcijski spektakl osamdesetih i devedesetih, kada bi bio megahit i tada bi u njemu zasigurno glumili Schwarzenegger, Stallone, Willis ili Mel Gibson, ovdje angažiran u ulozi negativca da se nadoveže na nastup u "Plaćenicima 3".
Pogledajte samo jednu od prvih rasnih akcijskih scena filma: vojni helikopter dolijeće pored zgrade gdje živi Grillov junak Roy Pulver i neki tip iz mini-topa počne mitraljirati po prozorima njegova stana, rešetajući sve pred sobom. Filmofili će se instantno sjetiti slično uprizorenih "80's/90's" sekvencija iz "Plavog groma", "Posljednjeg akcijskog junaka", "Istinitih laži" i "Matrixa".
To je jako zgodno za ugodno iznenađenje od filma u kojem je akcijski heroj zapeo u vremenskoj petlji "Beskrajnog dana" ("Groundhog Day") doslovno i simbolično unutaržanrovski, nalazeći se između klasične i ekstremne akcije, odnosno objedinjujući akcijašenje od Gibsona do Stathama.
Carnahan je dao neravnomjerni obol i klasičnoj ("The A-Team") i ekstremnoj akciji ("Smokin' Aces", "Stretch"), no "Boss Level" veoma ujednačeno spaja oba pola u jednu cjelinu poput mosta koji neće odletjeti u zrak kao u "True Lies".
"Boss Level" je nastavljač akcijsko-crnohumorno-cinične "cranky" poetike Carnahanova "Asa u rukavu" ili, napose, "Ubrzanja 1&2" sa Stahamom i fino se nadovezuje na recentne ekstremne akcije poput "Hardcore Henryja" i "Guns Akimbo" njegujući njihovu poetiku nasilja i cinizma, maničnu energiju i siroviju patinu, ali ne gubi iz vida žanrovski korjenite osamdesete i devedesete, kad je žanr imao više ljudske emocije.
"Time loop" koncept "Beskrajnog dana" primijenjen je beskrajan broj puta od 1993. naovamo na više žanrova, uključujuči i "slasher" horore ("Sretan Dan smrti"), no nekim čudom uspijeva još uvijek biti svjež (prošlogodišnja komedija "Palm Springs"). Vidjeli smo i nekoliko (SF) akcijskih primjena koncepta kao u "Izvornom kodu" i "Na rubu budućnosti".
Međutim, "Boss Level" je definitivni akcijski odgovor na "Groundhog Day", svojevrsni "Crank" iz "Beskrajnog dana". Konceptu komičnog klasika Carnahan pristupa kao videoigri s "levelima", što ima smisla s obzirom da napumpani Grillo izgleda kao da bi mogao biti oživljeni ljudski lik iz "Streetfightera" ili "Mortal Kombata", možda i iz "videogame" crtića "Wreck-It Ralph" ("Krš i lom") s obzirom na Carnahanov autoironijski pristup akcijskim junacima.
"Pritisni start, 139. pokušaj", priprema nas natpis na ekranu za prvu akcijsku scenu. Roy se budi u 7.00 ujutro uz ljepoticu (Annabelle Wallis) i čim otvori oči neki "seronja" ga napada mačetom. Sa njim se tuče po stanu do pojave helikoptera i tipa s "gattlingom" koji seronju pretvara u švicarski sir, a bivši specijalac Roy se daje u bijeg od eksplozije letjelice skokom kroz prozor na smetlarski kamion koji u to vrijeme prolazi ulicom i otima kabriolet nekom frajeru.
Ako preživi uvodni dio i ne padne na cestu umjesto u kamion, Roya ganjaju zlikovci i na koncu ga do 12.47 sređuju na ovaj ili onaj brutalni način, strojnicama, bazukama, pa i katanama u ruci negativke Guan Yin (pamtljiva Selina Lo). I tako "svaki božji dan", opet i iznova, sve isto, uz "sitna odstupanja".
"Jučer je bilo prije par mjeseci. Kao da sam zapeo u videoigri koju ne mogu pobijediti", govori Roy dok pokušava shvatiti tko ga hoće ubiti i zašto ("nepoznate seronje iz nepoznatog razloga"). Trag ga odvodi do nekakvog apokaliptičnog vremenskog stroja na kojem je radila njegova bivša supruga-znanstvenica (Naomi Watts), zaposlena na projektu pod nagledanjem pukovnika Clivea Ventora (Gibson), koji može poremetiti vremensko-prostorni kontinuum i uništiti planet.
Na razmeđi akcije i SF-ovske misterije film postaje neočekivano i dobrodošlo egzistencijalan i emotivan, predstavljajući Carnahana u najzrelijem izdanju uz "The Grey". Akcijski junak ima mišiće i srce, a dobiva i određenu dramsku težinu pronalazeći smisao ponavljajućeg života u ispravljanju grešaka prošlosti, spašavanju supruge koju još uvijek voli i nadoknađivanja izgubljenog vremena sa sinčićem igrajući njemu omiljene videoigre (Rio Grillo, Frankov pravi sin).
Repetitivnost beskrajnog dana je inteligentno iskorištena u pogledu metaforičke dekonstrukcije besmrtnog akcijskog heroja bliskog junaku videoigre i vječnog žanra kao takvog kojima Carnahan odaje lijepu posvetu, neovisno o samoironijskom odmaku filma s junačenjem "svakog božjeg dana" do trenutka kad nastupa "reset" i sve kreće ispočetka.
Tako Roy na neki način ispada "crankovski" spoj Jacka Slatera koji je pomalo umoran od herojstava ("Last Action Hero") i titularnog junaka crtića "Wreck-It Ralph". Spomenuta "sitna odstupanja" tiču se junačkih klišeja tijekom dugogodišnjih akcijskih repeticija.
Klišeji opstoje u akcijskom žanru kao i svakom drugom, pa i u životu (svakodnevna rutina, napose post-koronska), ali treba ih nadići i pronaći viši smisao, iskoristiti beskrajni dan do maksimuma. Roy gleda kako može biti akcijski heroj barem samo na jedan beskrajni dan, ako već ne može izaći iz njegova začarana kruga.