
Neporecivo je značenje "Batmana" (1989.) Tima Burtona u premreženom svijetu kinematografije, stripa i popkulture. "Batman" je zauvijek promijenio i (re)definirao superjunačke filmove, što je vidljivo i 30 godina kasnije. Najcrnja je noć prije zore, kažu. "Batman" je bio utjelovljenje najcrnje noći pred novomilenijsku zoru superheroja.
Burtonov mrak progutao je šarenilo "campovske" TV serije s Adamom Westom i ono je opstojalo samo u purpurnom liku i djelu negativca Jokera (Jack Nicholson), prikladnijem da bude dio šarolike galerije likova "Batmana zauvijek" i "Batmana i Robina". Crnjak je bio vidljiv već u uvodnoj sceni predstavljanja Čovjeka-šišmiša (Michael Keaton).
Skriven ispod maske i odijela boje noći, Batman izranja iz sjena gotičkog Gotham Cityja, "sinonima za zločin", natkriljujući dvojicu protuha kao divovski šišmiš iz njemačkog ekspresionističkog horora tridesetih, svojevrsni Nosferatu DC-jevih stripova koji nije tako fizički odbojan i zna karate.
"Neću te ubiti. Želim da pričaš svojim prijateljima o meni", traži maskirani superjunak od propalice i predstavi se – "Ja sam Batman". Usmena predaja je učinila svoje u filmu (Gothamu) i izvan njega (stvarnost). Svatko je tada znao tko je Batman u slučaju da dotad nije i Čovjek-šišmiš je postao strah i trepet, odnosno kinohit.
Nitkovi Gothama grčili su se od straha nakon priča o "prijetećoj natprirodnoj spodobi" i "šišmišu dvometrašu", a ni desetogodišnjim klincima s ove strane ekrana, prepadnutima Terminatorima, RoboCopima i Predatorima, nije bilo svejedno neko vrijeme, dok nisu uvidjeli da se iza "krilate nakaze" u crnome krije običan čovjek, Batmanov "alter ego" Bruce Wayne.
Ključne riječi su "običan čovjek". Za ulogu Batmana nisu bili angažirani arhetipski akcijski "macho" frajeri iz teretane osamdesetih, možda i zato što su oni već imali superjunačku muskulaturu otisnutu na Batmanovu odijelu, od izraženih trbušnjaka nadalje.
Angažiran je komičar Keaton ("Mr. Mom", "Beetlejuice"), što je izazvalo valjda prvo javno negodovanje obožavatelja, preteču današnjih fanovskih prigovaranja (Ben Affleck i Robert Pattinson kao Batmani da se ne udaljimo od lika). Keaton je bio smion izbor, s tjelesnom konstitucijom ni blizu Willisovu, Gibsonovu ili Fordovu mišičju, kamoli Stalloneovu i Schwarzeneggerovu.
Pa opet, film s odličnim Keatonom je deklasirao "Smrtonosno oružje 2", "Tanga i Casha" i "Indianu Jonesa III" na kinoblagajnama postavši najveći hit 1989. i navijestivši buduću smjenu akcijski junaci-superjunaci, tj. angažman neakcijskih glumaca u ulogama superheroja (Robert Downey Jr., Benedict Cumberbatch...).
Kad je Tony Stark na kraju svoje prve avanture rekao "I am Iron Man", kao da je time odao počast prethodniku Batmanu, neovisno o rivalstvu Marvela i DC-ja. S ironičnim pitanjem "U kojem to svijetu živimo kad tip odjeven u šišmiša (ili pauka, željeznog čovjeka... nastavi niz; op.a) skuplja sav publicitet", Joker je bio vizionar.
Popularnost superjunaka je eksplodirala u 2000-ima, ali i njih ne bi bilo bez (super)negativaca poput Jokera i u tom smislu je angažman oskarovca Nicholsona također odigrao ključnu ulogu da u superherojskim filmovima gledamo teškokategornike (Ian McKellen, Anthony Hopkins, Cate Blanchett...).
Sličan efekt proizveo je i odabir Burtona koji je popločao put nekonvencionalnim, antiblockbusterskim filmašima iza kamere superjunačkih blockbustera poput Sama Raimija ("Spider-Man"), Guillerma del Tora ("Blade II"), Anga Leeja ("Hulk"), Jamesa Gunna ("Guardians of the Galaxy") i Taike Waititija ("Thor: Ragnarok”), uključujući i Christophera Nolana ("Batman Begins").
Mračna vizija režisera "Bubimira" bila je prikladna Vitezu tame, ali prilično hrabra za pretežno šarene osamdesete, čime se "Batman" smjestio uz bok filmovima poput "Blade Runnera", "Terminatora" ili "Brazila". Vizualni potpis talentiranog Burtona, na razmeđi kinematografske prošlosti i filmske (post)modernosti, vidljiv je u svakom kadru film.
Ekspresionističke Fritz Lang senzibilitete Burton je preselio u fotografiju (vizualija) i scenografiju (arhitektura) koje su igrale stripovsku igru svjetla i sjene dekadu i pol prije "Sin Cityja". Sjenčenja su u toj igri prednjačila, sukladno Batmanu kao Čovjeku-šišmišu iz sjene s kojom se on fizički pobratimio kako bi sakrio psihološke ožiljke njegovog drugog, bolje reći prvog "ja" – Brucea Waynea, od malena traumatizirana smrću roditelja.
"Ljudi imaju u sebi različite osobnosti", govori Keatonov lik koji na pitanje "Koji je Bruce Wayne?" odgovara "Nisam siguran", izgubljen između sebe i Batmana. Govorio je to lijepoj Vicki Vale (Kim Basinger) pokušavajući pronaći riječi da joj otkrije svoj identitet. Što je ljepotica bez zvijeri? Ništa, stoga na Vicki baca oko Joker i produbljuje animozitet s Batmanom.
"Ja sam svoju masku skinuo, da vidimo hoćeš li ti svoju", Joker izaziva Batmana kojemu na silu preotima film i ostavlja ga u sjeni. No, maska Čovjeka-šišmiša ostaje neskinuta. Burton će je skiniti u superiornijem nastavku "Batman se vraća". Kao što je upravo "Batman" od Burtona napravio filmaša kakvog znamo, tako su Batman i Joker (re)kreirali jedan drugoga.
Njih dvojica su protagonist/antagonist u simbiotskoj "jin-jang" vezi i upotpunjuju se kako je sugerirao Joker Heatha Ledgera u Nolanovu "Vitezu tame". "Ja sam stvorio tebe, no prije si ti mene", podsjeća Batman. Prije nego što je postao Joker, Jack Napier je napucao Bruceove roditelje i posredno od njega stvorio Batmana, dao mu smisao postojanja.
Ne mogavši spasiti Jacka da padne u badanj s kemikalijama, Batman je stvorio Jokera, možda podsvjesno i namjerno, iz potrebe da dobije nekog sebi ravnog, samo drugog predznaka. "Jack je mrtav, možeš me zvati Joker, kao što vidiš puno sam veseliji", obznanjuje Napier, ali drugi Jack nije mrtav, onaj koji tumači obojicu – Nicholson.
Od Warner Brosa je Burton dobio potpunu kontrolu nad "Batmanom", međutim nije mogao kontrolirati ludog Nicholsona koji je sve teatralniji Joker na svako novo gledanje u usporedbi s Ledgerom i Joaquinom Phoenixom. Jack je više Jack nego Joker, samo s maskom veselog klauna na glavi i osmjehom zamrznutim u vječni cerek razmetljivo teatralna šoumena kričave kose, no njegova je teatralnost bila vizionarska u očima današnjice.
Joker počinje osvajati narod preko TV-a i kupovati ga najavom spektakularne parade s bacanjem 20 milijuna gotovine na svjetinu, a rado bi vladao i cijelom Amerikom, ne samo Gothamom. Svaka sličnost s Trumpom je slučajna. Postavite veselje na lice?