StoryEditor
Film & TVCINEMARK

ALIEN: USKRSNUĆE Žena, majka Aliena, kraljica

Piše Marko Njegić
28. ožujka 2020. - 17:35

FILM: Alien: Resurrection; SF horor; SAD, 1997. REŽIJA: Jean-Pierre Jeunet ULOGE: Sigourney Weaver, Winona Ryder OCJENA: ****

Trofejna soba u Predatorovu svemirskom brodu na kraju “Predatora 2” krila je i skelet njegovog najboljeg neprijatelja Aliena. Bio je to “easter egg” koji je posijao sjeme “versusa” svemirskih čudovišta, sukobljenih u “Alienu protiv Predatora 1&2”. Pisanjem o “Predatoru 2” prošlog tjedna na ovome mjestu napravili smo “easter egg” inverziju i najavili “Aliena 4” (1997.) koji se također prikazuje ovog vikenda na RTL-u.

Zanimljivo da je to od svih “Aliena” baš četvrti u režiji Jean-Pierrea Jeuneta (“Delikatesna radnja”, “Grad izgubljene djece”, “Amelie”). Za početak, upravo u ovome filmu za Aliena kažu da je Predator. “Grabežljivac, nije li”, pita se jedan lik. No, “Alien 4” i “Predator 2” stvoreni su za recenzentski “versus” i mimo te paralele.

Oba su filma “crne ovce” matičnih serijala, manje voljeni od prethodnika, nerijetko i nevoljeni, pa i omraženi, naročito u vrijeme nastanka ovih nastavaka. “Alien: Resurrection” prati čak i veći “hejt” u odnosu na “Predatora 2” i većina fanova i filmofila smatra ga nepotrebnim nakon nihilističkog, gotovo jednako nevoljenog “Aliena 3” Davida Finchera.

Sjećate se posljednjih minuta tog filma? U šokantnom finišu “Aliena 3”, Ripley (Sigourney Weaver) se, poput Terminatora (2), žrtvovala skokom u bazen topljenog olova. Odlučila se na to jer je u sebi nosila Aliena – i to maticu! – koji joj je prodro kroz prsište točno u trenutku pada.

Dakle, radije smrt nego da znanstvenici futurističke korporacije izvade Aliena iz nje i iskoriste ga kao biološko oružje. Kraj je bio simboličan za završni duel smrtne neprijatelja – Ripley i Aliena. Ona je umrla da uništi tu vrstu. Kako snimiti nastavak kad je heroina mrtva? Za Hollywood/studio 20th Century Fox to nije predstavljalo prepreku.

“Popravit će te, poprave sve”, lijepo je, još 1987., rekao uništeni RoboCop na kraju prvog "RoboCopa". Kako je 1997. bilo aktualno kloniranje, Ripley je postala svojevrsna ovca Dolly – klon. U prvim minutama četvrtog “Aliena” medicinski istraživački tim znanstvenika dovršava ono što njihovi prethodnici u trećem filmu nisu uspjeli napraviti i vade Aliena iz Ripley.

Iz tog kloniranja, tj. genetskog križanja čovjeka/žene i Aliena, ispala je neočekivana korist za svakog od njih, pa i sam film koji, evidentno, poseže za “deux ex machina” (raz)rješenjem serijala s daškom autoironije i subverzije. “Zašto nastavljaš živjeti? Kako možeš podnijeti da znaš što si”, ženski android Call (Winona Ryder) pita Ripley, a između redaka se pitanje odnosi i na “Aliena 4”.

Naime, Ripley pred nama osmi je pokušaj klona nakon sedam neuspjelih koji – uvjerit ćemo se svojim očima – nalikuju mutantskoj abominaciji, što je zasigurno komentar na nekoliko verzija scenarija trećeg i četvrtog filma prije nego je odabran postojeći, u ovom slučaju Jossa Whedona (“Priča o igračkama”, “Buffy: Ubojica vampira”), budućeg redatelja Marvelovih “Osvetnika 1&2”.

Ripley je sada hibrid Aliena i ljudskog bića, tj. junakinje koju znamo iz prijašnja tri filma, počevši od “masterpiece” originala Ridleyja Scotta iz daleke 1979. godine. I “Alien 4” je naizgledni stilski klon/hibrid triju prethodnika, mahom Cameronovih “Aliensa” i Fincherova “Aliena 3”. Jeunet se ne libi preseliti znanstveno-fantastični horor Scottova filma u akcijski SF Cameronovog remek-djela.

Najviše to do izražaja dolazi u izvrsnoj sceni podvodnog lova Aliena na Ripley, Call, Johnera (Ron Perlman) i ostatak ekipe koja potencira onu pojavu Aliena iza male Newt u “Aliensima”. Držati dah pod vodom i plivati prema nepoznatom (potopljena svemirska stanica) već je dovoljan horor sam po sebi, a ako tome pridodate Aliene za petama, strava je četverostruko veća.

Francuski redatelj nadograđuje teškometalnu industrijsku scenografiju od Finchera koja u njegovim rukama postaje “industrial dark and magic”. “Alien: Uskrsnuće” je možda klon i hibrid slavnijih prethodnika, ali zahvaljujući Jeunetovoj (i Whedonovoj) viziji ima vlastito “ja” i razlikuje se od njih i “sc-fi” blockbustera devedesetih onako kao što se npr. “Peti element” Luca Bessona razlikovao od kopija “Istrebljivača” i sličnih SF-ova.

Poput Bessona, Jeunet je njegovao svoj ekscentrični stil režije i, začudo, producenti su mu dali odriješene ruke da Whedonov scenarij pretvori u ovakvu sliku uz veliku pomoć sjajnog snimatelja Dariusa Khondjija (“Sedam”) koji je film obogatio začudnim rakursima i gurao kameru svugdje.

Najluđi kadar, kakvog nismo vidjeli u serijalu i šire, Jeunet i Khondji snimaju u trenutku kad se Alien počne probijati kroz rebra nesretnog Purvisa (Leland Orser). Kamera ulazi u usta i prolazi kroz ždrijelo sve do stomaka, odakle će izletjeti Alien i probiti ne samo njegov abdomen, već i glavu dr. Wrena (J.E. Freeman), glavnog krivca za genetsko križanje, koju je Purvis namjestio ispred sebe.

“Splatterski” prebrutalno i groteskno na granici odurnosti, kao i ostatak filma, posebno posljednji čin s hibridom Aliena i čovjeka koji bi zadovoljio sve “body horror” normative Davida Cronenberga (“Muha”), vjerojatno ga i prenerazio, s obzirom koliko je Jeunet otišao “do kraja”.

Je li “Alien 4” morao biti ovoliko monstruozan u groteski da bude distinktivan unutar serijala? Možda i nije, no ta i takva završnica sumira sve ono što ga čini – psihoseksualno – drukčijim i perverznijim. Novorođenče alienskog hibrida (“predivna bebica”) na svijet je donijela matica (“rođena” iz Ripley) koja ima ljudski reproduktivni sustav, a s kojom se heroina sukobila u grand finalu “Aliensa”, bitki dviju majki/ženki na život i smrt.

“Aliens” je bio svojevrsni “žena, majka, kraljica-matica” film. Četvrti “Alien” subvertira to sa “žena, majka Aliena, kraljica”. “Ja sam majka tog monstruma”, usklikne Ripley koja osjeća Aliena/e više nego u trećem dijelu i može ih nanjušiti jer je i sama polu-Alien nakon miješanja DNK dviju vrsta (snažnija je i okretnija nego prije, krv joj se pretvara u kiselinu...).

S novom Ripley promijenio se i kut gledanja serijala: heroina više nema fiksno zacrtan cilj da zatre vrstu Aliena budući da je jedna od njih i hibridno aliensko čeljade je prepozaje kao majku, hitajući joj u zagrljaj s isplaženim jezikom da je licne. Do samoga kraja gotovo da strepimo na čijoj je Ripley strani. Naravno, prevagnut će ljudska, ali uz određene moralne dvojbenosti. Upitno je bi li joj na kraju Bishop uputio kompliment “nije loše za čovjeka”.

‘Zemlja? Kakva rupetina!‘

"Zemlja? Kakva rupetina, radije ću ostati s ovim stvorenjima", rekao je Johner. Međutim, "Alien 4" se najviše približio Zemlji od svih dotad. U posljednjim kadrovima – oprez: blagi "spoiler" onima koji film možda nisu gledali - letjelica prolazi kroz Zemljinu atmosferu. Gledajući Zemlju, Cal se divi njezinoj ljepoti iz zraka i pita što slijedi sada, a Ripley odgovara da ne zna jer je i ona tu stranac.

Alternativni završetak filma nudi scenu u kojoj je letjelica - sletjela. Cal i Ripley sjede i pričaju, pri čemu potonja kaže identičnu rečenicu, a kamera se povuče od njih i otkrije razoreni Pariz. Zemlja bi bila idealan "setting" za petog "Aliena" do kojeg nije nikad došlo, a vjerojatno ni neće. Ridley Scott je snimio dva prednastavka, "Prometeja" i "Alien: Savez", a nije odustao od još jednog filma koji bi kompletirao novu "prequel" trilogiju. P.S. "Alien: Uskrsnuće" se prikazuje ove subote, 28. ožujka, na RTL-u.

#CINEMARK

Izdvojeno

06. lipanj 2020 13:06