Podizanje francuskog “novog vala” doslovno je i simbolično oslikao François Truffaut u nezaboravnoj, proganjajućoj završnici njegova bezvremenskog crno-bijelog prvijenca “400 udaraca” (“Les quatre cents coups”/”The 400 Blows”, 1959.). U bijegu iz Centra za delikventnu mladež dvanaestogodišnji Antoine Doinel dolazi do obale oceana i zaigrano zakorači u plićak pješčane plaže oplakivane valovima. No, dječju zaigranost ubrzo zamjeni mladenačka neizvjesnost.
Ne znajući gdje bi, naprijed u more (budućnost) ili natrag na obalu (prošlost), Antoine kreće prema kameri koja ga hvata u raskoraku između plima i oseka (mladog) života. Truffaut zamrzava Antoinea u “freeze-frameu” i potom ga zumira do krupnog kadra kako gleda direktno u kameru, dok se valovi lagano podižu iz...
Komentari (0)
Komentiraj