"Odlazi grad iz našeg malog cirkusa."
"Što se tiče pismenosti, stanje je iznimno gramatično."
"Uranio sam s malim zakašnjenjem."
"Diskurs hernija."
"Kupac je slikarev najbolji prijatelj."
"Nekad je potrebno tako puno da ne napraviš ništa."
"Žudi polako."
"Pojedini umjetnici skloni su rizičnom oponašanju."
"Prelijen sam da bi ostao u krevetu."
Ovi aforizmi i još niz sličnih, čiji je autor akademski slikar, grafičar i kipar Hrvoje Marko Peruzović, preplavili su unutrašnjost splitskog Filozofskog fakulteta. Izvorno nastali na društvenim mrežama, gdje je autor poznat po svojoj brzopoteznoj, duhovitoj i originalnoj reakciji, ali i poetskom talentu, prebačeni su u stvarno, životno okruženje sveučilišne zgrade i izloženi kao umjetnička intervencija.
Od 21. studenog pa do 20. prosinca svi posjetitelji zgrade imaju ih priliku proučavati na rukohvatima, a upravo takav je i naziv umjetničke intervencije – Aforizmi na rukohvatu. Autor i voditelj projekta REPER splitskog Filozofskog fakulteta i ogranka HULU je dr. Dalibor Prančević.
O svom umjetničkom iskoraku slikar nam je rekao:
- Projekt je nešto potpuno novo i bitno drukčije u odnosu na sve ono što sam do sada radio i što je uglavnom bilo vezano uz čisto slikarstvo. Na poseban način se povezao verbalni dio mog umjetničkog izražavanja sa suvremenom umjetničkom praksom. Dalibor Prančević je zamislio da se moji aforizmi i igre riječima koje redovito objavljujem na društvenim mrežama nađu kao vizualna intervencija u konkretnom prostoru. Tako se sadržaj iz digitalne i virtualne sfere materjalizirao kao ambijentalna instalacija – objašnjava slikar i dodaje:
- Svoje pjesme sam počeo objavljivati na internetu i zahvaljujući tome dobio prvu nagradu "Post scriptum" koja se upravo dodjeljuje za književnost na društvenim mrežama. To je rezultiralo i objavom moje prve prave knjige. Trenutačno je u pripremi i moja druga zbirka poezije koja ovih dana treba izaći iz tiska u izdanju kuće Jesenski i Turk.
Vrlo brzo sam shvatio sve prednosti objavljivanja svojeg rada na društvenim mrežama koje se mogu iskoristiti kao sjajan alat za promociju i vidljivost umjetničkog djelovanja. Osim same dostupnosti i jednostavnosti ono što je još zanimljivo je i sama interakcija, reakcije ljudi, rasprave i povezivanje. Međutim, treba svakako naglasiti kako internet nije jedini način i kako će slika uvijek biti slika, kao što će knjiga uvijek biti knjiga i da ništa ne može biti potpuna zamjena za stvarne susrete i život – komentira Peuzović.
Dr. Prančević kao kustos izložbe obrazlaže ideju postava ‘Aforizmi na rukohvatu‘:
- Na društvenim mrežama Peruzovićevi aforizmi funkcioniraju kao provokativni impulsi – kratki, iznenadni uvidi u svakodnevicu koji oduševljavaju humorom i dvosmislenošću, dok istovremeno reflektiraju društvene apsurde i paradokse. Društvene mreže, kao suvremeni "forum" brzoga komuniciranja, omogućuju ovim aforizmima da u trenutku dosegnu veliku publiku nudeći pronicav društveni komentar u lako probavljivom formatu. Prijelaz iz digitalnog u fizički svijet – sa zidova Facebooka na rukohvate i ograde fakultetskih hodnika i stubišta – daje aforizmima novu razinu percepcije.
Tekstovi postaju neizbježan dio prostora kroz koji prolaze studenti, nastavnici, brojni drugi djelatnici i posjetitelji, spontano ih zatječući u svakodnevnim situacijama i stvarajući novo značenje u slučajnom susretu.
Ovaj prijelaz iz digitalnog u analogno nije samo tehničko pitanje prijenosa teksta s ekrana na rukohvate i ograde nego ima i simboličku dimenziju. Fakultet, kao prostor visokog obrazovanja, dodatno naglašava značenje i sadržaj aforizama, pozivajući sve prolaznike da zastanu i promisle o porukama koje počesto odražavaju aktualne društvene probleme.
Aforizmi poput "Brojke su poražavajuće. O slovima, ni riječi" ili "U Hrvatskoj su ozbiljno ugrožena prava racionalnih manjina" pozivaju na razmišljanje o suvremenoj stvarnosti potičući publiku na dijalog i refleksiju o društvu u kojem živimo. Takvo promišljanje ujedno je jedan od osnovnih ciljeva aforizma kao misaonog bljeska koji iznenađuje, provocira i nenametljivo potiče na dublje razumijevanje stvarnosti.
Duhoviti komentari u formi igara riječima inspiraciju pronalaze u dugoj tradiciji avangarde i neoavangarde 20. stoljeća. Poput avangardista koji su iskušavali granice i redefinirali norme u umjetnosti i društvu, Peruzović svojim aforizmima uvodi humor, ironiju i kritiku kao otpor konvencijama. Njegove poruke, iako bliske svakodnevnom govoru, prožete su poetskim i misaonim slojevima. Peruzović tako nastavlja avangardistički duh transformacije jezika pronalazeći kritičku snagu u igri riječi, a preko jednostavnosti teksta otvara prostor za višeslojno promišljanje.
Posebna vrijednost ove intervencije leži u njezinoj slučajnosti – nema kuriranog iskustva ili unaprijed postavljenih očekivanja. Posjetitelji fakulteta naići će na aforizme bez najave, gotovo nesvjesno. U takvim trenutcima do izražaja dolazi svojevrsna ludička komponenta, igra slučajnosti koja je prisutna i u nekim od najvažnijih umjetničkih pravaca 20. stoljeća. Neočekivan susret s Peruzovićevim aforizmima nadilazi puku vizualnu intervenciju; oni postaju dio svakodnevice povezujući tekst i publiku na način koji je istovremeno intiman i kolektivan.
Na koncu, Aforizmi na rukohvatu nisu tek izolirana umjetnička gesta, već način da se suptilnim tekstualnim intervencijama u svakodnevnom okruženju Filozofskog fakulteta pokrene dijalog o pitanjima suvremenog društva. Kroz fizički "forum" u hodnicima fakulteta, Peruzovićevi aforizmi postaju rukohvati svakodnevnog života – oslonci, ali i upozorenja, koji pružaju podršku i usmjerenje putem britkih opaska.
Oni ostavljaju prolaznicima prostor za promišljanje i smijeh u hodnicima zgrade koja je namijenjena ponajprije učenju i istraživanju. Time aforizmi ispunjavaju svoju trajnu funkciju: provociraju, oplemenjuju misli i iznenada otvaraju prostor za novo promišljanje i drugačiju percepciju stvarnosti onima koji ih zatječu – komentira dr. Dalibor Prančević.