Za dobar spomenik potreban je dobar pokojnik i dobar kipar – kaže A. G. Matoš. Ovdje uz dobroga čovjeka pokojnika, imamo dvoje dobrih kipara (Šitum, Martinić). Nema problematične prošlosti, niti "selektivne memorije" (Pavičić). Sve je čisto ko suza. Nema forenzičarenja po prošlosti, ideologijskih njihala, vješala i kolaca. Jer malo je spomenika u Hrvatskoj koji nisu prošli Golgotu svakovrsnih provjera i pretresa.
Što se tiče Splita, on je zapravo spomenička pustinja. Nešto nade rodilo se s ART-ljetom 1987. godine, ali je ona ubrzo otpuhana da bi prije nekoliko godina sve bilo ponovno "ekshumirano" izložbom i akcijama s kojima su se djela (iz 1987.) skupljala i s otpada i smetlišta. U novije vrijeme pobojao sam se za svojevrsni spomenički tsunami koji je predviđao...