ZVIJERI JUŽNIH DIVLJINA Judi, zviri i beštije

Film: BEASTS OF THE SOUTHERN WILD; drama; SAD; 2012.
Režija: Benh Zeitlin
Uloge: Quvenzhane Wallis, Dwight Henry
Distribucija: Discovery
Ocjena: *****

"Stvari se ponekad tako razbiju da se više ne mogu sastaviti" - "Zvijeri južnih divljina" (2012.)

Neopredijeljena (bliska) budućnost služi kao okvir priče za "Zvijeri južnih divljina", dugometražni prvijenac Benha Zeitlina nominiran za četiri važna "Oscara" (najbolji film, režija, glavna ženska uloga i adaptirani scenarij). Teško je pohvatati lokacijske konce na samom početku filma. Jedno je sigurno: dekoracija je "waterworldovski" (post)apokaliptična. Protagonisti su odsječeni od kopna. Okruženi nadirućom vodom, bore se za egzistenciju na svakodnevnoj bazi. Njihov dom je Kada, izolirana pustara snažnog "poverty porn" prefiksa. Uronjena u siromaštvo, bez tragova postojeće visoke tehnologije, Kada je miljama daleko od moderne civilizacije koju predstavljaju zadimljena industrijska postrojenja u daljini.

Gledatelj stječe dojam da Kadi često prijete pobjesnjele oluje. Nakon što novi golemi kovitlac vjetra i kiše pogodi to mjesto, opustoši kuće i preživjeli protagonisti nomadski zaplove potopom u arkicama skrpanima od odbačenih predmeta civilizacije, dijelova kamioneta itd., prva asocijacija definitivno je "Waterworld" (1995.), samo u nezavisnjačkoj odrednici niskog bužeta. Futuristički akcijski spektakl, s Kevinom Costnerom u glavnoj ulozi junačnog "Noe", iskoristio je topljenje polarnih kapa za posvemašnju apokalipsu koja je Zemlju pretvorila u "vodeni svijet". U popratnim scenama filma "Beasts of the Southern Wild" također se odleđuju polovi, no apokalipsa je postignuta na način da budućnost susreće prošlost na stvarnosnom mjestu još uvijek aktualne sadašnjosti. Konkretno, zabačena Kada doima se poput jednog od opustošeni(ji)h pritoka poplavljene Louisiane nakon katastrofe orkana Katrina. Alegorija je jasna, kao i ekološka parabola u smislu vapaja za spas industrijaliziranog svijeta. Protagonisti "Zvijeri južnih divljina" zato poštuju ne uvijek prijateljski nastrojenu prirodu, pokušavajući s njezinim silama živjeti u harmoniji.

Redatelj Benh Zeitlin stavlja naglasak na Hushhuppy (krasna Quvenzhane Wallis). Šestogodišnju djevojčicu najprije vidimo kako se zabavlja zalijevajući zemljani brežuljak i u ruci čvrsto drži pilića osluškujući kucanje njegova majušnog srca. U toj sceni Benh Zeitlin pokazuje koliko je Hushpuppy svjesna flore i faune oko sebe, njihove ranjivosti, ali i moći. "Ja sam mali dio velikog svijeta", zbori Hushpuppy koja, unatoč svemu, smatra Kadu najljepšim mjestom na planetu. "Onima na suhom nije tako dobro kao nama", veli ona, no riječi će joj biti poljuljane poslije velike tajfunske nevere. Uz to, njezin samohrani otac Wink (sugestivna uloga Dwighta Henryja) biva sve bolesniji i mogao bi umrijeti, stoga Hushpuppy mora otkriti instinkte za opstanak, naučiti kako se prehraniti, hvatati ribu golim rukama i jesti rakove "kao zvijer", ukratko skrbiti sama za sebe.

Odnos Huhspuppy i Winka srce je filma u dosluhu s kozmičkim refleksijama. Sprega reperkusija riječi i postupaka na višoj razini ("Ako se jedan dio svemira razbije, čak i najmanji, cijeli svijet će se raspasti...") izvrsno se zrcali u sceni kada tata pljusne kćerku, na što mu ona kaže "Dabogda umro!" i udari ga u prsa, a on se skljoka na tlo naizgled mrtav. No, "Beasts of the Southern Wild" u prvom je redu sagledan kroz Hushpuppyne oči žmirkave dječje imaginacije koje trepću u ritmu bijega od stvarnosti i jedva razlikuju stvarnost od fantazije.
(Foto)sinteza groze i ljepote, stvarnosti i magije, surovosti i nježnosti, prizemnog i nadzemnog, animalnog i humanog, “judi, zviri i beštija“ isprepleće se u poetici umjetničkog filma s "osjećajem čuđenja" na tragu Terrencea Malicka ("Drvo života"), ali i dokumentaristički postavljenog magičnog (socio)realizma iskonskih, autentičnih emocija. U jednoj prilično ilustrativnoj sceni, kad tipično dječjom nepažnjom izazove požar, Hushpuppy će se sakriti u kartonsku kutiju, naivno misleći da je sigurna ako je daleko od očiju plamenih jezika.

I metaforičke, titularne "zvijeri južnih divljina", Aurosi, plod su Hushpuppyne uzavrele mašte, makar ih se ekološki spretno povezuje s topljenjem ledenjaka. Prethistorijske beštije, vizualizirane kao križanci goveda i divlje svinje, hodale su zemljom poput "kraljeva svijeta" dok su ljudi još bili u špiljama. O njima, divljim bikovima koji su jeli malu djecu, Hushpuppy uči u školi u sklopu lokalne mitske predaje, prilikom čega film sudara odredivo jučer s neodredivim danas i sutra. "Snažna životinja osjeti strah kad je vaše srce slabo", opaža klinka koja drži da beštije (svejedno) razgovaraju s njom u "kodovima". 


U krasnoj bajci Benha Zeitlina životinje s kojima će se Hushpuppy susresti oči u oči jedno su od sredstava za junakinjino prevladavanja straha od preživljavanja i napuštanja - izgledaju kao da su oživjele s prapovijesnih crteža u špiljama, kakve riše i Hushpuppy, u ponajljepšoj sekvenciji filma naoružana prskalicama u borbi protiv mraka, "dana kad će izbiti oluja i izbrisati sve pred sobom".

Mala mudrica pokazuje razboritost i hrabrost debelo iznad svojih godina, ostavlja traga iza sebe da ne bude "zaboravljena" kad se sve stiša pred njezinim očima, usput ostavljajući svoju priču, djelić svemira, za "znanstvenike budućnosti". "Znat će da je jednom u Kadi živjela Hushpuppy s tatom", zapisuje djevojčica koja se bori da utvrdi svoje mjesto na svijetu, istovremeno sazrijevajući i ostajući djetetom. Zeitlinov zreli, a dječje razigrani prvijenac vrijedan je "Oscara", no ako ga i ne dobije - ništa zato. Sinefili i kritičari budućnosti znat će da je jednom postojao djelić filmskog svemira po imenu "Zvijeri južnih divljina".

Klinka uz Pitta i Fassbendera Mnogi se češkaju po glavi na spomen imena mlade glumice Quvenzhane Wallis, pa razriješimo odmah tu dilemu - izgovara se Kwer-van-ja-nay. Devetogodišnja Wallis debitirala je sa stilom, osvojivši oskarovsku nominaciju za uistinu sjajnu glavnu žensku ulogu koju je osvojila na audiciji među čak 4000 djevojčica. Provodila je 12 sati dnevno na snimanju nekih mjesec dana, uredno pišući domaće zadaće da ne zaostaje puno u školi. Klinka ne očekuje da će pozlaćenu statuicu na kraju i osvojiti, ali nada se da će na gala ceremoniji upoznati Beyonce Knowles koju obožava. Pjevači su joj draži od glumaca. No, kako zasad stoji, Quvenzhane će se nastaviti baviti glumom. Na velikom ekranu ćemo je do kraja godine vidjeti uz Brada Pitta i Michaela Fassbendera u prestižnom projektu "Twelwe Years a Slave" redatelja Stevea McQueena ("Shame").

Pekar na velikom ekranu Dwight Henry također je prvi put pred kamerama. Ulogu je dobio slučajno, radeći u pekarnici preko puta ulice gdje se održavao poziv za casting. Autor "Zvijeri južnih divljina" Benh Zeitlin objesio je "flyer" na Henryjevu radnju i nekoliko dana poslije osobno ga pozvao na čitanje scenarija. Glumac je isprve odbio film inspiriran kazališnim komadom "Juicy and Delicious" Lucy Alibar, da bi dva mjeseca poslije popustio nagovaranjima, uz uvjet da vježba ulogu paralelno odrađujući noćne sate u pekarnici. Najteža scena bila mu je kad je morao ošamariti filmsku kćerkicu Quvenzhane Wallis. "Pljusnuo me je, a ja sam mu uzvratila udarac", sjeća se Quvenzhane.