StoryEditor
KolumneZona sumraka

Zlatko Gall: Stranka sve nižih namjera

Piše PSD.
16. siječnja 2014. - 19:55
Ima li nam spasa, i zašto ne?“

“Nema nam spasa zato jer stalno tragamo za spasiteljima!“

Ovu vraški duhovitu i apsolutno točnu dijagnozu hrvatske sadašnjosti i neposredne budućnosti posudio sam od nenadmašnog Teofila Pančića s njegovog TV gostovanja u emisiji “24 minute sa Zoranom Kesićem“. Mada se odnosi na stanje u Srbiji, bolno isrinita pančićeva tvrdnja bezrezervno se može primjeniti i na druge države u regiji/regionu a najviše na Hrvatsku. Kojoj, jasno je i zadnjoj budali s praznim novčanikom u džepu, nema ni spasa ni budućnosti.

Panična potraga za Spasiteljem i njegovim timom koji će nas izvući iz govana traje eto koliko i mlada Hrvatska država no svako slijedeće ukazanjem novog Mejsije, eto aksioma, donosi novo razočaranje uz neizbježni nastavak tonjenja u septičku jamu gospodarske, moralne i svake druge krize. Ovu spoznaju valja imati na umu ne samo na slijedećim izborima već i pri svakoj smislenoj analizi raspoloženja hrvatskog glasačkog tijela. Ona najnovija, recimo, vele da SDP i HDZ zajedno nemaju natpolovičnu podrške glasačkog tijela te da “trećeputaški“ marginalci – konkretno Gabrićev Nacionalni forum, Orah, bandićevci i Hrast – polako no sigurno stječu popularnost.

Spomenuti podatak višestruko je zanimlji jer: a) pokazuje da sve manje socijalni i dvojbeno demokratski SDP te HDZ kao hrvatska demokratska zamjenica ipak ne mogu računati na neupitna dosadašnja, prvenstveno “svjetonazorna“ i “ideološka“ svrstavanja; b) da i jednostanični stranački organizmi imaju šansu za evolucijski rast ali, nažalost, i c) da Hrvati s pravom glasa još uvijek vjeruju u mit o spasitelju.

Očito spremni još jednom popušiti šuplje izborne slogane, lažna obećanja i nadu da će im izborna rošada donijeti bolje sutra. Čime? Možda Gabrićevim nastojanjem da hrvatski jug postane umirovljenička oaza Europe (čime bi se svakako, osnažio doktorov “core business“ i povećao broj operacija mrena, laserskih intervencija na smanjenju staračkih dalekovidnosti, očnih tlakova i brojnih “očinjih nevolja“ koje donosi zrelija dob), Bandićevim populizmom koji je Zagreb pretvorio u najzapušteniju metropolu Unije, Hrastovim katolibanstvom ili Orahovim ekološkim aktivizmom?

Do vlasti - sto putića

Do vlasti, veli narodnjački poučak, vodi sto putića no na magistralnim putevima kojima prometuju dvije najveće stranke HDZ i SDP sve je manje-više jasno. Jer, ni Milanovićeva pišit-ću-kakit-ću vlada s hrpom nesposobnih ministara i bezličnih aparatčika a ni Karamarkov eksperni tim “stručnjaka“ uprljanih aferama, žmirenjima na pljačku remetinačke družine i autističnim odnosom prema stvarnosti, zrcalna su braća po istom ocu i materi. Jedina razlika je, baš kao i u vjernom odrazu u ogledalu, što su lijevo i desno zamijenili mjesta.

Recimo, ovih dana s aferom “Pomoćnik“ nepovratno odlazi u vražju mater i jedno od posljednjih „općih mjesta“ u razlikovnom rječniku SDP-a i HDZ-a: pogodovanje poslovima visokih dužnosnika uz ozbiljne dokaze o sukobu interesa i sumnje u zataškavanje. S njim zacijelo i „mit“ o Slavku Liniću kao najsposobnijem i najomiljenijem ministru u Milanovićevoj vladi te moralnoj vertikali bez dlake na jeziku koja sve i svakoga mjeri istim metrom fiskalne strogoće.

Afera o kreditima koje je po “žnjori“ od HBOR-a dobio Linićev pomoćnik i poduzetnik Branko Šegon i prije završetka istrage Povjerenstva za sukob interesa, pokazala je zapanjujuće propuste u Linićevom ministarskom resoru; žmirenja na nepravilnosti koje bi – znajući za uobičajeno treniranje strogoće na sitnim utajivačima poreza i nakupcima s tržnica – morala biti tretirani kao “capital crime“.

Frka koju je najprije podigao portal Index, “dokurio“ HRT a prihvatili i pisanim mediji (Večernji list, Novi list...) bjelodano je naime pokazala da u “aferi Pomoćnik“ ne samo ima dima već i ozbiljne vatre. Sa zataškavanjima, šlampavostima Porezne uprave ali i izravnom Linićevom odgovornošću.

Jer, on je o svemu tome morao nekog vraga znati. I kao predsjednik nadzornog odbora HABOR-a koji je po izrazito povoljnim uvjetima tvrtkama bliskog suradnika i pomoćnika dala kredit ali i kao Ministar financija kojem valjda ne bi bilo teško provjeriti laže li mu pomoćnik Šegon u svojoj imovinskoj kartici. A, nepobitno je utvrđeno da laže jer njegove tvrtke ne vodi odvjetnički ured, kako je to tvrdio, već, i to po vlastitom priznanju, njegov vlastiti sin. Što je, naravno, po zakonu o sukobu interesa nedopustivo.

Stranka niskih vrhunaca

Hoće li Linić zbog toga dati ostavku? Hoće li ga, a može se poput Zorana Kesića nastaviti pitanje i onim zašto neće, kazniti premijer Milanović i nogirati iz vlade? U ime “visoko podignute ljestvice“ i moralnih načela koje je tako strastveno isticao kad su iz vlade najurili Mirelu Holy, u ime poštenja i transparentnosti koji su se spominjali u Planu 21 ili pak u ime Josipovićeve “nove pravednosti“? Oće k....!

Ne samo zbog Linićeve popularnosti i prognoze da bi njegov odlazak iz vlade možda doveo i do njenog raspuštanja već prvenstveno zbog dubokog uvjerenja da “afera“ – ako ju se dovoljno dugo gura pod tepih - ni vladi ni SDP-u neće mnogo naškoditi.

Sve dok je “izborno tijelo“, pa ma koliko da se osipalo, spremno uvijek iznova popušiti otrcane ideološke floskule i marginalne pizdarije odnosno sve dok Karamarko, “Glas koncila“ i katolibanske udruge svojim rigidnim desničarenjem pa i “ustašlucima“ budu dohranjivali mit o “nama“ i “njima“ u civilizacijskom boju za bolje sutra. Ili do dolaska nekog staro/novog Spasitelja koji će nas s ruba provalije odvesti taj presudni korak naprijed.

zlatko gall

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. kolovoz 2022 16:47