Žila je otišao nikome ništa ne dugujući, kako već odlazi sirotinja iz Palače. A na njihova mjesta dolaze hohštapleri, bućkaju se u mjehurićima sa svojim sponzorušama...

Otišao je čistač ribe Joško Bačić Žila i sve je u Splitu obuzela nježnost i sjeta za njegovim suhonjavim likom.

Nedostajat će nam u kutu Peškarije, gdje je za beznačajan novac kroz jutro spretno strugao luštre komarči i cipala, kao i gostima kafića u kojima je iza podneva zamišljen i tih pio pivo.

Bio je gradska znamenitost, naše nezaštićeno kulturno dobro, jedan od onih koje neizbježno vidite na do jednoj paradi, proslavi, procesiji i prosvjedu, na svakom političkom, vjerskom, estradnom ili sportskom skupu, i kad se na Badnji dan služi besplatni bakalar i kad na Marjanu Prvog maja dijele fažol, sveprisutan kao Stipe Legenda, Verona i Tarzan.

Bio je jedan od onih dragih šašavaca za koje obično ne znate ni gdje ni od čega žive, ni tko su im mama i tata, ni jesu li ožen...