Drugo “ja“ nepokolebljivog Woodyja Allena obično se nađe ispred kamere u tijelu glavnog lika svakog filma ovog režisera i scenarista, uredno snimljenog i puštenog u kina jednom godišnje, neovisno o njegovim poodmaklim godinama. Kad tog lika ne glumi sam Woody, alter-ego supstituti mogu biti raznoliki, od Jasona Biggsa, Owena Wilsona, Jesseja Eisenberga i Joaquina Phoenixa do mlakog Justina Timberlakea. No, u najnovijem filmu “Wonder Wheel“ Allen ima dva druga “ja“.
Osim u Timberlakeovom Mickeyju, budućem piscu i dramaturgu koji radi kao spasilac na plaži na Coney Islandu pored lunaparka Wonder Wheel, možemo ga prepoznati i u malom filmofilu Richieju (Jack Gore), sinu konobarice Ginny (Kate Winslet) i radnika na vrtuljku Humtyja (Jim Belushi). Richie svako malo pita roditelje može li u kino, nekad i “pica“ školu da bi na velikome ekranu pogledao neki film, recimo “Let u Rio“. “Oštetit ćeš vid od toliko filmova“, kudi ga otac, ali mali ne odustaje od kina, kao što nije odustajao ni Woody njegovih godina.
Zato danas imamo Woodyja kakvog imamo, fiksiranog na film, navijek prisutan u prvom ili drugom planu njegovih kadrova. Ginny voli filmske zvijezde, njezin ljubavnik Mickey i Humtyjeva kćerka iz prvog braka udana za gangstera Carolina (Juno Temple) upoznat će se ispred kina gdje igra vestern-klasik “Vinčester '73“ i kasnije sjediti u autu na kiši i “kišnom svjetlu“, što će, zahvaljujući legendarnom snimatelju Vittoriju Storaru, izgledati “kao iz ljubavnih filmova“, a ispod drvenih molova Coney Islanda trčkarao je “Mali bjegunac“ iz istoimena klasika, samo ne u ovako bogatom koloru.
“Wonder Wheel“ je obojan koloritom melodrame pedesetih, prikladno za prošlo svršeno vrijeme radnje filma koji je u dosluhu s Allenovom filmografijom, počevši od toga da je protagonist “Annie Hall“ Alvy Singer kao klinac živio ispod “rollercoastera“. Woodyjeva filmska melodrama, ironično oslikana bojama lunaparka nalik neispunjenom snu (crvena, plava), ovaj put se, još jednom nakon nedavne “Blue Jasmine“, napaja na gorčoj kazališnoj drami po mjeri teškaša Tennesseeja Williamsa.
Svakako, ovo je ogorčeniji komad Allena, no više-manje u skladu s njegovim posljednjim filmovima (“Jasmine French“, “Nerazuman čovjek“, “Cafe Society“) primjetno i po tome što je život tik do zabavnog parka predstavlja traumatično iskustvo za glavni lik (Ginny), ne vic, kao nekad u “Annie Hall“. Ginny mrzi kotače, vrtuljke, “sav taj karneval“ i “jeftinu zabavu“, od njih je pucaju migrene. Allen pronalazi nadahnuće u toj ispraznosti, simboliziranoj u praznim konjima na Humtyjevu vrtuljku.
Naš vodič kroz lunapark je “pjesnik po prirodi“ i ljubitelj melodrame Mickey koji se ponaša onako kako dramaturg u njemu osjeća, nerijetko da se radnja uklopi u “romantičnu priču o piščevu životu“ ili je ispiše unutar srca koje “ima svoje hijeroglife“. Manje neurotičan od tipičnih utjelovitelja Woodyja, Mickey se u prvoj sceni obraća kameri/gledatelju i najavljuje ili upozorava što nas čeka - melodrama na granici tragedije koju likovi, izgubljene duše protraćenog života poput nesuđene glumice Ginny, često sami napišu svojim pogrešnim ljubavnim odlukama/životnim postupcima i na kraju koje (iz)gube.
Ako je oni i ne napišu, napisat će je on budući da ionako priprema kazališni tekst, odnosno Woody u vlastitoj mašti, pišući hijeroglife po slomljenim srcima likova i odlučujući o okolnostima njihove (ne)sreće, ovdje s nešto više teatralnosti i “jeftine drame“, da ne zapišemo sapunice (Mickey vara Caroline s ženom koja vara njezinog oca sa njim). “Zaboga, poštedi me jeftine drame“, Ginny kumi Mickeyja, možda i Allena ili “sudbinu“ koja sve češće u njegovim filmovima ima bitnu ulogu, najbitniju uz likove, tj. glumce, a od “Wonder Wheela“, čini se, krucijalna postaje i fotografija.
Nakon Jasmine French, Ginny je još jedan pamtljiv Woodyjev lik veći od (ovog) filma, ako ne i života. Winslet njezino sve izraženije nezadovoljstvo portretira vulkanski poput Oscarom nagrađene Cate Blanchett u “Blue Jasmine“, a sve boje glumičinih osjećaja osvjetljava Storaro u drugoj suradnji s Allenom nakon “Cafe Society“. Boje lunaparka prelijevaju se po Ginny i mijenjaju unutar kadra s njezinim emocijama, preskačući s jedne drame na drugu, od crvene strasti do plave tuge.
Mafioze iz 'Obitelji Soprano'
U ulogama italoameričkih gangstera koje Carolinin suprug pošalje da je nađe nastupaju Tony Sirico i Steve Schirripa, proslavljeni kao mafioze. Glumili su u seriji “Obitelj Soprano“, a Sirico i u “Dobrim momcima“, ali i Allenovoj “Moćoj Afroditi“ i “Cafe Society“.