Režija: Byron Howard i Nathan Greno
Glasovi: Mirela Videk, Zoran Pribičević/Mandy Moore, Zachary Levy;
Distribucija: Continental
Ocjena: **** i 1/2 Naoštrene olovke studija Walt Disney Pictures otupjela je osrednja recepcija crtića “The Princess and the Frog”. Ručna animacija očito pripada ropotarnici prošlosti. Računalna je, pak, stvar sadašnjosti (i budućnosti). Disneyjev najnoviji kompjuterski, 3D crtić “Vrlo zapetljana priča” bliži se zaradi od 200 milijuna dolara samo u američkim kinima, premda je, poput “Princeze i žapca”, sagrađen na prepoznatljivim narativnim temeljima klasične bajke s pokojim postmodernim “twistom” za postshrekovsko doba. Ako ste čitali braću Grimm, otprilike znate o čemu se radi. Dok je bila jako mala, princezu Zlatokosu (glas Mirele Videk) otela je zločesta starica (Ivana Bakarić) i zatočila u kuli kako bi je mladom održavale djevojčine bujne plave “lase” s ljekovitim uzorkom čarobna zlaćana cvijeta, a svojoj “kćerki” prodala je priču o “štetnom vanjskom svijetu”, gdje se ona, tako naivna i mila, ne bi bila u stanju brinuti o sebi.
Prelijepa Zlatokosa možda se tješi riječima da joj je “skroz dobro u kuli”, no pjevušeći raskošnim glasom Franke Batelić, na koju u savršenim crtama lica gdjekad nalikuje, ipak se pita “kad počinje život moj” i potajice sanja o danu kad će moći slobodno lutati vani, daleko, kamo svake godine na njezin rođendan lampioni svijetle “izgubljenoj princezi u čast”. Taj je dan upravo svanuo i Zlatokosa će slijediti svoj san za 18. rođendan, ne samo viriti kroz prozor i maštati.
Tražeći bijeg od progonitelja, šarmantni lopov s tjeralice Flin Fakin (Zoran Pribičević) potražit će utočište u njezinu zatvoru i dobiti tavom po glavi. Kad dođe svijesti, eto nagodbe: sadržaj njegove torbice (ukradena kruna) bit će Flinu vraćen ako postane Zlatokosin vodič i odvede je do svjetala kojima je opčinjena.
Djevojka s čarobnom kosom, koja blješti dok pjeva, po prvi će put osjetiti travu pod bosim nogama, provesti najbolji dan u životu i doživjeti toliko toga na čudesnom putovanju po “malo pobune, malo avanture” receptu prijašnjih princeza, a sve kao diznijevski “dio odrastanja”.
Pored neodoljive princeze, ostali klasični diznijevski elementi također su na broju u “Vrlo zapetljanoj priči”: vrhunska negativka, prekrasna romansa, simpatični životinjski likovi (cinični kameleon, konj koji umišlja da je pas tragač), soundtrack Alana Menkena, i, jasno, happy end. “Tangled” zaslužuje mjesto pod suncem najboljih i najzabavnijih Disneyjevih crtića tipa “Mala sirena” i “Ljepotica i zvijer”, tako da nije čudno što ga je Tarantino uvrstio u Top-20 filmova 2010. godine.
Redatelji Byron Howard i Nathan Greno izvrsno su iskoristili novu (CGI) tehnologiju za stari dobri način pripovijedanja “vrlo zapetljane priče”. Njihov računalni crtić, idealan i za djecu i za roditelje, oblikovan je po uzoru na teksturnu eleganciju živopisne ručne animacije.
Zato posjeduje toplinu o kojima mnogi suvremeni animirani filmovi mogu još samo sanjati. “Vrlo zapetljana priča” posjeduje i unutarnje svjetlo (srce i dušu) koje blješti poput princezine kose dok pjeva. Sa sjajem u plavom oku, impresivno karakterizirana kao Arielle i Belle, čak i Pepeljuga, Zlatokosa je punokrvna diznijevska princeza.
Ova se princeza okušala i kao heroina, pa će kosu dugu poput najdužeg slapa rabiti kao oružje u nizu dinamičnih akcijskih prizora. No, ona je prije svega snena romantičarka. Za nju i sanjar(k)e u publici, “Tangled” sadrži ultimativnu romantičnu scenu - zaljubljivanje pored tisuća letećih lampiona što s puno želja lete u nebo obasjavajući nebeski svod. Magično.