KolumneVijesti i konteksti

Višnja Starešina: Balkanska ruta hrvatskog premijera

Piše Joomla\CMS\User\User
27. rujan 2015. - 01:44
rgx time: 8.392333984375E-5

Na putu za Bruxelles, na izvanredni summit šefova država i vlada EU-a o izbjegličkoj krizi, Viktor Orban je svratio do Münchena. Tamo ga je dočekalo visoko predstavništvo Bavarske. Uz premijera Horsta Seehofera, društvo su mu pravili i viđeniji zastupnici bavarskog parlamenta.

Bila je to ciljana i snažna bavarska poruka potpore mađarskom premijeru za njegovu politiku nadzora mađarske državne granice po svaku cijenu. Zatucani desničari, zaključio bi lapidarno hrvatski premijer Zoran Milanović.

‘Zatucani’, a razvijeni?

Bavarska je uistinu njemačka konzervativna utvrda, kojom desetljećima upravlja CSU, tradicionalna sestrinska stranka CDU-a Angele Merkel. I u svojoj je “zatucanosti” jedna od najrazvijenijih njemačkih pokrajina.

Ali, ovako srdačan bavarski ispraćaj mađarskom premijeru na summit o izbjeglicama/migrantima priredio je zapravo jedan od najuglednijih njemačkih ljevičara, senior SPD-a, bivši povjerenik EU-a za proširenje u ključnom razdoblju njezina širenja na postkomunističke države istočne i srednje Europe – Gunther Verheugen. Večer uoči posjeta Verheugen je, braneći Orbanovu politiku, u jednoj TV debati rekao: “Taj čovjek radi ono što mi od njega očekujemo, kako mi ne bismo to morali raditi. On odrađuje naš prljavi posao.”

Napadaju Angelu slijeva i zdesna, ulaze u rat s Angelom, to je diplomatski skandal, zavapio bi lucidni hrvatski premijer, da mu je za oko zapela ta vijest. Ali hrvatski mediji brižno skrivaju vijesti koje bi mogle poljuljati istine koje nam posreduje naš Veliki Vođa.

Samo na prvi pogled iznenađuje ova javna potpora premijeru Orbanu iz krugova bliskih službenoj njemačkoj vlasti. Jer samo na prvi pogled njemačka i mađarska politika prema izbjegličko/migrantskom valu međusobno se isključuju. Merkel je svoju dosadašnju politiku prema izbjegličko/migrantskom valu svela na humanitarna načela, pozivajući ih da dođu.

Orban je, pak, podizao zid od bodljikave žice na mađarskoj granici poručujući im da ih ne želi. Da je Merkel podizala zid od bodljikave žice, već na drugom metru bi je snašle optužbe za obnovu nacizma i asocijacije na koncentracijske logore. Da je Orban ostavio nezaštićenu dugu kopnenu granicu prema Srbiji, prepustio bi nadzor schengenske granice Aleksandru Vučiću i time poručio da ih EU uopće ne namjerava braniti.

A u sljedećem činu izbjegličko/migrantske drame koji upravo počinje, Mađarsku bi nužno pretvorio u sabirni centar za izbjeglice/migrante, ili, kako se to ovih dana popularno naziva, hot-spot.

Iza humanitarne pomoći nikad ne stoje samo humani(tarni) razlozi. Naprotiv, velike humanitarne krize u pravilu imaju i svoj politički podtekst. Više nije nikakvo otkriće da će aktualni izbjegličko/migrantski pohod na Europu biti pretekst za novu političko-vojnu inicijativu za stabilizaciju Sirije i Bliskog istoka u rusko-američkom angažmanu (baš tim redoslijedom), uz značajnu ulogu Irana.

Ključni sastanak

Temelji će joj vjerojatno biti postavljeni sljedećeg tjedna, na sastanku Putin-Obama, na marginama zasjedanja Glavne skupštine UN-a. Uloga EU-a u toj novoj inicijativi bit će razmjerna njezinu (ne)uspjehu u rješavanju aktualne izbjegličko/migrantske krize. Angela Merkel je prihvatila igru visokog rizika da se upravo na izbjegličko/migrantskoj krizi profilira kao stvarna šefica EU-a, a Njemačka kao europska politička sila.

Dijelom vjerojatno zbog osobne ambicije, dijelom možda zbog buduće ekonomske koristi od sadašnjih migranata u njemačkom gospodarskom razvoju, a dijelom i zato što se takva uloga slijedom njemačke gospodarske snage zapravo podrazumijeva.

Upravljanje izbjegličko/migrantskom krizom je pitanje na kojem će proći ili pasti europski lidership njemačke kancelarke.

Zasad su joj šanse pola-pola. Njezina gotovo matematička manira u vođenju politike, u kojoj lako koristi protivnike i saveznike u trenucima kada ih treba i lako ih se rješava kada postanu višak, preuzimajući nerijetko i njihovo političko naslijeđe, u tome joj može biti od pomoći.

Kancelarka Merkel se, ne trepnuvši, preko noći može preobratiti, iz humanitarke koja selfijima s izbjeglicama/migrantima potiče njihov dolazak, u najodlučniju braniteljicu europskih schengenskih granica. To je njezina prednost i takva je preobrazba na pomolu.

U njemačkim medijima to s dozom cinizma nazivaju preobrazbom iz Majke Tereze u Oca domovine. Slaba je strana njemačke kancelarke u tome što je previše onih u EU-u koji ne žele vidjeti Njemačku kao političkog lidera, a nisu u stanju sami to postati.

Uz to, ključeve izbjegličko/migrantske krize drži ambiciozni turski politički dvojac Erdogan/Davutoglu koji također ima neke uvjete za političku trgovinu s njemačkom kancelarkom, uključujući i ove naše prostore, posebno BiH.

A ni Obama joj nije pomogao prebacujući galantno odgovornost za rješavanje izbjegličko/migrantske krize Europskoj uniji. U toj vrlo neizvjesnoj igri svaki se odgovorni šef države ili vlade, osobito ako je riječ o državama kojih se ova izbjegličko/migrantska kriza izravno tiče, priprema na oba moguća ishoda: da kriza ojača EU, Njemačku i afirmira europske schengenske granice, ali i na mogućnost da kriza porazi i oslabi Njemačku i njezinu kancelarku, schengensku Europu i postane početak za neka druga europska partnerstva.

U tom drugom scenariju, za Hrvatsku bi strateški logičan izbor bilo jačanje suradnje na liniji Baltik – Jadran, što promovira predsjednica Grabar-Kitarović, a politički sponzorira SAD.

No bez obzira na to koja se opcija raspleta ostvarila, ona će promijeniti sadašnju Europu. To više brine što premijer Milanović svojim naizgled krajnje humanim i naizgled nacionalno-prkosnim pristupom izbjegličko/migrantskoj krizi udaljava Hrvatsku od Europe u objema opcijama. Ključno je u objema opcijama da Hrvatska uspostavi efektivni nadzor nad svojom istočnom granicom, koliko je to u ovim kriznim uvjetima moguće.

Milanović kao Veliki Vođa

Milanović čini upravo suprotno: širi histeriju protiv uključivanja vojske u nadzor nad granicom i njezine pomoći u prihvatu izbjeglica/migranata, ruši schengenska pravila u Hrvatskoj afirmirajući ilegalne prelaske umjesto uređenog sustava.

Umjesto da uređenim prihvatom izbjeglica na legalnim graničnim prijelazima regulira količinu ulazaka, sukladno apsorpcijskoj moći i Hrvatske i Njemačke i EU-a, a odgovornost za ostale prebaci Aleksandru Vučiću, on je prepustio Vučiću da vodi hrvatsku izbjegličko/migrantsku politiku.

A za “osvetu” započinje štetne trgovinske ratove sa Srbijom, koje su mnogi europski pobornici zapadnog Balkana veselo dočekali kao obnovu “balkanskih ratova”. Umjesto tihog strateškog savezništva s Orbanom, bez izravne potpore njegovim metodama i retorici, Milanović je započeo potpuno besmisleni verbalni rat s mađarskim premijerom i gurnuo ga u savezništvo s Vučićem.

Zapadnobalkanska ruta hrvatskog premijera u ovoj izbjegličko/migrantskoj krizi suviše je sustavna da bi se mogla pripisati samo njegovu nesnalaženju ili predizbornoj taktici.

Manji bi problem bio da je, pritisnut izazovima koji nadilaze njegove kapacitete, postao Veliki Vođa koji više ne kontrolira sebe.Veći je problem što hrvatski premijer bira balkansku rutu sasvim racionalno i trezveno. Jer samo ga balkanska ruta održava u poziciji vlasti.

višnja starešina

#VIJESTIIKONTEKSTI#VIšNJASTAREšINA