Alter ego režisera Pedra Almodovara u njegovom novom filmu "Tuga i slava" je glumac Antonio Banderas. Casting Banderasa kao avatara Almodovara nije mogao biti bolji i simboličkiji. Almodovar i Banderas su u protekle četiri dekade surađivali na nizu filmova.
Od "Labirinta strasti" i "Matadora", preko "Zakona žudnje", "Žena na rubu živčanog sloma" i "Veži me!", do "Kože u kojoj živim" i "Putnika ljubavnika". Redatelj poznaje glumca u dušu i glumac poznaje redatelja. Vjerojatno nitko od njih dvoje ne zna tako dobro onog drugog.
Zato Almodovar režira svoj naj-film unatrag deset godina i jedan od najboljih u novom mileniju, a Banderas igra vjerojatnu ulogu karijere. "Dolor y gloria" je "meta" film, no njegova metafilmičnost dobiva neko novo značenje angažmanom Banderasa kao gay redatelja Salvadora Malla.
Osim "almodovarovske" frizure, imidža i manira, Mallo će se u filmu, poslije dugo godina, ponovno sastati s glumcem kojeg je sredinom osamdesetih pretvorio u zvijezdu. Je li taj glumac, Alberto Crespo (Asier Etxeandia s majicom na Guns 'N' Roses), ustvari Banderas?
Lako moguće, budući da Banderas nije zakoračio ispred Pedrove kamere od početka devedesetih ("Atame!") do 2011. ("La piel que habito"). U tom pogledu je zanimljivo da Mallo kaže za Crespa kako mu je gluma bolja danas, nakon što je pogledao njihov film prvi put nakon premijere prije 32 godine.
"Trebale su mi 32 godine da se pomirim s ovim filmom", priznaje Mallo. Cilja li Amodovar tu na "pomirbu" s nekim njegovim starim filmom za koji je on/Mallo želio vidjeti je li preživio tih 30 godina ("Laberinto de pasiones"...?) ili ne, Banderasova gluma je definitivno bolja danas.
Lišen prepoznatljivog glumačkog temperamenta, smiren i suptilan, Banderas stvara kompleksan lik i zasluženo je osvojio nagradu na ovogodišnjem Cannesu. "Bolji glumac nije onaj koji plače nego onaj koji se bori suspregnuti suze", Mallo govori Crespu, možda i samome sebi, tj. Banderasu.
Iako je, jasno, oblikovan prema Pedru, Mallo je više od impersonacije Almodovara i može stajati kao zasebna jedinka, osoba iz svijeta kinematografije (glumac, redatelj) kojoj se po glavi vrte sjećanja na djetinjstvo i filmove dok propituje svoju filmsku ostavštinu, pa i sam život suočen s godinama i smrtnosti.
"To su se tvoje oči promijenile, film je isti", jedna je od krucijalnih rečenica u "Tugi i slavi". Oči, film, gledanje, odrastanje, sazrijevanje. Možda je Almodovar mogao snimiti "Dolor y gloria" i ranije, ali on ne bi imao istu težinu u smislu ispovjedne i spasonosne naravi kao sada za njega, Banderasa i filmofile koji su odras(ta)li s njim.
"Kinematografija me spasila", otkriva Mallo. Na vrhu njegove DVD kolekciji uspjeli smo opaziti Pasolinijev klasik "Mamma Roma", na jednom zidu, pak, plakat Fellinijeva "8 ½". Penelope Cruz nanovo ("Vraćam se") podsjeća na Annu Magnani, ovaj put u ulozi Mallove/Almodovarove majke Jacinte.
A "Tuga i slava" jest metafilmski "Osam i pol" na osoban Pedrov način, s više sjećanja i manje fantazija prilikom vizija prošlosti. "Kino mog djetinjstva je mirisalo na ljetni povjetarac", započinje Mallo jednu od svojih reminiscencija na djetinjstvo kad se na ekranu vrte kadrovi Marilyn Monroe ("Niagara"), Warrena Beattyja ("Sjaj u tami")... i listaju se filmski žurnali s Tyroneom Powerom.
Flešbekovi s Jacintom i malim Mallom/Almodovarom su divno režirani i nedvojbeno formativni za redatelja i u intimnom, ne samo filmskom smislu, a prošlost je u direktnoj vezi sa sadašnjosti, od prvog pogleda na nago muško tijelo do ponovnog susreta s ljubavi života.
Sjećanja na djetinjstvo posjećuju Malla kad drijema, tipka novi scenarij nazvan "Prva želja" ili je pod utjecajem droge nakon pušenja heroina s aluminijske folije kojom liječi "bolesti duše". Engleski naziv filma "Pain and Glory" ističe bol koja je formirala Almodovara/Malla kao čovjeka i filmaša.
Nema umjetnosti bez boli, ali ni boli bez umjetnosti, odnosno filma bez života ni života bez filma. Mallo je navučen na drogu, a za Almodovara je film droga, njegova najveća ovisnost, neraskidivo povezana s životom. "Bez filma moj život je besmislen", zaključuje Mallo u ime Pedra. Jedan pomak kamere unatrag na kraju "Tuge i slave" otkriva da je Almodovarov film re-kreacija (njegova) života.
Uskoro u kinima nakon splitske 'Kinoteke'
Film se premijerno prikazao ljetos na u Puli, nakon čega je uslijedila projekcija na festivalu u Vukovaru. Upravo taj festival gostuje naredna četiri dana u Splitu. Ciklus "Vukovar u Splitu" otvara upravo "Tuga i slava" ovog četvrtka u 20h, a Splićani će još u petak, subotu i nedjelju moći vidjeti i "Bogu hvala" Francoisa Ozona, te laureate Cannesa ("Parazit") i Berlinalea ("Sinomimi"). Almodovarov film u redovnu kinodistribuciju kreće 28. studenoga.