Ekskluzivni razgovor s Johnom McTiernanom na FEST-u bio je sjajan podsjetnik na karijeru jednog od najvećih žanrovskih redatelja modernog Hollywooda. McTiernan se prisjetio svojih blockbusterskih klasika ("Predator", "Umri muški 1&3", "Lov na Crveni Oktobar"), ali i financijskih promašaja poput "Posljednjeg akcijskog junaka" i "Ubojitih namjera".
U potonje spada i "Trinaesti ratnik" (1999.), pušten u kina istog ljeta kao i McT-jeva komercijalno znatno bolje ostvarena, a dvostruko jeftinija "Afera Thomasa Crowna". "The 13th Warrior" je koštao debelo preko 100 milijuna dolara, da bi povratio samo 60-ak, i to u svjetskim kinima, dok njegova zarada u američkima nije brojala ni 33.
Prema tim brojkama čak i "Last Action Hero" može proći kao kinohit. "Trinaestom ratniku" nije bila naklonjena ni McT-ju inače sklona kritika. Pače, kritičari su ovaj film sasjekli kao nijedan McTiernanov dotad, pa ni "Posljednjeg akcijskog junaka".
McTiernan nije mogao sakriti razočaranje na FEST-u što je "The 13th Warrior", tako dekapitiran od kritike i ignoriran od publike, ubrzo pao u zaborav, odakle ga vadimo ususret prikazivanja na HTV-u za 20. godišnjicu. Iako, redatelj je svjestan da film nije ispao do kraja onako kako ga je on zamislio i kaje se zbog toga što je počinio jednu ključnu grešku.
"Spielberg je bio pametniji od mene i snimajući 'Jurski park' nije puštao autora romana Michaela Crichtona na set filma", izjavio je McT. Kao producent ekranizacije vlastita romana "Eaters Of The Dead", Crichton se počeo miješati McT-ju u posao, nadosnimio par scena bez njegova znanja i preuzeo nadgledanje krajnje postprodukcije.
Razlika između dvije vizije filma najbolje se ogleda u liku Majke kanibalskog plemena tzv. žderača mrtvih koje napada sjevernjačka sela. Ona je u McTiernanovim očima bila mitska starica, a u Crichtonovim zgodna mladica s pojavnošću srednjovjekovnog top-modela, kakvom je na koncu i portetirana u filmu.
Crichtonov populističkiji blockbusterski upliv s atraktivnijom viđenjem povijesti za dvijetisućite kompromitirao je McTiernanovu viziju povijesne akcijske avanture ("Sedam samuraja" Akire Kurosawe, "Hrabro srce" Mela Gibsona) uronjene do koljena u blato, tj. iskovane iz mitološkog fantazijskog podžanra "mača i magije" ("Conan Barbarin" Johna Miliusa) i legende o Beowulfu, ali ona svejedno većim dijelom prožima "Trinaestog ratnika".
Ako neravnomjerni, no odveć podcijeneni "The 13th Warrior" nije stopostotno McT-jev, njegov autorski pečat se svakako zascijeca unutar filma. Briljantni akcijski (krupni) kadrovi, sukob civilizacija, običaja ili svjetova (izvanzemaljsko/zemaljsko u "Predatoru", Amerika/Europa/Rusija u "Die Hard" i "The Hunt For Red October", filmsko/stvarno u "Last Action Hero"), junaci ili negativci sa stranim akcentom, grupa ljudi u borbi s misteroznim protivnikom...
Junak filma je tamnoputi arapski veleposlanik Ahmed Ibn Fahdlan u tumačenju Antonija Banderasa, prognan iz domovine i nevoljko unovačen u redove dvanaestorice plavokosih Vikinga kao "trinaesti ratnik", "netko tko nije Sjevernjak", kako bi im pomogao spasiti sela/kraljevstva od strašnih napadača. "Ja nisam ratnik", sumnja u sebe Ahmed. "Bit ćeš vrlo brzo", uvjeravaju ga. I hoće.
Dotad, McTiernan postavlja tihu scenu koja prikazuje kako Ahmed uči vikinški jezik slušajući razgovore da bi se svi našli na engleskom sa ili bez akcenta, izvrsno režiranu/montiranu na tragu one veličanstvene montaže Conanova odrastanja u Schwarzeneggera kad okreće "kotač boli".
Tišina prevladava u prvoj trećini filma, odnosno ozračje misterije u šumama obavijenima maglom bitnije je od akcije. Utjecaj "Predatora" je najviše evidentan. Ahmed i Vikinzi ne znaju točno protiv koga se bore, izuzev toga da dušmani "dolaze s maglom" i "plamenom zmijom" koja bljuje vatru, te "žderu mrtve".
Žrtve su pronađene oglodane i imaju tragove pandži ("mogu rastrgati drvo"). Čini se kao da je Predator sam bio tu. Prvi silazak s brda "žderača mrtvih" svojski bilda anticipaciju i budi maštu. Jesu li to čudovišta? Ljudi-medvjedi? Imaju li nadnaravnu snagu?
Kad se pokaže kako im se krv doima dovoljno stvarno i da oni nisu nekakvi demoni, već Wendoli, neandertalski ljudi odjeveni u kožu medvjeda, a da je "plamena zmija" formirana od sjaja njihovih baklji, film mijenja žanrovski registar od kvazi-fantazije do historijske akcije.
I to ga je sigurno koštalo publike u godini "Matrixa", kad je akcijska kinematografija napravila korak naprijed prema digitalnoj slici i počela tjerati klasične junake u ropotarnicu povijesti. Možda bi taj međužanrovski prijelaz bio konvencionalniji i više razočaravajuć bez autorskog dodira velikog režisera kakav je McT.
Redatelj čvrsto stišće mač "Conana" i doziva Miliusov epski ton kadrovima jahača s bakljama i scenama surova mačevanja, oplemenjenim raskošnom simfonijskom glazbom Jerryja Goldsmitha nalik heavy metal operi, a završnica na kiši je posveta Kurosawi, uveličana recitiranjem vikinške poeme herojsko-ratničkog ushita za Valhallu.
Da je "Trinaesti ratnik" kao McTiernanov "Praiskonski akcijski junak" definitivno stremio prema nečem (pra)povijesnom, ne fantazijskom, svjedoči i scena prije finalne bitke. Vikinzi i Ahmed otkrivaju da je sjedište Wendola spilja. Primordijalno.
Čeh kao Beowulf
Vođa Vikinga se zove Buliwyf, da poveznica s Beowulfom bude neskrivenija. Glumi ga Čeh Vladimir Kulich, a McTiernan je u toj ulozi vidio Arnieja. "Trinaesti ratnik" se ove 16. listopada prikazuje na HTV2 u večernjim satima.