Sunce je moralo zaći i pasti noć (na Zemlji) da bi se uhvatila potrebna atmosfera i počeo pisati tekst o “Tajanstvenom vlaku“ (1989.), četvrtom filmu Jima Jarmuscha. “Mystery Train“ je jedan od onih noćnih filmova, idealnih za gledanje poslije ponoći. U to vrijeme marginalci i njima sličan (polu)svijet izlaze na prazne ulice i u polupune kafiće, prijavljuju se u trošne, opskurne hotele itd. Takav svijet je utjelovljen i u sporednijim likovima “Tajanstvenog vlaka“, među ostalim od strane Toma Noonana i frontmena Clasha Joea Strummera.
Noći bolje odgovara i glas Toma Waitsa u vokalnoj ulozi radio DJ-a, naslijeđenoj iz Jarmuschova prethodnog filma “Pod udarom zakona“, koji pušta proganjajuću pjesmu “Blue Moon“ Elvisa Presleyja. Noću i jedan Screamin' Jay Hawkins može biti recepcioner hotela s portretom Elvisa na zidu svake sobe i slušati priče mladog portira (Cinque Lee) kako bi The King u vrijeme smrti težio 293 kilograma da je bio na Jupiteru. Veći dio Jarmuschova humorno-dramskog triptiha, preteče njegovih omnibusa “Noć na zemlji“ i “Kava i cigarete“, ali i “Četiri sobe“, odvija se noću i u svakom od tri segmenta noć je dominantna.
Prirodno za redatelja koji je noćna ptica, kao i mnogi njegovi autsajderski likovi, od ovih iz “Mystery Train“, preko onih u “Night On Earth“, do vampirskih protagonista recentnijeg ostvarenja “Only Lovers Left Alive“. Za Jarmuscha je noć atmosferičnija od dana, stoga je ovaj film atmosfere omotao njezinim mekanim ruhom. Noć je, usto, manje užurbana od dana. A Jarmuschu se u “Tajanstvenom vlaku“ nikud se ne žuri. Film koji je definirao pojam “jarmuschovski“ giba se brzinom umornog vlaka koji je ušao u naseljeno područje i približava se stanici.
Jarmuschovi filmovi poput ovoga zapravo jesu vlak u odnosu na moderne filmske avione, a redatelj njihov strojovođa. S njima se možete voziti čak i ako nemaju precizno odredište, niti znate gdje su sve prethodno bili. Kroz njihove prozore možete vidjeti i pojmiti američke gradove, mitska mjesta popkulture tako privlačna strancima, pa i zagledati se u ljude na usputnoj stanici. “Mystery Train“ staje u Memphisu. Mjestu Elvisa i “Sun Studija“. Mjestu gdje je rođen rock 'n' roll.
Mjestu veoma nalik napuštenom/zapuštenom Detroitu iz “Samo ljubavnici preživljavaju“. Elvisova veselica “Mystery Train“ uvlači se u zvučnu sliku filma sa stihovima “Train I ride/Sixteen coaches long“, no “Tajanstveni vlak“ je više sjetna “Blue Moon“, pjesma koja svira u sva tri njegova dijela. U prvome dijelu nazvanom “Daleko od Yokohame“ dvoje mladih japanskih turista s jednim crvenim koferom, Jun (Masatoshi Nagase) i Mitzuko (Yuki Kudoh), dolaze u Memphis, premda je njemu draži Carl Perkins od njoj obožavana Elvisa.
U drugome, “Duhu“, friška udovica Luisa (Nicoletta Braschi) prisiljena je prenoćiti u Memphisu na putu da u Italiju dovede ostatke mrtvog supruga i odsjeda u istom hotelu “Arcade“ kao i Japanci, kamo će se skloniti od sumnjivih tipova s ulice i podijeliti sobu s uplašenom Dee Dee (Elizabeth Bracco) u bijegu od momka. U trećem, “Izgubljenima u svemiru“, u hotel dolazi problematični Britanac Johnny zvani Elvis (Strummer), inače dečko Dee Dee, zajedno sa prijateljem Will (Rick Aviles) i njezinim bratom, bricom Charliejem (Steve Buscemi), i to nakon što su opljačkali dućan s alkoholom.
Svaki segment ima svoje draži s povremenim “jarmuschovskim“ nagnućima ka redateljskom “cool“ pozerstvu, a kadrovi iz prvoga najviše su se usjekli u pamćenje, konkretno onaj kad Mitzuko pokušava nasmijati Juna tako što se našminka jarkocrvenom šminkom i ljubi ga dok oboje ne počnu sličiti na djecu zamazanu crvenim sladoledom. Pored hotela kao mjesta radnje i Elvisa koji nije napustio zgradu i njegov duh bdije negdje u zakutku kadra, tri segmenta su povezana i pucnjem pištolja u susjednoj sobi - hitac se čuje u prvom i drugom, a vidi tek u trećem, čime je Jarmusch obrnuo Čehovljevu maksimu.
Dakako, titularni vlak zvan čežnja je također poveznica, prolazeći kroz Memphis i samo se jedan put zaustavljajući da iskrca Japance - za njim u odsudnim trenucima čeznutljivo gledaju protagonisti prve i treće priče. Kroz Memphis prolazi i Jarmusch sa svojom kamerom i zaustavlja se da posnimi njegove ulice s trgovinama bez zaposlenika i zatvorenim singl-kinima poput legendarnog “Lamara“ koji će u nekoliko navrata nostalgično okupirati kadar, ali završava film u (auto)ironično optimističnoj noti. Nakon noći dolazi dan, poslije noćnog vlaka dolazi jutarnji.
'Misterioznim vlakom' do 'Granica kontrole' i Patersona'
Masatoshi Nagase se godinama kasnije pojavio u Jarmuschovu “Patersonu“, igrajući lik koji posjećuje rodni grad njegovog pjesničkog heroja Williama Carlosa Williamsa, a filmove povezuje i bar imena “Shades“. Youki Kudoh se, s druge strane, pojavila u redateljevim “Granicama kontrole“.