
Hat-trick postigla je Isabelle Huppert 2016. godine. Legendarnu francusku glumicu gledali smo u čak tri filma na velikim ekranima hrvatskih kina ili festivala, “Pričama s asfalta“, “Elle“ i “Sve što dolazi“, od čega su potonja dva bila zapažena u Cannesu i Berlinu, a prvi bio miljenik publike FMFS-a. “Elle“ je u konačnici u svijetu zasjenio “L'Avenir“/“Things To Come“ nakon što je Isabelle Huppert za tu ulogu nominirana za Oscara, a i “Asphalte“ ga je u Splitu ostavio iza sebe, osvojivši (naj)veću ocjenu gledatelja FMFS-a.
No, “Sve što dolazi“ redateljice Mije Hansen-Løve, nagrađene Srebrnim medvjedom za režiju ovog filma na Berlinaleu, ne zaslužuje biti u trećem planu. To što je “L'Avenir“ običniji od neobične i ekstraordinarne Verhoevenove “Elle“ ne znači da ga treba zaobići sad kad je krenuo u redovnu kinodistribuciju. Konačno, Isabelle je jednako dobra kao u “Elle“, ako ne i bolja, vrijedna oskarovske nominacije i za ovu izvedbu. Prilažemo njezin glumački “masterclass“ u sceni kad, sva u suzama, kroz prozor busa vidi supruga s novom ženskom i plač trampi za smijeh.
Huppert nastupa u ulozi srednjoškolske profesorice filozofije Nathalie, sredovječne žene podatne za lakšu gledateljsku identifikaciju od njezina lika iz “Elle“, makar je glumica igrala u svom prepoznatljivom stilu s blagom distancijom i naizglednim manjkom ljudske/ženske ranjivosti u situaciji koja to zahtijeva. Do polovine filma Nathalie će se naći na životnom raskrižju - muž Heinz (André Marcon) je napustio i njihova djeca su otišla svojim putem, njezina majka Yvette (Edith Scob) je umrla i propao joj je ugovor za (re)izdavanje knjige.
U pregovorima sa izdavačima zrcali se cijeli film. Izdavači žele da Nathaliein udžbenik bude atraktivniji i manje ozbiljan. Predlažu joj dizajn koji, smatra ona, “izgleda kao reklama za bombone“, s čime se, dakako, ne slaže. Možda bi hollywoodski producenti istovjetno reagirali na sastanku s redateljem američke srednjostrujaške verzije “Things To Come“ ili nekog slično postavljenog filma – samo neka je privlačan, ne odveć ozbiljan, šaren i sladak poput bombona.
Međutim, Hansen-Løve i Huppert ne pristaju podilaziti tzv. prosječnom gledatelju, što je vidljivo i po tome da Nathalie odlazi u kinu na projekciju “Ovjerene kopije“ Abbasa Kiarostamija, a ne neke hollywoodske romantične komedije. Ukus za kulturu je na razini u filmu. Nathaliein bivši učenik, pisac Fabien (Roman Kolinka, francuski Bradley Cooper), sluša CD Woodyja Guthrieja, idola Boba Dylana. “Dobra glazba“, kaže Nathalie kojoj je bivši suprug na početku filma rekao kako “muziku treba gledati, ne samo slušati“.
“Sve što dolazi“, pak, treba gledati i slušati. Film je umjeren u glazbenoj pratnji u odnosu na redateljičin prethodni uradak (DJ-evski “Raj“) i zapravo tek na kraju kulminira obradom klasik-balade “Unchained Melody“, no prepun je intelektualno ispunjavajućih konverzacija i zapažanja poput toga da “u umjetnosti postoji istina ustanovljena vremenom“. Na koncu, Nathalie je profesorica filozofije i nekadašnja “šezdesetosmašica“ koja predaje učenicima o Jean-Jacquesu Rousseauu i često dolazi u opoziciju s “radikalnim“ Fabienom koji je otkrio filozofiju zbog njezinih predavanja i u kući na planinama drži i knjigu Slavoja Žižeka.
Njihovi dijalozi odvijaju se u trenucima dok Francusku potresaju prosvjedi i štrajkovi zbog reforme, a na TV-u se ukazuje Sarkozy. Zbog toga se Fabien možda i odvažio na alternativni stil života u osami na planini kamo je došao “praviti sir i pisati“. Sociopolitički kontekst je zanimljiv dodatak filmu, no “L'Avenir“ je prije svega drama o ženi koja prolazi kroz promjenu u životu i uspijeva nastaviti živjeti dalje unatoč smrti majke, bračnoj nevjeri i razvodu, čak i pronaći i osjetiti “slobodu“, iako ženama to uspijeva “samo u filmovima“. To je i tankoćutan, pa i osnažujući portret sredovječja iz njezine perspektive koje Hansen-Løve prvi put istražuje, prethodno se baveći mladosti. Isabelle odlično utjelovljuje ženu u tom razdoblju sa svim razočaranjima koje ono nosi, ali i nadanjima u “sve što dolazi“.
Dite Mediterana
“Sve što dolazi“ je došao u kina u distribuciji Kino Mediterana, odnosno FMFS-a. To nije prvi film u njihovoj distribuciji. Led je 2014. godine probila španjolska “Snjeguljica“.