StoryEditorOCM

STAZE SLAVE Vojniku Ryanu nema spasa

23. kolovoza 2017. - 10:58
Staze-slave8

Juriš Čudesne žene preko “ničije zemlje“ Prvog svjetskog rata u spektaklu “Wonder Woman“ slavi trijumf (super)junaštva u punom koloru, na filmu i u životu. Seksi Wonder Woman se akcijski elegantno probija kroz blato zapadnog fronta mameći metke i bombe iz njemačkog mitraljeskog gnijezda koje potom s lakoćom odbija od sebe. Gledajući njezinu “one-woman army“ ofanzivu u filmu redateljice Patty Jenkins vjerujemo u (nad)čovječnost. Ona nam daje nadu u bolje sutra.

S druge strane, osjećaj je krajnje drukčiji kad u sličnoj akcijskoj sekvenciji “Staza slave“ (1957.), najboljeg filma s tematikom Prvog svjetskog rata i jednog od najboljih s potpisom Stanleyja Kubricka, gledamo proboj Kirka Douglasa i njegovih trupa prema Nijemcima, u uzaludnom pokušaju osvajanja kote zvane Ant Hill. U toj sceni, prvoj tako velikoj i realističnoj u nekom ratnom filmu, svojevrsnom iskrcavanju na Normandiju u povojima (“Spašavanje vojnika Ryana“), nema raznobojnog herojstva i gracioznog posezanja za junačkim usporenim pokretima.

Slika je crno-bijela, odgovara boji sivoga dima i blata, a kadar geometrijski, dug i gotovo neprekinut, odigran u realnom vremenu, s kamerom kako klizi po rovovskoj crti s desne na lijevu stranu. Kamera u filmu “Paths Of Glory“ postavlja standarde na bojištu (anti)ratnog filma i, kao da je sama vojnik u jurišu, slijedi trupe većinski osuđene na smrt ili ranjavanje kroz rovove i bodljikave žice, prolazeći preko beživotnih tijela, netom stradalih pred našim očima zasutim komadićima blata, granata i šrapnela topničke i ine vatre.

Na kraju nitko od vojnika nije došao do njemačke žice. Preživjeli su se povukli i bili proglašeni kukavicama čijim žilama teče mlijeko, ne krv. Nema Wonder Woman da spasi dan. Nema ni “wonder man“ junaka i pobjednika, samo gubitnika. Naspram “Wonder Woman“, gledajući ovu scenu iz “Staza slave“, četvrtog igranog filma u Kubrickovoj karijeri, ne vjerujemo u ništa, kamoli čovječnost. Nada nam se ulijeva samo u lošije sutra. Optimistična Jenkins budi najbolje od ljudskosti, a pesimistični i cinični Kubrick najgore.

“Postoje trenuci kad se stidim što sam čovjek, ovo je jedan od njih“, možemo uzeti riječi iz usta idealističkog pukovnika Daxa (Douglas u jednom od glumačkih vrhunaca). Jezgrovit, ekonomičan, neposredan, “Paths Of Glory“ je definitivno zacementirao temelje Kubrickove mizantropije i režije uopće, posluživši kao preludij za “Dr. Strangelovea“ i “Full Metal Jacket“ s portretom vojnog ludila na visokim pozicijama/sveopćeg ratnog apsurda i zapovijedima poput “čuvaj pušku pa će i ona tebe čuvati“.

Antimilitaristički Kubrick je nanišanio sustav vojne hijerarhije i vodi rovovsku bitku protiv njega, jednako aktualnu prije 60 godina i danas, kad se stotinjak metara nečijeg teritorija još uvijek osvaja po cijenu stotina tisuća života. “Umrli su divno“, bubne general Mireau (George MacReady) kojemu nadređeni časnik, Broulard (Adolphe Menjou), zapovijeda napad na Ant Hill. Mireau smatra da je teško sačuvati tu poziciju, kamoli je osvojiti, no Broulard mu nudi treću generalsku zvjezdicu ako pokuša s prihvatljivih 55 posto žrtava.

Kako je Mireauu u konačnici više stalo do vojnih počasti, nego vojnika, on pristaje i naređuje pukovniku Daxu da povede napad. “Nisam bik, ne morate mi mahati zastavom“, kaže Dax kad ga Mireau pozove na domoljublje, “zadnje utočište ološa“ (Samuel Johnson), ali je prisiljen poslušati naredbu i povesti u startu nemogući napad. Ološ caruje u glavnom stožeru. Svjestan fijaska, Mireau ne preza zapovijediti satniku da topovi zapucaju na vlastite položaje ne bi li vojnike pogurao naprijed, a onda, da zaštiti svoju reputaciju, naređuje (farsično) suđenje i strijeljanje trojice vojnika, žrtvenih jaraca, zbog kukavičluka pred neprijateljem, jer “treba tu i tamo upucati čovjeka da se sačuva disciplina“.

Budući da je ovo Kubrickov film, nesretnici će zaista biti strijeljani i nema im spasa usprkos tome što je Dax saopćio Broulardu da je Mireau naredio granatiranje vlastitih redova. Njihove su reakcije razorne pred smaknuće, kad ih kamera prethodi dok polako, ali sigurno koračaju prema stupovima za strijeljanje. Jedan će početi kumiti i plakati, drugi upasti u filozofiju (“Ovaj žohar će ujutro biti živ, a ja mrtav“). Vojnici pogibaju za više ciljeve na bojištu ili izvan njega, oni su pijuni na šahovskoj tabli dvoličnih, moralno kvarnih generala koji sa sigurnog položaja izdaju naredbe drugima da ginu umjesto njih.

Frapantan je kontrast između generala/glavnog sjedišta nalik aristokratskom dvorcu i vojnika/baraka u blatu gdje mali ljudi raspravljaju o tome bi li radije stradali od strojnice ili bajunete, te boje li se smrti ili samo umiranja, posebice kad Kubrick pođe s Daxom u obilazak rovova stupajući kamerom ispred njega. Rat se u ovom filmu žešće vodi između francuskih generala i vojnika, a ne Francuske i Njemačke. Na koncu konca, Nijemci se ni u jednom trenutku bitke ne vide kao i u “Dunkirku“.

Njemačku samo predstavlja preplašena Nijemica drhtava glasa (Susanne Christian; buduća Kubrickova supruga), uzgred jedina žena u filmu, koju vlasnik kafića u završnim “feel bad“ kadrovima izvodi na pozornicu kao zarobljenicu da zabavi pripite francuske vojnike, komentirajući njezine obline i manjak talenta, uz glasno odobravanje publike. Kad ona zapjeva, buka se utišava i pjesma (“The Faithful Hussar“) dovodi vojnike do ruba i preko ruba suza. Gorka, ironično iskupnička scena, vjerojatno i najemotivnija u Kubrickovu opusu, nakratko ogoljuje svu besmisao rata i vojevanja do krajnjih granica prije povratka na novu-staru bojišnicu.

100 godina Kirka Douglasa

“Staze slave“ bile su zabranjene za prikazivanje u Francuskoj gotovo punih 20 godina, sve do 1975., kad su definitivno stekle status klasika. Zanimljivo, Kirk Douglas je rekao kako nije trebao čekati 50 godina da zna da će film “uvijek biti dobar“. “Postoji film koji će uvijek biti dobar, godinama odsad. Ne trebam čekati 50 godina da bi to znao. Znam već sada“, izjavio je glumac. “Paths Of Glory“ se prikazuje danas na HTV3 i otvara ciklus “100 godina Kirka Douglasa“.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. svibanj 2023 12:18