StoryEditor
Kolumneglava u balunu

Stanić i Kepčija imaju šest mjeseci popusta: nakon toga će i oni na gingolu, ovisno o rezultatima i naznakama postaje li Hajduk jači

Piše Zdravko Reić
19. prosinca 2019. - 22:01
rgx time: 3.0994415283203E-5

Hajduk je tako, navodno, krenuo u zaokret stručne politike obzirom da je predsjednik „bijelih“ Marin Brbić predstavio svoj izbor: savjetnika Marija Stanića i sportskog direktora Ivana Kepčiju. Brbić se do sada baš i nije istakao svojom selekcijom stručnih kadrova (Sergije Krešić, Jens Andersson, Goran Vučević, Saša Bjelanović), koji su uglavnom bili autogolovi. Jedini plus Brbić je dobio, osim svojih sposobnosti računovođe, na račun angažmana Bore Primorca za šefa Akademije. Ovog puta Brbić je čvrsto stao uz tandem Stanić&Kepčija čim se odlučio na ugovore s njima do ljeta 2023., dakle do kraja predsjednikova mandata.

O tome da za šefa struke dolazi Mario Stanić naslućivalo se odavno, pa i znalo, dok je Kepčija nekako izronio po izboru savjetnika. Razlog tome je formalna činjenica da Stanić nema potrebne papire da bi dobio licencu za sportskog direktora pa se uvukao u ulogu savjetnika, ali isto tako nema ni potrebna znanja, kojima evidentno raspolaže Kepčija. U stvari, Stanić ima neka iskustva, prošao je brojne klubove, automatski i trenere i sportske direktore, pa bi prema tome trebao imati ideju kako voditi struku, dok mu asistent služi da tu njegovu ideju uobliči.

Angažmanom Stanića i Kepčije nastavlja se, na neki način uvoz aktera iz Zagreba, bolje je kazati iz Maksimirske šume, to jest Dinama. Javio se Romeo Jozak, prvak među laptopašima, čovjek izvanrednih sposobnosti uvjeravanja, vrlo sugestivan, sasvim sigurno teoretski vrlo potkovan.

- Hajduk uzima Dinamove ljude, jer svoje godinama nije odgajao – rekao je Robertu Šoli (SN). Zato je logično da su iz Poljuda prisiljeni tražiti ljude sa strane među onima koji su bili dio najuspješnijeg klupskog programa u Hrvatskoj.

Dakle Dinama, u kojem je Jozak bio šef omladinske škole, kasnije se vinuo i do uloge tehničkog direktora HNS-a. U tim ulogama Jozak je dobio mogućnost upoznavanja, do u detalja, stanja u našim klubovima, posebno otkrivanja najtalentiranijih dječaka, koje je onda Zdravko Mamić odvodio u Dinama.

Jozak me fascinirao, u jednoj od mojih razgovora u talk showu „Istinom do gola“, svojim znanjem o dimenzijama ne samo dječaka i mladića iz škole nogometa Hajduka nego i poznavanjem statusa (čak i imena) njihovih roditelja. Jozak se znao okružiti i mladim, talentiranim trenerima, faktički je stvorio jezgru iz koje su na Poljud stizali Krešimir Gojun, Siniša Oreščanin, Mario Despotović (trener druge momčadi Hajduka) i još neki, pa sada i dotični Kepčija.

Tako je Jozak lansirao Kepčiju, koji se hvalio kako mu je „čast surađivati s Jozakom, svojim mentorom“, pa su se zajedno našli na poslu u varšavskoj Legiji, gdje je puklo njihovo prijateljstvo. U međuvremenu se saznalo da je strateški udžbenik pod naslovom „Razvojni program HNS-a“, u stvari sročio Kepčija, dok mu je Jozak dao formalnu snagu. Dakle, bez obzira što Kepčija (rođen Istrijan, odnosno Porečan) vuče nogometne korijene iz Dinama, ipak se dade zaključiti da on teoretski, kao i Jozak, zna mnogo. Onu praktičnu stranu posla ima Stanić, pa kad još dobiju trenera po svojem ukusu, vjerojatno Igora Tudora, onda bi to zaista mogao biti tercet, koji će Hajduka napokon odvesti u uspješniju budućnost.

Ipak treba zabilježiti da je prvi potez Stanića bio u prazno, a to je njegov navodni pokušaj da se najprije nađe i objasni sa sada bivšim trenerom Damirom Burićem. Gledaj čuda, Stanić je planirao raspravu s Burićem, koji to nije dočekao nego je otišao u Austriju u potragu za novim klubom.

Logično je da se Stanić odlučio za angažman u Hajduku poodavno, pogotovo kad je Bjelanović podnio ostavku. Jednako tako je normalno da se odmah dao u potragu za trenerom i igračkim prinovama. Automatski, mogao je, barem preko predsjednika Burića, isposlovati sastanak s Burićem, radi tajnosti makar u Zagrebu i okolici kad su „bijeli“ tamo igrali. Bjelodano je da Burić, ako ništa drugo, a ono zaslužuje respekt, to jest po svim pravilima pristojnosti moralo mu se službeno najaviti dolazak Stanića, a on svoje namjere.

Stanić, kao i drugi koji su dolazili na Poljud i zauzimali važne funkcije, pledira za strpljenje, treba mu vremena da posloži svoje kockice. No, vremena baš i nema, Stanić se brzo mora iskazati izborom trenera, ali i na planu dovođenja prinova, jer je za Hajduka zimski prijelazni rok daleko važniji od ljetnog.

A tu je, u poznavanju nogometnog tržišta, Stanić baš doma. On se ostavio igranja 2004., nije ga bilo nigdje sve do 2011. kad je sa svojim prijateljima Goranom Vlaovićem i Borisom Živkovićem osnovao menadžersku agenciju BGM sport. Tako je svih ovim osam godina, obilazio terene, pratio utakmice, tražio igrače.

Ali, neka Stanića i Kepčije kao novih stručnih snaga „bijelih“, navijače Hajduka ne treba žuljati njihova prošlost. Bitna je sadašnjost i budućnost, uz napomenu da taj tandem ima popust za djelovanje u slijedećih pet, šest mjeseci, pa su onda i oni na gingoli, ovisni o rezultatima kako u formiranju igračkog kadra, tako i po igrama i naznakama da je Hajduk sve jači.

#MARIO STANIć#IVAN KEPčIJA#HADUK

Izdvojeno