Podjela Europskih Oscara ostavila je u sjeni jednog od favorita s čak četiri glavne nominacije za nagradu (film, režija, scenarij, glumica). "Sretni Lazzaro" redateljice i scenaristice Alice Rohrwacher ("Tijelo nebesko") i okitio se samo nedavno uvedenom studentskom nagradom European University Film Award za koju su glasala 22 studenta iz 22 europske zemlje.
No, talijanskoj filmašici ostaje utjeha da je "Lazzaro felice" osvojio priznanje za najbolji scenarij u Cannesu, kao i to da je apsolutni laureat dodjele EU Oscara Pawel Pawlikowski ("Cold War") bio pun hvale na račun nje i njezina filma. "Svi filmovi i filmaši iz konkurencije su sjajni, osobito Alice Rohrwacher. Ona je jedinstveni autor. Mislim da je Alice divan glas filma i divim joj se", izjavio nam je Pawlikowski u intervjuu.
Rohrwacher je nedvojbeno jedinstvena redateljica prepoznatljiva rukopisa u svijetu festivalskog arta, a iako još uvijek treba snimiti istinski veliki film, remek-djelo, sve je bliža tome. Nakon "Čuda", nagrađenih Grand Prixom u Cannesu 2014., "Sretni Lazzaro" je drugi uzastopni redateljičin pogodak, film koji se poziva na klasike talijanske kinematografije i poigrava konceptom vremena.
Klasici Federica Fellinija, Ermanna Olmija ("Stablo za klompe"), Vittorija De Sice ("Čudo u Milanu")... referentna su vizualna i tematska točka filma. Od talijanskog neorealizma "Lazzaro felice" nasljeđuje socijalni podtekst i angažman naturščika pred kamerama, uključujujući dva glavna mlada glumca, Adriana Tardiola u ulozi Lazzara i Luce Chicovana kao Tancredija, no režiran je u skladu s estetskim parametrima novovjekog festivalskog arta.
Sve to "Sretnog Lazzara" čini nekakvim predstavnikom talijanskog neo-neorealizma, posebice što Rochwacher u prakticiranju magičnog realizma dodaje prefiks "neo(realism)". Tako, "Sretni Lazzaro" je ovovremen, ali istodobno i bezvremen film. Osjećaj gotovo apstraktne bezvremenosti nametnut je od samoga početka, ambijentirana u izolirano talijansko selo, kad kamera ulazi u vremešnu kuhinju pretrpanu siromašnim beračima duhana različitih generacija koji rade za markizicu Alfonsinu De Lunu (Nicoletta Braschi, supruga Roberta Benignija), "kraljicu cigareta" smještenu u luksuznoj vili iznad polja.
De Luna je mučiteljica i eksploatatorica i u očima njezina buntovna sina tinejdžera Tancredija, kamoli seljana, ali toga je barem svjesna. "Ja njih eksploatiram, oni eksplatiraju ovog jadnika", govori ona sinu Tancrediju misleći na Lazzara. Zaplet počinje kad sin pobjegne od kuće i prikaže to kao otmicu uz pomoć Lazzara, anđeoskog momka s "licem poštenjačine". Upravo je glazba koju sluša Tancredi nekakav vremenski orijentir filma.
U jednoj sceni se čuje eurodance hit devedesetih "Dreams (Will Come Alive)" sastava 2 Brothers On The 4th Floor. U protivnom, da nije bilo toga, Tancredijeve odjeće i ukazanja jednog (starijeg) mobitela na preklop, mogli bismo pomisliti da se priča odvija početkom, a ne krajem 20. stoljeća, ako ne i ranije. "Lazzaro felice" je zamrznut u vremenu poput samoga Lazzara koji ostaje potpuno isti kad nastupi magični neorealizam i nađe se u budućnosti, dok su svi drugi bivaju stariji koju dekadu, poput Tancredija (tada ga igra Tommaso Ragno) i Antonije (najprije Agnese Graziani pa redateljičina sestra Alba Rohrwacher).
Za njega vrijeme kao da nije prolazilo, za njih jest, ali osim godina i mjesta (selo-grad) nije se ništa promijenilo u njihovu životu: i dalje se nalaze u začaranom krugu siromaštva. I u prethodnom filmu "Le meraviglie" Rohrwacher se bavila podijeljenim talijanskim društvom, tj. (su)odnosom ruralnog i urbanog, siromašnog i bogatog, no ovdje tome dodaje nadnaravna i snolika alegorijska svojstva.
Rohrwacher se pokušava od svijeta braniti Lazzarovom iskrenom nevinošću i velikim očima. Jer, svijet je nemilosrdan. Iako Antonia tvrdi da Lazarro nije duh, nego od krvi i mesa, jedna bakica smatra da čak i ako je duh treba dalje nastaviti raditi s njima. Duh ili ne, film s Lazzarom prolazi duhovno putovanje kroz vrijeme i od svih redateljčinih ima najviše potencijala da s vremenom postane festivalski mini-klasik.
Sestre ispred i iza kamere
Alba Rohwracher je glumila i u prethodnom sestrinom filmu "Čuda". U jednoj od sporednih uloga nalazi se i poznati španjolski glumac Sergi Lopez čiji angažman nadilazi matične granice ("Panov labirint", "Ricky").