„U korpusu 'alternativne' nove umjetnosti, koja se razvija istodobno s novim pokretom 'kontrakulture' nakon prijelomne 1968. godine, važno mjesto zauzima konceptualizam koji se (...) razmatra u okvirima subverzivnih umjetničkih praksi (...) Time se strategije subverzije adresiraju (...) na konkretne (totalitarne) sustave moći koji imaju ovlasti nad njihovom kontrolom."
Tako piše Karla Lebhaft u tekstu „Benigna subverzija: umjetnost i ideologijau visokom modernizmu" (Art and Subversion No. 1 - 2012.). Jer, konceptualna umjetnost u svojoj osnovi i jest subverzija. No „subverzija" je to kojoj nije cilj rušenje zbog destrukcije same, već promišljanje same biti umjetnosti i karaktera umjetničke prakse. A takav je i rad Siniše Labrovića predstavljen u podrumima Dioklecijanove palače ...