StoryEditor

SPECTRE Širok spektar špijuna kojeg volimo

Piše PSD.
2. studenog 2015. - 10:40
Film: SPECTRE; akcija; SAD/Velika Britanija, 2015.
Režija: Sam Mendes
Uloge: Daniel Craig, Lea Seydoux
Distribucija: Continental
Ocjena: ****

Zadovoljni smiješak Daniela Craiga gleda nas s plakata akcijskog spektakla “Spectre“ Sama Mendesa, 24. poglavlja dugovječnog serijala o Jamesu Bondu. U posljednjim trima Bond-filmovima, “Casinu Royale“ (2006.) Martina Campbella, “Zrnu utjehe“ (2008.) Marca Forstera i Mendesovu “Skyfallu“ (2012.), lice Craigova agenta 007 bilo je odveć namršteno. Sada je, u četvrtom, napokon malčice opušteno. Na plakatima dosadašnjih filmova Craigov Bond je nosio tamne smokinge. Poster za “Spectre“ predstavlja nam ga u bijelome. Identičan smoking pristajao je kao saliven prethodnim tumačima špijunskog akcijskog junaka Seanu Conneryju (“Goldfinger“) i Rogeru Mooreu (“Octopussy“).

Izraz lica i boja smokinga signaliziraju kako je, tri mračna filma kasnije, napokon došlo vrijeme da se privede kraju proces Bondova izvlačenja iz tame u svjetlo, odnosno da Craig ponešto relaksiranije priđe globtroterskom jurcanju svijetom s dozvolom za ubijanje opakih negativaca, sukljanje štosnih pošalica i zavođenje egzotičnih ljepotica. Ležerniji pristup starih “Bondova“ rekostruiran je u uvodu “Spectrea“. “Neću dugo“, umiruje Bond meksičku krasoticu zavaljenu na krevetu i samopouzdano kreće preko krovova u spektakularnu akciju prošvrljanu blagim humorom. Kad mu kauč (ne)očekivano ublaži pad s ruševne zgrade, Craig slaže facu kakvu bi u sličnoj situaciji nedvojbeno namjestio Moore.
A kad preuzme upravljač helikoptera izvan kontrole i iz njega izbaci zlikovce, Bond razvlači pomnjiv osmjeh s plakata svojstven spomenutim prethodnicima. Taj smiješak Craig ponavlja barem još dvaput, konkretno tijekom prve vožnje novog Aston Martina DB10 koji će “parkirati na dnu Tibera“, tj. prilikom inicijalnog susreta s Madeleine Swann (magnetska Lea Seydoux), rekavši da od nje nije primijetio predivan krajobraz stvoren da odvlači pozornost. Craig ne podiže obrvu kao Moore, no konačno je počeo uživati u ulozi mondena šarmera, ne samo vještog atentatora, te nenametljivo švercati akcijsku lepršavost špijuna kojeg volimo iz 20. stoljeća na zlatnoj sredini između Conneryja i Moorea prije nego što je potonji počeo letjeti u orbitu (“Moonraker“).

“Casino Royale“ je resetirao Bond-serijal u trenutku kad su se filmovi s Pierceom Brosnanom počeli pretvarati u znanstveno-fantastične akciće na obodu parodije i u svakoj novoj sceni specijalnim efektima eskalirali osjećaj za nemoguće. Bond je, poput Batmana, krenuo “ispočetka“ prizemljen u stvarni(ji) svijet, gdje zlikovci nemaju dijamante na licu, automobili nisu nevidljivi i surfanje na plimnom valu među ledenjacima nije izvedivo (“Umri drugi dan“). Bio je Rambo u “fancy“ odijelu, nabildan, brutalan, zvjerski gnjevan i mrtvački ozbiljan zbog pogibije velike ljubavi Vesper Lynd (Eva Green).
Do idućeg filma “Quantum Of Solace“ takoreći je više sličio akcijskom konkurentu Jasonu Bourneu nego samome sebi, što je potencirala i “bourneovska“ režija novomilenijske hitnosti s nemirnom, konstantno pokretnom kamerom iz ruke. Snimljen pod utjecajem “Vitezova tame“ Christophera Nolana, “Skyfall“ je (iz)gurao Bondovu osobnu dramu do maksimuma i istovremeno se trudio da to i dalje bude akcijski (007) blockbuster prepoznatljivih odrednica preuzetim iz bogate 50-godišnje prošlosti i tretiranim s dignitetom.

Nakon što je “Skyfall“ razotkrio njegovu staru/novu s(a)v(i)jest, “Spectre“ daje vremena agentu 007 da malo stane i shvati kako ima pametnija posla od ubijanja kao što je zaljubljivanje, a pričom se, opet osobnom za junaka da seže sve do njegova djetinjstva, direktno nastavlja na Craigove “007-ice“ i povezuje ih sa starim “Bondovima“. Prije svega, uvođenjem u igru zloglasne organizacije iz naslova koja datira još od nastupnog filma iz serijala “Dr. No“ (1962.), ali i klasičnijim tretmanom herojeva lika i njegova djela.
“Spectre“ pruža širok spektar bondovskih “hommage“ referencija, povezujući sve u jednu superspektakularnu cjelinu. Uvodna potjera za vrijeme Dana mrtvih u Mexico Cityju vuče na Mardi-Gras scenu iz “Operacije grom“ (1965.), lupinzi helikopterom zovu zračne ludorije iz “Samo za tvoje oči“ (1980.), klinika na vrhu snijegom prekrivene austrijske planine podsjeća na scenografiju “U službi Njezinog veličanstva“ (1969.), tučnjava u vlaku na vagonske okrušaje u “Iz Rusije s ljubavlju“(1963.), podzaplet s odmetnutim Bondom kojemu pomaže Q (Ben Whishaw) naginje “Dozvoli za ubojstvo“ (1989.)... U “Skyfallu“ Q je dao Bondu samo “walter PPK“ i radio, usput odrezavši “Zar očekuješ eksplodirajuću kemijsku? Ne radimo to više“.

Nasuprot tome, u “Spectreu“ sat koji “pokazuje vrijeme“ ima i jako glasan alarm ako znate na što Q misli, a M (Ralph Fiennes) eksplicitno blockbusterski ističe da je Bond u Meksiku “raznio pola bloka“. Mendes je prvenstveno dramski režiser (“Vrtlog života“, “Put oslobođenja“) koji želi reći nešto suvislo i s Bond-filmom pa tako ovdje govori da “licence to kill“ može biti i “dozvola za neubijanje“, debatira o potkopavanju svjetske demokracije sveprisutnim nadzorom i relevantnosti ljudskog elementa špijunaže (čitaj između redaka: zastarjelog, prapovijesnog akcijskog junačenja) u dobu kad taj posao mogu obavljati dronovi (suvremeni računalni efekti) i pritom naglašava da s likom poput Bonda sudbina špijuna/heroja nije da nestanu.


Ipak, blockbusterska nastojanja “Spectrea“ su izraženija od dramskih i u tom smislu posljednji akcijski spektakl 2015., šlag na kraju godine koja je donijela “Brze i žestoke 7“, “Pobješnjelog Maxa 4“ i “Nemoguću misiju 5“, sadrži nekoliko impresivnih segmenata. Ako je noćna jurnjava Rimom razmjerno razočaravajuća u usporedbi s furioznom marokanskom potjerom iz “M:I-5“ i ne podiže očekivani puls adrenalina, uvodna izmjena kadrova borbe unutra i izvan helikoptera, jurišanje avionom bez krila na terence i eksplozivni sukob u afričkoj pustinji ulaze u najuzbudljivije akcijske scene godine, pregledno režirane s osjećajem za staromodne kaskaderske, ne novovjeke računalne akrobacije. Ovaj put Craig u raskošnim akcijskim scenama zrači pobjedom poput prijašnjih Bondova. Svoje ožiljke je gotovo zaliječio i sad je red da ih nacrta na licu negativ(a)ca, tvor(a)ca “sve njegove boli“. Je li oskarovac Christoph Waltz glumi legendarnog zlikovca “lako pamtljiva imena“ Blofelda ili ne, ovih dana je manje bitno. Pravo je pitanje odlazi li Craig nakon ovog filma iz serijala i predaje “walther PPK“ drugom glumcu. Ako jest, “Spectre“ se trudi da ode s praskom.

MARKO NJEGIĆ

Pretpremijera u 00.07 sati

Svečana hrvatska premijera filma “Spectre“ zakazana je večeras u 20 sati samo za uzvanike s pozivnicama u zagrebačkom i splitskom “Cineplexxu“. Nakon toga, paralelno s ostatkom svijeta, slijedi pretpremijera za sve zainteresirane gledatelje sa srijede na četvrtak u simboličnih 00.07 sati u “Cinestar“ i “Cineplexx“ multipleksima diljem zemlje i, konačno, početak redovne kinodistribucije u četvrtak. Prethodni film “Skyfall“ je, podsjetimo, u hrvatskim kinima 2012. vidjelo više od 150.000 gledatelja. U svjetskim kinima je, pak, zaradio za Bonda rekordnih 1.1 milijardu dolara.

Bond-cura na pet minuta

“Kupili ste mi još pet minuta“, Bondu veli udovica Lucia Sciarra (Monica Bellucci) nakon što je spasi od egzekucije. Bellucci je u filmu takoreći dobila upravo toliku minutažu, na razočarenje fanova. Utjeha ostaje da je njezin lik izmijenio nekoliko strasnih poljubaca s agentom 007 i da je baš njoj izgovorio ono “Bond, James Bond“, što je dočekala s uzdahom. Zanimljivo je da je Monica bila u igri za ulogu Bond-djevojke u filmu “Sutra nikad ne umire“ (1997.) koja je pripala “očajnoj kućanici“ Teri Hatcher. Ironično, ta je uloga bila jednako mala kao ova danas. S druge strane, iako nije razvila neku posebnu kemiju s Craigom, Lea Seydoux iz osrednje napisana lika (najveća mana filma jest scenarij) stvara upečatljivu ulogu i bilo lijepo vidjeti psihofizički razvoj Madeleine Swann u idućem “Bondu“.

Junak u raljama Hinxa

Dok je “Skyfall“ očijukao s DC-jem, “Spectre“ koketira s Marvelom. Podzaplet o “nadzoru nad svjetskim nadzornim sustavom“ nastao je pod utjecajem “Kapetana Amerike 2“, a tu je i hrvač Dave Bautista, zvijezda “Čuvara galaksije“. Bautista je odradio dobar posao. U borbi prsa o prsa Hinxa i Bonda, kao u vlaku, osjećamo da je junaku život ugroženiji možda nego ikad prije. Njegov je lik očita posveta čuvenim grdosijama serijala - “goldfingerskom“ Oddjobu, tj. Jawsu iz “Špijuna koji me je volio“ i “Operacije svemir“.

James Bond će se vratiti

Uvodna špica, jedna od najboljih u serijalu, odlično oslikava pjesmu “Writings On The Wall“ Sama Smitha koja se sluša i gleda. Špica najavljuje da će “Spectre“ povezati prethodne filmove s, među ostalim, pojavom Vesper Lynd, LeChifrea (Mads Mikkelsen) i Silve (Javier Bardem) u krhotinama stakala. Na samom kraju odjavne špice stoji kako će se “James Bond vratiti“. No, još uvijek nije precizirano u kojem obliku. Hoće li ga igrati Craig (navodno ima ugovor na pet filmova) koji je javno i neuvijeno rekao da mu to više nije napeto? Hoće li ulogu preuzeti netko novi? Ili će možda priča biti skoncentrirana na agenta 009? Jer, interesantno, agent 009 je u nekoliko navrata spomenut, ali ne i prikazan u “Spectreu“.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. svibanj 2022 02:16