Vidio sam budućnost horora i njegovo ime je Clive Barker. Prenesemo li besmrtne riječi pisca Stephena Kinga (upućene tada malo poznatom žanrovskom kolegi Barkeru) iz svijeta knjiga na filmove, možemo vizionarski izjaviti da smo vidjeli budućnost horora i njegovo ime je - Fede Alvarez. Trideset osmogodišnji urugvajski filmaš s američkom adresom već je s prvijencem “Evil Dead: Zla smrt“ (2013.) iskazao potencijal punokrvnog horor-redatelja. Remake istoimenog kult-klasika Sama Raimija ušao je u anale žanra kao zasigurno najkrvaviji “scary movie“ u povijesti, ali i film kojim je Alvarez pokazao da drži horor u malim prstima obje ruke koje prijeti odsjeći motorna pila. Svaka prostorija Alvarezove “kolibe u šumi“ skrivala je neki horor starijeg ili novijeg datuma, počevši od “Zle smrti“ gledane u tinelu.
Nešto slično vrijedi i za moderniju kolibu kao poprište Alvarezova drugog filma, horor-trilera “Smrt u tami“ (“Don't Breathe“), proglašena žanrovskom senzacijom godine na račun profita od 149.8 milijuna dolara u svjetskim kinima uz budžet od svega 9.9. Koliba je sada kuća u opustjeloj detroitskoj “četvrti duhova“, umjesto u šumi bogu iza nogu. Lociranjem priče u Detroit, zanemareni američki grad poražene ekonomije od kojeg je Bog digao ruke i noge, Alvarez svome filmu daje valjan socio-politički kontekst. Uz to, interesantno se naslanja na ponajbolji horor zadnjih godina “To dolazi“ (2014.) Davida Roberta Mitchella, preuzimajući štafetu žanrovske izvrsnosti i pretvaranja “Detroit Rock Cityja“ u Detroit Shock City.
Besparica i bijeg iz grada iz kojeg su “svi otišli“ glavna su motivacija troje mladih protagonista, Rocky (Jane Levy), Alexa (Dylan Minnette) i Moneyja (Daniel Zovatto), da opljačkaju slijepog veterana iračkog rata (Stephen Lang), nakon što doznaju da tip u kući skriva “najmanje 300.000 dolara“ od nagodbe zadobivene za smrt kćerke u prometnoj nesreći. “Bye, bye, Detroit“, govori Rocky maštajući da ode s mlađom sestrom i više se nikad ne vrati materi koja insinuira da se prehranjuje prostituiranjem. No, njezino maštanje se možda neće ostvariti.
Alvarez otvara “Smrt u tami“ spuštajući se polako kamerom iz visina u ruinirano predgrađe Detroita, gdje neki čovjek vuče onesviještenu plavušu za kosu. Uvodna scena je jedna od rijetkih eksterijernih. Nekih 80 posto filma odvija se u slijepčevoj kući u koju kamera Pedra Luquea prvi put penetrira spektakularno dugim, neprekinutim kadrom, pripremajući vizualni teren za ono što slijedi. Kamera izviđa dom i poviruje u svaku sobu, kamo vreba neki mogući hororski podžanr koji bi mogao pokvariti pljačkaške planove.
Ako raspadajući Cronenbergov “body horror“ ne bazdi u toaletu, niti je japanski (J) horor sklupčan na tavanu kao u “Evil Deadu“, kamera u “muvingu“ naslućuje da će se, primjerice, u kuhinji krčkati “survival“ strava, tj. da bi u podrumu mogao biti zatočen “torture porn“ užas s čekićima i pilama. Redatelj preokreće očekivanja publike, ali i (pod)žanr i njegove zadatosti. U osnovi je “Don't Breathe“ inverzija horora iz podvrste kuće strave i “home invasiona“. Kuća u filmu nije ukleta ni nadnaravna - njome samo vlada običan čovjek s kojim, ispostavlja se, nema zajebancije, a daleko je od civilizacije da bi se čuli vriskovi i pucnjevi do kojih će, dakako, doći.
Iako Money misli da ga je uspavao plinom, odnosno da je u “Sleeping Beauty“ modu, slijepac se budi i preuzima manir zvijeri iz “Beauty And The Beast“. Ljepotica je Rocky, portretirana i kadrirana kao rasna “kraljica vriska“, u novije vrijeme možda i najdojmljivija od Jessice Biel u “Teksaškom masakru motornom pilom“ (2003.), osobito kad joj kamera u krupnom planu pokušava poljubiti usne prekrivene prstima da zaustavi vrisak. Premda, Rocky, barem do klasične hororske “krv, znoj i suze“ završnice, nije isključiva heroina, tzv. final girl, jer je daleko od nevine djevojke, ne u smislu tjelesne čistoće, nego morala (pljačkašica). U “Zloj smrti“ Alvarez je radio ekvivokaciju i ambivalenciju horora i njegove junakinje, načinivši je ravnopravnom monstrumu s motornom pilom u ruci.
“Smrt u tami“ također zamućuje crno-bijelu liniju između pozitivaca i negativaca samom činjenicom da se mladi likovi ne brane od invazije na kuću, već je sami iniciraju da bi poslije gledali kako će pobjeći odatle. Ispočetka ne znamo za koga navijati, za njih željne boljeg života ili starca koji samo brani svoj dom od provale. Psihologija je dvosmjerna, a kasnija tranzicija uvjerljiva, budući da Alvarez dopušta da je slijepac više od manijaka - razočarani otac (krvario i dao oči za Ameriku dok su mu bogataši pregazili kćer). Iznenađenja i otkrića su česta u slojevitom filmu koji likove u gotovo realnom vremenu hvata u divovskoj mišolovci i prepušta ih na (ne)milost gladne mačke izgubljena vida, ali ne i mirisa i sluha.
Režijska igra mačke i miševa tipuje na primarna osjetila i osjećaje straha, podjednako naprežući oči i uši likova/gledatelja suočenih s mrakom, tišinom i posvemašnjom klaustrofobijom. U jednoj virtuoznoj sceni, slijepi čovjek gasi svjetlo i pljačkaši pokušavaju umaknuti zarobljeni u njegovu svijetu, pipajući rukama tamu ispred sebe izbečenih očiju. Glazba se često utišava i pojačava realističnu zvukovnost škripanja poda, hodanja na vršcima prstiju, disanja u tami, a likovi se ukopavaju u mjestu ili stiskaju uz zid kako ih Blind Man ne bi čuo dok prolazi hodnikom ili maše pištoljem u njihovu smjeru. U tim scenama i gledatelj bi mogao staviti ruku na usta da ne ispusti vrisak straha do posljednjeg daha.
HalLoween maraton u 'Karamana'
Kino “Karaman“ će u ponedjeljak 31. listopada upriličiti izvrstan Halloween maraton, najatraktivniji u Hrvatskoj, ako ne i šire. U 18 sati je najavljena projekcija prigodnog crtića “Hotel Transilvanija 2“, u 20 slijedi kostimirana horor-romansa “Ponos i predrasude i zombiji“, a u 22 je na redu “Smrt u tami“. Potonja dva filma su premijere i samo ih se može vidjeti večeras, s obzirom da neće u kinodistribuciju.