Just say the word, parola je DC-jeva superherojskog filma "Shazam". Trebamo li reći "samo (jednu) riječ" u vezi "Shazama", prva bi bila - obitelj. "Shazam" je uz "Izbavitelje 1&2" najviše što se neki suvremeni superjunački blockbuster približio obiteljskom filmu. Obitelj je temelj "Shazama", pa tek onda superherojstvo.
Ne znamo koliko Hirokazu Kore-eda voli superjunačke blockbustere, ali "Shazam" sigurno ne bi bio mrzak japanskom režiseru. Naprotiv, mogao bi se ugodno iznenaditi sličnošću s njegovim "Obiteljskim vezama", ove godine nominiranim za Oscara u kategoriji najboljeg "stranog" filma.
"Shazam" je na određeni način superherojski "Shoplifters". U oba filma mali protagonisti su dio velike nebiološke obitelji i ispostavlja se da je ta "izabrana" obitelj funkcionalnija od prirodne. Problematični 14-godišnji Billy Batson (Asher Angel) konstantno bježi iz domova i traga za biološkom majkom od koje je bio odvojen kao dijete.
Billy će postati dio udomiteljske obitelji kad ga pod svoje okrilje prime skrbnici velikog srca. Rosa (Marta Milans) i Victor (Cooper Andrews) pravi su superjunaci koji već brinu o petero posvojene djece: obožavatelju DC-jevih superheroja Freddyju (Jack Dylan Glazer), djevojci nadomak faksa Mary (Grace Fulton), bucmastom tinejdžeru Pedru (Jovan Armand), malom ovisniku o videoigrama Eugeneu (Ian Chen) i najmlađoj Darli (Faithe Herman).
Naljepnica na kombiju brižne i odgovorne Rose "ja sam mama skrbnica, koja je vaša supermoć?" dosta govori o intencijama "Shazama" u vezi superjunačke mantre "great powers, great responsibility". Naravno, kad Billy kaže magičnu riječ "Shazam" i transformira se u odraslog, klasično izgledajućeg (crveni spandeks, zlatni simbol na prsima, bijeli plašt) superheroja širokih pleća (Zachary Levi), velike moći, koje mu je predao bradati čarobnjak (Djimon Hounsou), najprije će dolaziti u paketu s malom odgovornosti.
Hiperbrzi, supersnažni i otporni na metke, Billy će moći, zajedno s pomagačem Freddyjem, isprve razmetljivo testirati ("pucajte mi u lice") i koristiti onako kao što bi svaki tinejdžer na njegovom mjestu, za nešto "cool": da kupi pivo, uleti u striptiz bar, očita lekciju "bullyjima", proslavi se na YouTubeu itd.
No, "Shazam" ostaje uzemljen u obiteljskom filmu nalik onima iz osamdesetih koji su pobratimili komediju i fantaziju, poput "Velikog", "Zlatnog djeteta" i "Velike gužve u Kineskoj četvrti". Kinohit "Big" s Tomom Hanksom, o klincu u odraslom tijelu, očigledni je uzor redatelju Davidu F. Sandbergu koji mu je odao i lijepu posvetu u sceni kad Shazam, bježeći od supernegativca dr. Thaddeusa Sivane (Mark Strong), nogama "zasvira" podni klavir.
Poznat po hororima "Kad se svjetla ugase" i "Annabelle: Početak", Sandberg bi u nekoliko navrata mogao preplašiti nove kinogeneracije sa Sivanimim monstrumima kao što su se stare prepale na poneku scenu iz "The Golden Child" i "Big Trouble In Little China".
Međutim, "Shazam" je svejedno "family/kids friendly movie", nešto kao "Deadpool 2", samo za djecu od deset godina naviše i njihove roditelje koji su bili djeca u osamdesetima s kolekcijom videokaseta, reklo bi se "diznijevskiji" film od svih Marvelovih. Ključne akcijske scene odvijaju se na odjelu za djecu u šoping-centru i (božićnom) luna parku.
U prvom okršaju sa Sivanom, superjunak će superzlikovca udarati plišanom figurom Čovjeka-šišmiša ("Sredi ga, Batmane!") budući da su događaji iz DC-jevih filmova poznati u svijetu "Shazama". Veliki obračun Shazama i Sivane zbiva se između nebodera kao dueli Batmana i Supermana, tj. Supermana i generala Zoda.
Sandberg će najprije prikazati kako se neki klinac igra Batmana protiv Supermana ispred prozora stana da bi kroz prozor vidio suprostavljene Shazama i Sivanu. Jako zgodno, kao i parodiranje momenta kad supernegativac drži govor udaljen nekih 500 metara od superheroja koji ga, za promjenu, ne čuje.
Ovo je samosvjestan "superhero movie" na tragu "Kick-Assa", "Deadpoola 1&2" i animiranog "Spider-Mana". Nije, ipak, subverzivan kao prvi, pomaknut kao središnji, ni vizualno revolucionaran kao potonji da bi dobio (naj)veću ocjenu.
Nedostaje mu i imaginacije "Aquamana", megaspektakla "Čovjeka od čelika" i "Batmana protiv Supermana" te mitske monumentalnosti "Wonder Woman" kad smo kod DC-ja. Neovisno o tome, film je zabavan, simpatičan, drag, dopadljiv, šarmantan, na mahove dirljiv, sa srcem na pravom mjestu, moguće sve bolji na svako iduće gledanje do nekog budućeg Božića kad bi možda mogao postati i mini-klasik.
Svakako je bolji kao akcijska "fantasy" komedija osamdesetih nego moderni superjunački spektakl. "Shazam" znade vizualno odašiljati novomilenijsku blockbuster generičnost (pikseli CGI čudovišta pucaju i djeluju nedovršeni), premda smo ovaj put lišeni pornografske destrukcije gradskih blokova, ali uspijeva to nadići posvetama osamdesetima, pa i povezivanjem superjunaka i supernegativca koji je samo površinski "generic baddie".
I Shazam i Sivana su "manchild" likovi, u duši dječaci zapeli u tijelu odraslih ljudi. Njihov "odrasli" izbor pozitivac-negativac ovisio je o djetinjstvu, dječaštvu, mladosti. Možda bi i Billy postao "negativac" da nije u zadnji tren našao pravu obitelj "čista srca i snažna duha".
Thaddeusa su otac i stariji brat smatrali cendravim šmokljanom koji se ne zauzima za sebe i prema njemu se tako odnosili. Poruka filma je da "bad guy" može postati onaj tko potiskuje traume iz djetinjstva i kupi u prsa sve negativno što bi jednog dana mogao izbaciti iz sebe.
Zachary Levi tragom Chrisa Pratta
"Shazam" bi za TV glumca Zacharyja Levija (serija "Chuck") mogao biti ono što su "Čuvari galaksije" bili za Chrisa Pratta – blockbuster koji će ga lansirati u filmske zvijezde. Levi je, uzgred, imao sporednu ulogu u Marvelovom drugom i trećem "Thoru".