SAN ANDREAS Pornografija destrukcije

Film: SAN ANDREAS; film katastrofe; SAD, 2015.
Režija: Brad Peyton
Uloge: Dwayne Johnson, Carla Gugino
Distribucija: Blitz
Ocjena: ** 1/2

“Čeka nas veliki potres!“ – “San Andreas“ (2015.)

Potres u Nepalu. Potres u Japanu. Potres u kinu. U Nepalu je zemlja drhtala jakošću 7.9 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici. Na istočnoj obali Japana magnituda je narasla na 8.5. A kinodvorane drma potres od 9.6, "najveći u povijesti", kako kliče profesor Lawrence (Paul Giamatti), veći i od onog stvarnog u Čileu. U hollywoodskom blockbusteru “San Andreas“ Brada Peytona (“Journey 2: The Mysterious Island“) pomiče se sjevernoamerička tektonska ploča i puca cijela rasjelina duž Kalifornije iz naslova filma uzrokujući golema razaranja koja će se “osjetiti na istočnoj obali (SAD-a)“.

“San Andreas“ ne mora samo nadmašiti recentne potrese iz života, nego i sve prethodne filmove katastrofe. To mu je, međutim, znatno teže. Žanru je presudio kinohit “2012“ (2009.), eskalacija spektakularnosti svih mogućih (filmskih) katastrofa. Roland Emmerich je aktivirao vulkane kao da baca nuklearne bombe na Hirošimu, podigao je plimne valove sve do Himalaja i dopustio da potres Kaliforniju doslovce sravni sa zemljom. Što nakon “2012“ više razoriti? Malo toga, ako ne i ništa. Zato je “disaster movie“ na neko vrijeme iščezao iz kina i opstojao u formi intimnijih drama, odgovarajući na raskošne tsunamije (“Nemoguće“) i “Oluje svih oluja“ (“Sve je izgubljeno“) drukčijim pristupom u smislu fokusiranja na likove umjesto spektakla.
Tek smo prošle godine vidjeli pokušaj novog “Twistera“ (“Oluja stoljeća“) i sada “San Andreas“, tempiran da revitalizira žanr populariziran u sedamdesetima (“Posejdonova avantura“, “Pakleni toranj“) i nanovo oživljen devedesetih (“Danteov vrh“, “Žestoki udar“). Na Emmerichovoj ljestvici masovne destrukcije Peytonov film je veći od gore navedenih, po gabaritima pustošenja glomazan gotovo poput "2012", premda ne onako globalan. Sve je u “San Andreasu“ veliko da opravda njegovo postojanje nakon "2012", od budžeta do bicepsa Dwaynea “The Rock“ Johsona i grudi Alexandre Daddario.

Angažmanom akcijskog junaka The Rocka, Peyton radi samo jedan kontraudar tipičnoj “disaster movie“ formuli. Dosad su dvaput “alfa mužjački“ heroji njegova kalibra bicepsima vojevali protiv katastrofa – Stallone u “Svjetlosti dana“ i Willis u “Armagedonu“. Naime, filmovi katastrofe tipuju na male ljude, a ne nauljene frajerčine veće od života, kako bi se proizvela napetost da će “majka priroda“ možda pobijediti i kazniti čovječanstvo za nemar prema planetu. Kad vidimo Johnsona na ekranu onako širokih ramena, ne dvojimo u to da će spasiti stvar “(samo) radeći svoj posao“.
U ulozi vođe pilota iz vatrogasne službe Raya, The Rock je akcijskojunački predstavljen u prvoj sceni spašavanja koja ima ponešto “suspensea“ od uvoda “Cliffhangera“. Dekolteirana djevojka nalazi se u autu gurnutom na rub provalije od podrhtavanja zemlje i Johnson će “nakriviti šešir“, tj. uletjeti sa spasiteljskim helikopterom u procjep između kanjona da je izbavi. Cura je, reći će cinici, zaslužila proklizati u ambis zbog slanja sms-ova tijekom vijugave vožnje slušajući Taylor Swift i sam ju je Bog sačuvao od dvaju frontalnih sudara. No, Reed je ostavlja na životu, opčaran njezinim dekolteom, a valjda i da junaka dodatno ne traumatizira mladičinom pogibijom (već mu je stradala jedna kćer i upravo se nalazi na pedalj do razvoda od supruge Carle Gugino).

Dekoltei u filmu igraju jednako bitnu ulogu kao i mišići. Peyton snima Daddario kao heroinu iz horora, “kraljicu vriska“ koja u trku od pogibije talasa nepristojno bujnim poprsjem i izaziva klinca da kaže kako “jedva čeka da napuni 20“. U “San Andreasu“ se grudi od potresa tresu jednako kao neboderi i zgrade. Treskanja takvog tipa redatelju služe za distrakciju od prenapregnute računalne grafike u (repetitivnim) prizorima rušenja ili urušavanja San Francisca i Los Angelesa. Divljenje možda izaziva prvi val drhtaja i kolabiranja višekatnica, čije krhotine bombardiraju Johnsona u helikopteru dok to kamera bilježi zakačena za rep letjelice.


Do drugoga se gledatelju oštrijeg oka čini kako L.A. i San Francisco izgledaju kao da su kroz njih protutnjali Transformeri, Superman, Godzilla ili Osvetnici koji znaju sve toponime filma katastrofe (gotovo parodični zagrljaj djeda i bake prije nego ih poklopi enormno visok tsunami) i pogledali su “Brzinu 2“ (kruzer mete grad). Rijetka se prizorna osvježenja prilikom devastacije omaknu Peytonu, recimo podizanje podzemne željeznice iz gradske utrobe, pri čemu vlak djeluje poput nemoćna crva.

Akcijske scene većinski su trendovski post-emmerichovski “destruction porn“, promiješan i p(r)otresen koktel betona, prašine i stakla s vizualnim referencijama na 9/11 (polomljeni neboderi, sukljanje dima) punim podizanja patriotskog naboja omotana u američku zastavu. U Peytonovu filmu potres teroristički napada Ameriku "iznutra". Napada američku jezgru (nuklearna obitelj) i testira njezin nepobjedivi duh. "Što sad“, pita lik Carle Gugino gledajući posljedice elementarne nepogode. “Opet ćemo graditi“, odgovara Rockov junak. Amerika i Amerikanci, “uzdrmani, ali živi“, moraju biti spremni za nove "potrese". "Nije u pitanju 'ako' nego 'kad'...", predviđa profa Lawrence.

Široka pleća akcijskog Rocka Uspjeh “San Andreasa“ u američkim kinima pokazao je da Dwayne “The Rock“ Johsnon može samostalno iznijeti budžetirani akcijski spektakl na svojim širokim plećima, bez pomoći Vina Diesela (“Brzi i žestoki 5-7“), iako se to sumnjalo nakon kraha prošlogodišnjeg “Herkula“. Zahvaljujući “San Andreasu“, Johnson bi sad definitivno mogao dobiti “solo“ film o agentu Hobbsu, jednom od protagonista “Fast&Furious“ serijala.