StoryEditor

SAMO ZA HRABRE Vatrom na vatru

23. studenog 2017. - 17:14
samo-za-hrabre7

“Svi ste vi junaci. – “Samo za hrabre“ (2017.)

Zajedno za vatrogasce je naziv hvalevrijedne akcije lanca multipleksa “Cinestar“. “Pogledaj film 'Samo za hrabre' temeljen na istinitoj priči i uz kupljeni vatrogasni meni 10 kuna doniraš našim vatrogascima“, istaknuto je velikim slovima na “jumbo“ plakatima po hrvatskim gradovima (u Splitu je jedan u Ulici slobode, poviše bivšeg “Bobisa“), a manjima piše i da će se “donacija utrošiti na nabavu opreme - čizme, zaštitnu odjeću, kacige… koje nedostaju vatrogasnim društvima Splitsko-dalmatinske županije“.

Koliko je dosad skupljeno novaca, ne zna se, no poznato je da vatrogasne kacige i čizme stoje iznad 1000 kuna. Poznata je i zarada/gledanost filma na hrvatskim kinoblagajnama. Dosad je “Only The Brave“ utržio 152.420 kuna i vidjelo ga je 5389 gledatelja, prilično skromno u usporedbi s blizu milijun kunića i 30 tisuća kinoposjetitelja “Lige pravde“ samo u prvom vikendu. No, treba navesti, “Samo za hrabre“ je prošao nezapaženo i u američkim kinima sa svega 17 milijuna dolara profita.

Razloge slabe gledanosti ne treba tražiti u kvaliteti, nego nezgodnom jesenskom tajmingu. Film se pojavio u kinima u razdoblju kad se strahoviti ljetni požari u Kaliforniji i Dalmaciji još nisu posve ugasili u sjećanju američkog i hrvatskog naroda. Da stvar bude osjetljivija, snimljen je prema stvarnim tragičnim događajima - u lipnju 2013. vatra je progutala 19 pripadnika elitnog DVD-a iz Prescotta u Arizoni u borbi protiv požara u Yarnellu (najveća smrtnost vatrogasaca od 11. rujna 2001. naovamo).

Razumljivo je, dakle, zašto Amerikanci nisu pohrlili u kino, a sjetimo li se i kako se šest godina ranije dogodila Kornatska tragedija koja još uvijek peče Hrvatsku, kužimo da ni domaća publika ne izgara od želje da vidi film. Ipak, redatelj Joseph Kosinski (SF spektakli “Tron: Nasljedstvo“ i “Zaborav“) ne pristupa tragediji iz senzacionalističkog kuta. “Only The Brave“ je pun dužnog štovanja prema vatrogascima i njihovom pozivu, staromodno dojmljiv, dirljiv, inspirirajuć, pravičan i na pravim mjestima (odmjereno) patetičan prikaz tihog junaštva i muške povezanosti u teškim okolnostima, film kakav bi - da je danas živ – možda režirao Howard Hawks.

“Hoćeš li reći što te tišti ili glumiti Johna Waynea“, pita rančerica Amanda Marsh (Jennifer Connelly, zaslužna za upečatljiva dramska iskrenja) svoga supruga vatrogasca Erica (Josh Brolin, rođen za ulogu). Eric, naravno, preferira glumiti Waynea koji od požara brani tisuće hektara još uvijek netaknute divljine Amerike i radi to stoički znajući da “suzama se vatre ne gase“. Premještanje lokacije izvan strogih urbanih središta je dobrodošla promjena unutar vatrogasnog tipa akcijske drame.

Vatrogasci su u svojim filmovima uglavnom branili zgrade i gradske površine koristeći šmrkove (izvrsne “Vatrene kacige“, solidno-osrednje “Zvono za uzbunu“), a protagonisti filma bore se protiv vatre na požarnoj fronti bez kapi vode - sječeći stabla sjekirama/motornim pilama i koristeći metodu paljenja predvatre da zaustave požare. “Samo za hrabre“ se tako rasplamsava između filma katastrofe i modernog vesterna s vatrom kao neprijateljem protiv kojeg se vatrogasni kauboji moraju boriti. Nazivaju je “kujom“.

Ova “kuja“ je piromanka – ima običaj nenajavljeno pokucati na vrata i sve užgati. Ona se nalazi u Ericovim očima, tj. Claudio Miranda (“Pijev život“), kućni direktor fotografije Kosinskog, snima je u odrazu njegovih naočala. “Nije lako dijeliti muža s požarom“, Amandi napominje Marvel (Andie MacDowell), žena Duanea Steinbrinka (Jeff Bridges). To je Amandin križ. A Eric je ovisnost o drogi zamijenio ovisnošću o vatri, kao što će to napraviti novak Brendan McDonough (sve zreliji Miles Teller), otriježnjen iznenadnim očinstvom. Brendan prolazi opožaren put od propalog slučaja do vatrogasnog heroja i sprijateljuje se s kolegom koji ga je gnjavio na obuci (dobri Taylor Kitsch).

Međutim, mitska režija Kosinskog nadilazi opća (karakterna) mjesta filma. Kosinski je nadahnut - još od prve scene gorućeg medvjeda kako trči kroz zapaljenu šumu u Ericovu snu/sjećanju prema njemu i nama/kameri, brutalna poezija će planuti i zapaliti “vatru“ ovog filma vidljivu iz svemira. Medo od vatre je nešto “najljepše i najgore“ što je Eric ikad vidio uživo (iako je to možda i samo sanjao), a sličan osjećaj u nekoliko mahova proizvodi Kosinski stavljajući gledatelja u pećnicu.

Redatelj želi da gledatelj, prema Ericovu naputku svojim ljudima, udahne ovaj prelijepi prizor (planinski pogled uperen u gusto raslinje) jer jednom kad nastupi vatreno krštenje i dim počne sukljati s planine neće ga više gledati istim očima. Trajne opekline na srcu i duši ostavlja fascinantni košmarni total galopa srne po još neopožarenoj čistini dok iza nje bukti vatrena stihija i požar se brzo kreće naprijed, kao i prizori spaljenih stabala kako padaju niz litice u dimom obavijene doline, odnosno brdo što dogorijeva usred noći s žeravicama kao krijesnicama nad uspavanim grotlom pakla.

Pojedini neugasli prizori kao da dolaze iz neke druge dimenzije – futurističkog SF filma, recimo kadrovi helikoptera iznad bazena kako crijevom puni vodu za gašenje požara ili zaštitnih skafandera vatrogasaca kad se nađu okruženi neobuzdanim protupožarom. Razlika između nastavka “Trona“/“Obliviona“ i “Only The Brave“ jest da Kosinski ovaj put za junake ima stvarne ljude, ne nekakve avatare videoigre i klonove daleke budućnosti. Ima stvarne, bliske emocije. Suzama se vatre možda ne gase, ali suze će se svejedno liti i u mraku kinodvorane svjetlucati poput žerave.

Žestoki soundtrack

Film ima jedan od žešćih soundtrackova u posljednje vrijeme. Iz njegovih zvučnika grmi Metallica (“Jump In The Fire“), AC/DC (“It's a Long Way to the Top“), Pearl Jam (“Even Flow“), ZZ Top (“Tush“)…

item - id = 518479
related id = 0 -> 1159428
related id = 1 -> 1159243
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. siječanj 2022 18:56